ČETIRI SEKUNDE DO SNA U dramatičnoj završnici Podravka Vegeta sretno pobijedila Tvin Trgocentar

Finale Hrvatskog rukometnog kupa 2004. godine u Virovitici, finale u kojem je domaća ekipa Tvin Trgocentra bila blizu da ostvari pobjedu protiv “velike” Podravke, ali… Zasigurno jedno od najvećih ostvarenja u povijesti virovitičkog rukometa…

Tekst u cijelosti prenosimo iz arhive Virovitičkog lista:

U DRAMATIČNOJ ZAVRŠNICI PODRAVKA VEGETA SRETNO POBIJEDILA TVIN TRGOCENTAR I OSVOJILA POKAL HRVATSKOG KUPA

Devet metara za Podravku Vegetu, četiri sekunde do kraja, TVIN Trgocentar ima 35:34… Bili su to osnovni rukometni gabariti u nedjelju, 2. svibnja, oko 20:30 sati. Gledatelji su bili u deliriju, a Gradska glazba parala je uši. Činilo se da je kraj, činilo se kako će nedodirljiva i nepobjediva Podravka “pasti na leđa poput naivne šiparice”. Trener Koprivničanki Goran Mrđen bio je blijed kao krpa. Činilo se da je kraj…

Sudionici završnice TVIN Trgocentar i Podravka Vegeta za vrijeme intoniranja himni

No, na žalost Virovitice, nije bio. Andrijana Budimir, koja je veći dio utakmice prosjedila na klupi, koja godišnje Koprivnicu košta 90 tisuća eura plus plaća i “bakšiš za kikiriki”, koja je bila bijesna jer u igru ulazi dvije minute prije kraja i zbog toga poprilično “počastila trenerove roditelje”, ipak je donijela Podravki Vegeti spas. Da nije bilo tog gola, Virovitičani bi se “utopili u šampanjcu”. Ovako… Visoki odraz, skok šut i gol. Ruku je u bloku podigla jedino Martina Raguž, kraljica TVIN Trgocentra. Biljana Krstevska bila je nemoćna. Lopta se zabila u mrežu. Mrđen je odahnuo, a imali smo dojam da bi Darko Međimorec, čudotvorac koji je na početku sezone bio “odgurnut” u stranu, pregrizao usnicu i poslao sve u materinu.

Darko Međimorec, trener Virovitičanki

BUBNJEVI I TAM-TAM

Krenulo se sa sedmercima. Gledalište je kipjelo, navijači na nogama, bubnjevi su udarali u ritmu “tam-tam”. Na sredini, uz suce Barića i Belavića, te nadzornika Zubanovića, stale su Budimir, Tanase, Tatari, Golubić i Vresk s jedne i Maja i Melita Begović, Krušelj, Sabol i Raguž s druge strane.

Prvo je pucala Miranda Tatari i zaboravila da je na vratima Biljana Krstevska. Dvorana je poludjela. Tvinovke su došle do prednosti. “Džepna Makedonka” je ljubila loptu jer je obranila prvi udarac. Melita Begović “probušila je” Stančin, a tada se na sedmercu pojavila Dijana Golubić. Reprezentativno krilo promašilo je gol. Ludnica se nastavila. Klupa Podravke Vegete bila je “na aparatima”…

Makedonski “supermen” Biljana Krstevska

Dolazi Helena Sabol i čudesnom varkom baca Podravku u očaj. “Lavice” vode 2:0. Bubnjevi udaraju. Djeca vrište. Čini se da je kraj. No, nije još… Gabrijela Tanase zabija prvi gol, a tada “milo dijete”, kapetanica virovitičkog “broda” Maja Begović, koja valjda ne bi ni mrava zgazila, zabija za urnebes. “Maaaaaaaajjjjjjaaaa Begooooooovićććććć”, vrišti iz petnih žila s razglasa Trpimir Markotić. Trebao je još samo jedan virovitički gol ili koprivnički promašaj. Svejedno…

