SKUP RODITELJA POGINULIH BRANITELJA Damir (23) je bio jedan od najmlađih branitelja, iza Miroslava (29) ostao je sin od pet mjeseci i trogodišnja kći

Predstavnici Hrvatske zajednice udruga roditelja poginulih branitelja na čelu s predsjednicom Lucijom Kober prošlog tjedna dva su dana boravili u Virovitici. Prvi dan svojeg posjeta, zajedno s predsjednicom Udruge roditelja poginulih branitelja Virovitice Anđom Oljačić, predsjednikom Hrvatskog časničkog zbora, umirovljenim bojnikom Davorom Špoljarićem i članom udruge, umirovljenim pukovnikom Mirkom Brajtigamom posjetili su spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Jasenašu, Levinovcu, Voćinu, Četekovcu i Slatini. Dobrodošlicu u Voćinu poželjeli su im načelnik Općine Voćin Predrag Filić i predsjednik Udruge veterana i dragovoljaca Domovinskog rata ogranak Voćin Darko Božičković. U Slatini su ih ispred spomen-obilježja u Parku 136. brigade dočekali članovi Udruge roditelja poginulih branitelja Slatine.

TRIBINA I TRI DOKUMENTARNA FILMA

Drugi dan boravka započeo je odavanjem počasti na spomen-obilježju poginulim hrvatskim braniteljima na Gradskom groblju u Virovitici, nastavio se misom u crkvi svetog Roka, a središnji događaj bila je tribina o Domovinskom ratu na području Virovitice i Virovitičko-podravske županije koja se održala u Centru kulture u Virovitici. Sve nazočne na tribini pozdravili su pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Nenad Križić, zamjenik župana VPŽ Darko Žužak, zamjenik gradonačelnika Grada Virovitice Damir Marenić, predsjednica Hrvatske zajednice udruga roditelja poginulih branitelja Lucija Kober i u ime domaćina – predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Virovitica Anđa Oljačić.

Na tribini su uz roditelje poginulih branitelja, predstavnike lokalne samouprave i uz druge goste, nazočili i učenici Gimnazije Petra Preradovića i Osnovne škole Vladimir Nazor iz Virovitice, a u glazbenom djelu nastupili su učenici Glazbene škole Jan Vlašimsky iz Virovitice. Uz edukativno predavanje o Domovinskom ratu na našim prostorima koje je potkrijepljeno i s tri dokumentarna filma, govorili su prvi zapovjednik 127. brigade HV-a general pukovnik Đuro Dečak, zapovjednik 136. brigade, stožerni brigadir Josip Černi te nekadašnji zapovjednici Davor Špoljarić i Goran Sokol. Predsjednica Hrvatske zajednice udruga roditelja poginulih branitelja Lucija Kober istaknula je da je posjet predstavnika Udruge roditelja svim hrvatskim županijama jedan od programa koje Zajednica provodi unutar svojih redovnih aktivnosti. Tribine o Domovinskom ratu neizostavni su dio tih programa, naglasila je.

SAČUVATI OD ZABORAVA

– Ove aktivnosti krovna Udruga roditelja provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja, a svrha je ovakvih tribina i susreta roditelja sačuvati od zaborava naše žrtve i promovirati vrijednosti Domovinskog rata dok god smo živi- istaknula je u uvodnom dijelu predavanja predsjednica Lucija Kober. Ovo je prvi put da se skup roditelja poginulih branitelja iz cijele Hrvatske održao u Virovitici. Organizator događaja je Udruga roditelja poginulih branitelja Virovitica. – Kao i na dosadašnjim susretima roditelja poginulih branitelja, tako i sad, cilj je bio isti: prisjetiti se slavnih dana Domovinskog rata, svih onih koji su dali život za Hrvatsku, a među njima su bila i naša djeca – naglasila je Anđa Oljačić, predsjednica virovitičke Udruge.

NEVENKA ŽUPANIĆ IZ KORIJE IZGUBILA JE SINA DAMIRA U BLIZINI BOSANSKOG GRAHOVA

Umirovljenica Nevenka Županić iz Korije majka je Damira Županića koji je poginuo 4. kolovoza 1995., nedaleko Bosanskog Grahova.

