POZNAJE ČAK 18 JEZIKA Dominikanac Srećko Koralija iz Čemernice doktorand na prestižnom Cambridgeu

Da redovnik ne znači uvijek boraviti u zatvorenom samostanu, služiti svete mise, voditi vjenčanja i sprovode, najbolje potvrđuje Srećko Koralija, dominikanac virovitičkih korijena, danas doktorand na Cambridgeu. Još kao dječak svirao je orgulje u cabunskoj crkvi, po čemu ga mnogi i danas pamte, a svestranost je počeo razvijati još od vrtićke i ranoškolske dobi, kada su ga počela zanimati različita područja, od jezika, glazbe i povijesti, a kasnije do znanosti.

POTRAGA ZA ISTINOM

Put ljubavi prema učenju i znanosti Srećko je započeo u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Virovitici, a nešto kasnije i u Glazbenoj školi „Jan Vlašimsky“ u kojoj je učio svirati gitaru i klavir. Zaljubljenost u glazbu rezultirala je željom za srednjom glazbenom školom, no ljubav prema vjeri ipak je bila jača. S namjerom da spoji vjersko, intelektualno i glazbu, Srećko se ipak na kraju odlučio za Sjemenište na Šalati i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je bio odličan učenik te sudjelovao na raznim natjecanjima.

– Po završetku srednje škole upoznao sam dominikance i odlučio pristupiti njihovom redu koji obilježava traganje za istinom. Zavjeti dominikanaca su poslušnost, siromaštvo i čistoća što je meni, uz mogućnost intelektualnog razvitka, izrazito odgovaralo. Oni su prihvatili mene i ja sam njih. Otišao sam potom u novicijat u Dubrovnik, tada sam upisao i teologiju, a nakon godine provedene u novicijatu te prve godine studija u Zagrebu, otišao sam u Švicarsku, gdje sam magistrirao teologiju na temu odnosa kršćanstva i islama u 8. stoljeću – ističe Srećko.

UČIO I HIJEROGLIFE

Srećko se već krajem srednje škole počeo zanimati za mentalitet orijenta i jezike poput arapskoga, koji je počeo učiti još za boravka u Dubrovniku, kao i hebrejskoga, koji je učio na samom početku studija teologije. – U Švicarskoj sam upoznao profesore koji su me dodatno inspirirali za proučavanje istočnog, orijentalnog mentaliteta u kojem su nastajali Biblija i Kur’an – pojašnjava Srećko dodavši kako ga je neprestano fascinirao kontekst nastajanja biblijskoga teksta tj. kako neki lokalni tekst može postati univerzalna norma koja se potom prilagođava i uvrštava u pojedini kontekst.

Srećka su oduvijek zanimali jezici pa je tako od grčkog i latinskog svoju ljubav proširio na primjerice, gruzijski, armenski i koptski. Učio je čak i hijeroglife. – BA iz teologije studirao sam na francuskom jeziku. Tema diplomskog rada je bila vezana za čistoću srca te odnos misli, riječi i djela kod istočnih otaca – navodi ovaj znanstvenik virovitičkog porijekla. Srećko je nastavio njegovati višejezičnost, upisavši pritom dvojezični MA studij iz teologije na njemačkom i francuskom jeziku u Švicarskoj. To je značilo da je pola radova i ispita bilo na jednom, a pola na drugom jeziku. Ubrzo se otvorila mogućnost da Srećko radi sa znanstvenicima svjetskog glasa na Oxfordu.

U svojoj „kolekciji“ Srećko ima dva Bachelor studija: jedan iz Fribourga iz teologije te jedan (SSB) iz biblijskih znanosti koji je stekao u Vatikanu pred Papinskom biblijskom komisijom, kao i tri Master studija: jedan je stekao na sveučilištu u Fribourgu, a dva na sveučilištu u Oxfordu. -Na Oxfordu sam završio Master iz orijentalnih znanosti te Master iz sirijskih studija, a u Fribourgu iz teologije – ističe naš sugovornik koji se bavi prevođenjem starih tekstova od kojih mnogi nikada nisu prikazani javnosti i tek trebaju biti otkriveni.

