Tomislav Kovač i Kristijan Paljar, planinarski vodiči HPD-a Papuk, uputili su se na Papuk, gdje su “prohodali” oko 16 km i vidjeli dio ljepota koje nudi ovaj Geopark pod zaštitom UNESCO-a. “Iz prvog lica”, njihova reportaža je izgledala ovako.
“Vrijeme naše ekspedicije trajalo je oko 8 sati. Krenimo redom. Bez dužeg razmišljanja i planiranja kolege vodiči danas su udružili snage, pripremili štapove za hodanje, ruksake i opskrbili se pozitivnom energijom i krenuli… Kamo nego na Papuk. Početak dana i izlazak sunca oko 07,30 sati nije mogao bolje započeti. Vožnjom do Jankovca pomno smo planirali i analizirali kamo ćemo i što moramo istražiti. Prvo što smo posjetili bio je ponor Uviraljka.
Ponor Uviraljka
U ponoru Uviraljka na zimovanju je zabilježeno 11 vrsta šišmiša čime je taj ponor stekao status značajnog zimovališta šišmiša u europskim razmjerima. Među zabilježenim vrstama je ugroženi velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii), a Uviraljka je i jedino poznato zimovalište močvarnog šišmiša (Myotis dasycneme) u Hrvatskoj. Ponor Uviraljka se sastoji od više od 200 metara labirinta uskih kanala, a dubok je više od 30 metara. U podzemlju Papuka zabilježeno je više od 80 vrsta životinja. Prvi put smo se susreli s podzemljem Papuka. Put smo nastavili prema Sekulinačkoj planini.
Sekulinačke planine
To je poseban rezervat šumske vegetacije. Nalazi se u teško pristupačnom dijelu Papuka na nadmorskoj visini 740 do 820 metara. Oko 150 godina stara šuma bukve i jele zaštićena je 1966. godine kao posebni rezervat šumske vegetacije na površini od 8 hektara. Šumskih je oaza prašumskog tipa na Papuku ostalo vrlo malo pa je to područje, zbog starosti šume, iznimno važno za biološku raznolikost. Naša preporuka je svakako posjetiti “divove” bukve i jele te brojni životinjski svijet koji tamo živi. Tomi i ja smo izbrojali oko 20 srna i jelena te oko 30 divljih svinja. Nastavili smo put i napravili pauzu za ručak kod planinarskog skloništa “Kneževa voda”. Nakon ručka put smo nastavili uz potok do partizanske bolnice na Papuku. Morali smo pažljivo proučiti i istražiti sve… Nakon Partizanske bolnice uspinjali smo se kao divokoze, netko brže, netko sporije ili bolje rečeno pod “ručnom”, sve do Kneževih voda.
Ponovno smo uživali u “prašumi” te put nastavili do vrha Papuka, gdje je vojna baza. Ali putem pokraj, može se doći do Zen klupice. Kraj današnjeg obilaska bajkovitog Papuka završili smo na najljepšoj klupici – “novoj” klupici na Papuku. Zen klupicu kako ju planinari nazivaju. Dočekali smo nakon izlaska i zalazak sunca koji je bio bajkovit, a pogled je “pucao” sve do BiH. Na kraju smo se nagradili finom “klopom” i pivom na Jankovcu.”
(HPD Papuk)