– Damir je prošao sva ratišta, a ratni put bio mu je i više nego težak- rekla je Nevenka na susretu roditelja, prisjećajući se ratnog puta svog sina. – Domovinski rat zatekao ga je na odsluženju tadašnje JNA u Osijeku. Kao i mnogi drugi naši branitelji, i on je tada doslovce pobjegao iz JNA. No uhvatili su ga i vratili u kasarnu. Damir nije odustao, ponovo je pobjegao iz JNA, uspio doći do Virovitice i odmah se prijavio u 127. brigadu, kasnije u 81. gardijsku bojnu – govori Nevenka, naglašavajući tužnu činjenicu kako je njezin Damir imao samo 19 godina kad je obukao vojničku uniformu i uzeo pušku u ruke. Bio je jedan od najmlađih branitelja. Unatoč godinama, imao je, kaže, zacrtan stav i jedan cilj – slobodnu Hrvatsku. – Kao i svim drugim roditeljima i nama je bilo izuzetno teško.

Bio je tako mlad! Strepili smo pred svaki njegov odlazak u akciju i nadali se da ćemo se uskoro opet vidjeti. Nizale su se godine i već se činilo da ćemo ga dočekati na kućnom pragu u njemu tako dragoj slobodnoj Hrvatskoj. No upravo 1995. godina, koja je zbog operacije “Oluja” bila odlučujuća, za Damira je bila kobna – glasom punih emocija prisjeća se Nevenka najtežeg perioda u životu. Tog 3. kolovoza, odlazeći na bojište u Knin u sklopu operacije “Oluja”, njihov autobus koji je išao iz Livna u Bosansko Grahovo bio je napadnut nekoliko kilometara od Bosanskog Grahova. Uz četiri hrvatska viteza, život za Domovinu dao je i peti, njezin sin Damir. – Imao je samo 23 godine. Bio je na puno ratišta, no uvijek je sa strepnjom govorio o ratištima u BiH. Kao da je znao da će tamo završiti svoj mladi život – o posljednjim uspomenama na sina ispričala nam je Nevenka Županić.

MARIJA ZEC IZ PODGORJA U BRUSNIKU JE IZGUBILA SINA MIROSLAVA

– Dan kada smo saznali da se Miroslav nije vratio sa svojih 11 suboraca iz vojne akcije kod Brusnika, za nas je bio jedan od najtežih dana u životu. Kažem jedan od najtežih, jer smo posljednjim snagama vjerovali da će nam se sin ipak vratiti živ. Bilo je to 29. prosinca 1991. godine, a za nas kao da je bilo jučer – rekla nam je Marija Zec, majka poginulog branitelja Miroslava Zeca, pripadnika slavne “dvanaestorice hrvatskih vitezova”, pripadnika 127. brigade HV-a.

Nakon prvog šoka, uslijedio je još jedan – obitelj je saznala da je Damir sa svojim suborcima bio zarobljen, mučen i ubijen. Njihova tijela vraćena su u Viroviticu. -Nismo imali snage vidjeti ga posljednji put. Željeli smo još malo vjerovati da to nije on, da će nam se Miroslav ipak vratiti – govori Marija, prisjećajući se tih preteških dana.

Miroslav je imao 29 godina kada je poginuo. Na ratište je otišao iz tvornice, radio je u Tvinu. Za sobom je ostavio suprugu Katicu i dvoje male djece, sina koji je tad imao pet mjeseci i kćer od tri godine. Kaže se da je najteže onima koji ostaju, ali da ih zajedništvo može održati, poručuje naša sugovornica. Miroslavova djeca sad su odrasla, kćer se udala i osnovala svoju obitelj, sin je pred ženidbu, govori Marija Zec koja ističe kako vrijeme liječi tek dio rane, jer bol zbog gubitka sina uvijek joj je negdje blizu srca. -Tu je i moja snaha Katica koja me redovno posjećuje. Iako nas je život fizički razdvojio, imamo nešto zajedničko, nešto najsvetije i nikad zaboravljeno, mog sina Miroslava – poručuje Marija Zec. (www.icv.hr, bs, Foto: B. Sokele