Jeste li znali da ako ne smanjimo proizvodnju mesa te ako ne smanjimo korištenje fosilnih goriva u energetici i prometu, civilizaciji prijeti potpuni kolaps? Nalazimo se u sve toplijoj klimi, a s temperaturom raste energija – sve to pogoduje češćim ekstremnim vremenima poput požara, poplave ili tuče veličine teniske loptice.
Za sve to krivi smo mi, ljudi, a novi problemi tek nas očekuju. Sitne, neprirodne čestice koje se nalaze u zraku uslijed izgaranja fosilnih goriva, uzrokovat će nova kancerogena oboljenja respiratornih organa kod značajnog dijela populacije, a u samo 200 godina, ako se ne aktiviramo, život kakav poznajemo sada, više neće biti moguć.
Nisu to upozorenja teoretičara zavjera, nego stručnjaka i znanstvenika. Na to i sve klimatske promjene koje nas tek očekuju, upozorio je prof. dr. sc. Branko Grisogono, profesor na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu te jedan od naših vodećih klimatologa, često nazivan „doktorom za buru, valove i pustinju” u intervjuu za Virovitički list.
Čini se kao da se polako gubi prijelazno razdoblje, iz sandala odmah idemo u čizme i obrnuto. Jesu li ovako nagle promjene vremena uobičajene? Možemo li konkretizirati da će se izgubiti proljeće i jesen?
Teško je odgovoriti na to pitanje sa stopostotnom sigurnošću. Za sada postoje naznake da se trajanje proljeća i jeseni smanjuje ili barem da se mijenja. Razlog tome je višak energije u sustavu – zbog toga godišnja doba nisu više ravnomjerno raspoređena. Odnosno, u sve toplijoj klimi, s temperaturom, raste i energija. Ujutro je jača potencijalna, a onda i kinetička energija, brže su izmjene lijepoga i ružnoga vremena pa lakše dođe do češćih ekstremnih događaja, poput jednog vrlo toplog dana i sljedećeg hladnog, kišovitog i jako vjetrovitog dana.
Klima se uvijek mijenjala i mijenjat će se u budućnosti. Što kažu najnovija istraživanja – koliko smo i mi ljudi za to odgovorni i možemo li na to utjecati?
Ljudi su odgovorni barem 99 posto za ove promjene. Klimatske su promjene bile i prije, ali sada su one jako ubrzane. Ovakve nagle promjene nisu se događale već stotinama tisuća godina, koliko mi možemo vidjeti iz indirektnih podataka kao što su bušotine u ledu, u koraljima. Čovjek može promijeniti navike, no rok je sve kraći. Može se pomoći smanjenjem korištenja fosilnih goriva u energetici te u prometu, smanjenjem svega što je vezano s energijom i fosilnim gorivima. Također, što manje ugljičnog dioksida, svih drugih ugljikovih spojeva u zraku, kao i metana… Ljudi također mogu pomoći smanjenjem proizvodnje mesa, smanjenjem pesticida, smanjenjem pretjeranog zasijavanja, betoniranja i asfaltiranja te smanjenjem siječe šuma.
OPASNOST OD SUŠA, POPLAVA I POŽARA
Što od prirode možemo očekivati u narednim godinama? Hoće li ekstremi biti još veći?
Naznake su da će ekstremi biti još veći, da će prosječna i globalna temperatura još rasti. Može se dogoditi da će cijela zima proći bez snijega. Može se dogoditi da će biti mnogo mirnih dana i onda jedan iznenadni kaos, na koji se teško pripremiti i teško ga je predvidjeti. Velike su opasnosti od poplava, suša pa onda i od požara. Olujni oblaci su također, žešći i intenzivniji, osobito na ovom području gdje dolaze u nekim nakupinama. Dugotrajni i obilni pljuskovi stvaraju problem sustava odvodnje koje naše kanalizacije ne mogu podnijeti.
Prošle godine u studenom je održan najveći svjetski skup o utjecaju rastućih globalnih temperatura i porastu razine mora. Juri li svijet stranputicom?
Srlja li prema katastrofalnim posljedicama klimatskih promjena?
Ne čini se dovoljno na smanjivanju i sprječavanju utjecaja klimatskih promjena – to su sve antropogene (ljudskim djelovanjem) napravljene promjene. Previše se prebacuje krivica jednih na druge, mnogo je „blame game“ među vodećim svjetskim političarima, umjesto da se dogovore i naprave plan kako će se to riješiti. Ako se to ne dogodi, nestat će naša civilizacija, ne čovječanstvo, već će civilizacija kolapsirati za 100-200 godina.
Što će sve zadesiti zemlju ako ne obuzdamo temperature?