MARTINA RAGUŽ JE KRALJICA

Ljerka Vresk je prišla lopti. Da je promašila, bio bi to kraj. Ali nije. Zatim izlazi Martina Raguž, koja je do tada svom bivšem klubu zabila 14 golova. Izlazi, a Stančin brani. Još nije gotovo. Posljednji udarac u seriji od pet sedmeraca puca Andrijana Budimir. Dvorana se trese od zvižduka. Ako A. B. promaši, “kanta će ostati” u Virovitici. Zabila je. Potom kreće Zdenka Krušelj (ovo joj je vjerojatno bio oproštaj od Virovitice i lako bi mogla završiti u Podravci Vegeti koja ju je tri dana, na čelu s direktorom Berislavom Slukićem, “navlačila za rukav”). Dugi niz godina najbolja “u gradu”, ali od dolaska Martine Raguž samo “prva do najbolje”, imala je pobjedu u džepu. Mogla je pucati u rašlje, kroz glavu, kroz noge, bilo gdje. Zdenka je izabrala najgoru opciju. Ne pamtimo kada je pucala lob, a u nedjelju se odlučila upravo za tu varijantu. Lopta se zaustavila na gredi, dvorana je protrnula, Zdenka plače… No, Boris Zubanović, nadzornik na utakmici, utrčava i traži da se sedmerac ponovi (to su trebali učiniti suci, ali nisu nap.a.) jer je iz dijela gledališta gdje su bili smješteni gostujući navijači tzv. Red Roosters doletjela rola papira. Zdenka ima šansu da ispravi sve, da “ga zabije”, da pošalje Podravku kući bez trofeja. Kada se očekivao razorni šut, kada je Stančin trebala od siline udarca uletjeti u gol, Krušelj je bacila “mlaku vodicu” koju bi obranila i Maja Majstorović. U dvorani je nastao muk…

Finale je promatralo 1500 gledatelja

Uslijedila je pauza i nova serija sedmeraca. Puca se “jedan za jedan”, tko promaši bit će “u banani”. Goran Mrđen šalje Budimir i Tanase na parket, Darko Međimorec samo jednu – kraljicu Martinu Raguž.

MRĐEN TITULOM SPASIO POSAO

Sve do četvrte serije udaraca Raguž je igrala sama protiv Podravke Vegete, iste one Podravke koja ju je odbacila i škartirala “poput stare vreće”. Na tribinama je bio i izbornik Zdenko Kordi, koji je na nju zaboravio iako je prvi strijelac i igra u najboljoj formi, te “na piku” imao neke druge igračice. Sve do te četvrte serije “lavice” su bile u igri, no tada Sanela Knezović brani i do tada “mrtvom” Goranu Mrđenu vraća pigmente u lice, vraća mu boju i sreću. Ovom pobjedom osvojio je svoj prvi veliki trofej i sačuvao posao, jer da je izgubio, to bi mu u Koprivnici teško zaboravili…

Rukometašice Podravke Vegete

Martina je kleknula i zaplakala. I mnogi drugi nisu mogli sakriti suze. Bila je to najveća predstava koju smo vidjeli u Virovitici u zadnjih 40 godina, jer Podravka ili netko tako “veliki” nikada nije bio ovako blizu “da tresne” i da se pritom još osvoji i “kanta”. Iako imaju proračun od 8 milijuna kuna, Koprivničankama su se u Virovitici “tresle gaće”. Umalo su “završile na vješalama”.

Slobodan Jančevski, predsjednik “lavica” protrnuo je od muke. Ni dan kasnije nije se mogao oteti dojmu “da su bili samo milimetar do pobjede”. Ipak, primio je čestitke uz dodatak “želio sam onu veliku kantu jer na njoj pišu pobjednici”. Nadamo se da ovo neće biti posljednja prilika, te da će rukomet u Virovitici već dogodine jurnuti na vrh. Uz Darka Međimorca, kojem se mora dati prigoda od ljeta, “lavice” mogu jako mnogo.

MARIJANA ŠTEFANAC SE OPROSTILA

Ipak, s jednom “lavicom” manje. Naime, Marijana Štefanac odigrala je najbolju utakmicu otkad pamti za sebe. Bio je to njezin posljednji susret na parketu jer prestaje s rukometnom karijerom. Iako smo je nekada znali dotaknuti, iako su nam nekada znali “pobjeći nekontrolirani glagoli”, Mara je zadužila ovaj klub. Ona je jedina igračica koja je u klubu od druge došla do prve lige i bez koje je teško pisati povijest rukometa. Na oproštaju je zabila pet komada. Iako smo u nekoliko navrata, dok su je udarali u obrani Koprivničanki, mislili “da će je odnijeti jedino na nosilima”, digla se i nastavila tući s “kokicama”.

Martina Raguž i Lino Červar

Martina Raguž je kraljica. No i ona bi mogla iduće godine kazati “bye”, jer namjerava prestati s karijerom. Mnogi bi voljeli da se predomisli i kaže “ostajem”. Martina tvrdi da obožava Viroviticu i da će još o svemu razmisliti. Ovo joj je, naime, bila najbolja sezona, a tek su joj 27 godina. Morate priznati da to nisu godine kada vas “bacaju u rezalište”.

Nadamo se da će Martina Raguž ipak ostati, jer ona je u samo jednoj godini ostvarila reputaciju “najbolje koja je u gradu šećera i klompi ikada igrala”.

(broj 2383, 7. svibnja 2004. – pripremio Kristijan Toplak)