Nećemo moći prepoznati svijet. Nestat će mnogo biljnih vrsta, neke će se jako proširiti, postat će agresivne nauštrb drugih vrsta. Ljudi neće moći živjeti bez klimatiziranih prostora. Zbog povećanja pustinja i smanjenja šumskih područja, moguće je da će još više doći do ratova i sukoba.
Jesmo li već zakasnili u pokušaju obuzdavanja rasta globalnih temperatura?
I jesmo i nismo. Naplata stalno ide. Bila je želja da idemo na 1.5 stupanj Celzijusa zagrijavanja na kraju 20 stoljeća, u usporedbi s početkom ovoga stoljeća, no to ne možemo ispuniti. Mi to više ne možemo postići. Što se tiče procjena, ide se po pola stupnja. Cijena koju civilizacija plaća nesrazmjerno raste, to nije linearna cijena – ako pola stupnja tj. 50 posto naraste, da platimo 50 posto cijene. Ona pak nesrazmjerno raste, stoga plaćamo 100 posto cijene u obliku teškog nevremena.
Koje su prve uočljivije posljedice ako se temperature podignu za 2 stupnja iznad predindustrijske razine?
Više ekstremnih događaja, više nevremena zbog viška energije u sustavu.
Globalno zatopljenje uzrokuje topljenje ledenjaka na polovima. Za koliko centimetara se procjenjuje da će more narasti i trebaju li se bojati hrvatski gradovi na moru?
Očekuje se da će se do kraja stoljeća srednja svjetska razina podići za oko 20 centimetara. To neće biti ujednačeno svugdje, Hrvatska bi trebala biti u tim razmjerima. No zbog komplicirane dinamike Jadrana ne zna se još točno, pa se može očekivati od deset do 40 centimetara. Veći problem su meteo tsunamiji koji mogu uzrokovati ogromne valove razarajuće snage. Ledenjaci se užurbano tope, jedan dio Arktika se topi, a drugi za sada još ne. Najveća briga svjetskim klimatolozima je Grenland koji se jako otopio. Naime, kada se nešto otopi, smanji se albedo (refleksija podloge), podloga postaje tamnija, more je tamnije i onda upije još više sunčeve topline, more postaje zagrijanije i topi se više leda. Dakle, maknete malo leda, većina će užurbano nestati.
Jesu li ljudi svjesni situacije o kojoj govorite? Žele li promijeniti životni stil kako bi pomogli suzbijanju problema koji utječu na klimatske promjene?
Većina ljudi nije svjesna mogućih katastrofa. Mladi u Zapadnom svijetu postaju svjesniji, oni koji žive onako organski, zdravo – jesu. Stariji, oni koji su uhodani, oni su navikli živjeti bogati, ignorantski život, oni negiraju. Odvajanje otpada je sekundarna ili tercijarna stvar, no tu se treba još dosta raditi jer priroda ne može “progutati” svu tu plastiku.
Utječu li klimatske promjene na zdravlje ljudi? Pritom mislim na zdravlje pluća?
Zbog sagorijevanja fosilnih goriva, u zraku se nalazi sve više neprirodnih čestica. To su čestice od jedan do deset µ koje su jako opasne za pluća i za grlo. Očekuje se porast raka i bolesti svih respiratornih organa. Upravo to je već sada uočeno u Kini, u nekim dijelovima SAD-a, kao i u Indiji.
U kojoj mjeri utječu antropogeni efekti na klimu? Staklenički plinovi, sječa šuma, pretjerano asfaltiranje i slično?
To su primarni efekti: fosilna goriva, sve manje zelenih površina i sve više betonskih i asfaltnih površina koje jako upijaju toplinu. Sve to utječe i na oblake te na raspodjelu oborina, pri čemu nastaju temperaturni ekstremi. Idealno bi bilo obojiti krovove u svijetle boje, asfaltirati u svjetlijim nijansama te saditi zelenilo.
Kako proizvodnja mesa utječe na klimatske promjene?
Da bi se krave, kokoši, svinje, ovce i koze hranile, treba mnogo zelenila, trave i stočne hrane koja, ako je tretirana pesticidima, preko životinje dolazi i u nas. Nadalje, kada imamo stotinu tisuća krava i svinja, one proizvode izmet, a to je puno metana koji je 20 puta jači staklenički plin od CO2. Stajski izmet je jedan od najjačih proizvođača plinova staklenika nakon industrije energije i prometa. Nikako ne treba prestati jesti meso, hrana treba biti raznolika, meso u svome prehrambenom lancu ima svoje mjesto, ali ne treba ga jesti nužno svaki dan, možda jednom do dva puta tjedno.
Za kraj, molimo kratki savjet kako se ponašati.
Više težiti suživotu s prirodom, manja gramzljivost, manja pohlepa, manja sebičnost, manja ignorantnost prema prirodi. Važan je povratak k filozofiji suživota s prirodom kakvu su imale prijašnje civilizacije. (www.icv.hr, lmh, foto: arhiva)