NAJPRESTIŽNIJA STIPENDIJA ZA DOKTORAT

Da se svaki trud prepozna, a rad biva nagrađen, svjedoči upravo Srećko Koralija koji je jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji su za doktorsku radnju dobili stipendiju od vicekancelara u Cambridgeu (u usporedbi s hrvatskim sustavom: vicekancelar ima de facto ulogu rektora, op.a.). – Postoje različite vrste stipendija za Cambridge, a sveučilišna tijela odabiru svoje najbolje kandidate – pojašnjava Srećko te dodaje kako je on ‘’vlasnik’’ vicekancelarove nagrade, najprestižnije stipendije.

Srećkov doktorat temelji se na bavljenju analizom značenja pojmova starih jezika. -Sirijski jezik služi mi kao baza koju uspoređujem s grčkim, arapskim, hebrejskim i aramejskim. Osobit izazov predstavlja mi povijesna analiza i promjena značenja riječi, tj. kako možemo znati da riječ iz teksta koji datira primjerice iz 3. stoljeća prije Krista ima jednako ili različito značenje kao i danas – dodaje Srećko koji će krajem ove godine završiti doktorsku disertaciju te se nastaviti ostvarivati u raznim znanstvenim projektima.

Meditacija na dva kotača

-Biciklizam je za mene odmor od knjige i ispušni ventil. Biciklizam sam zavolio tu u Virovitici, dok sam išao još u osnovnu školu. Prilikom jedne biciklijade tj. biciklističke alke, osvojio sam i jedan mali bicikl koji mi je bio motiv za dalje – priča Srećko koji je u životu sudjelovao na mnogim biciklističkim natjecanjima. –Na biciklu meditiram znanja koja stječem unutar četiri zida, biciklirajući prirodom mogu ih profiltrirati i „sažvakati“ – simpatično objašnjava naš sugovornik.

Naviknuti smo vidjeti redovnika u samostanu odjevenog u habit, halji koju je odabrao nositi cijeli život kao znak pripadništva tom redu. No Srećko na to gleda potpuno drugačije. – Ima nas redovnika koji živimo drugačije od svećenika sa stalnom adresom, osobito ako se bavimo intelektualnim radom ili znanstvenim istraživanjima. Tada si mobilan. U dominikanskom redu tako imamo i umjetnika, doktora, geologa, biologa. Ne moraju svi završiti teologiju i postati redovnici – priča svećenik Srećko ističući kako je lepeza rada široka, ovisno o afinitetima.

Dok svladava jedan, usput uči još tri jezika

Znati govoriti neki jezik i moći studirati na tome jeziku nikako nije isto. Štoviše, velika je razlika u stupnju poznavanja jezika. Nakon grčkog, latinskog, hebrejskog i arapskog, Srećko Koralija studirao je na francuskom, njemačkom i engleskom, prevodio još s talijanskog, španjolskog i portugalskog, dok se usput zabavljao s učenjem gruzijskog, koptskog, armenskog, sirijskog te proučavao hijeroglife. Na popisu svladanih jezika Srećko ima i poljski i ruski, koje je naučio samo kako bi mogao gledati filmove i čitati znanstvene radove na tim jezicima, a s vremenom je učio i japanski, nizozemski i danski koji mu je zanimljiv zbog Hansa Christiana Andersena i Male sirene.

– Izbrojalo bi se tu ugrubo 18 jezika, novih i starih, koje sam svladao u smislu poznavanja gramatike i korištenja jezika. Za potrebe čitanja jednoga doktorata koji sam dobio iz Južnoafričke Republike, na afrikanskom, naučio sam i njihovu gramatiku – ističe ovaj svestrani poliglot.

Prilikom učenja španjolskog s jednom gospođom iz Argentine, za vrijeme boravka u Dubrovniku, Srećko je prepoznao sistem učenja jezika koji njemu odgovara. – Treba učiti jezik kao što ga uči novorođenče. Smatram da pravila filtriraju govor, a gramatika se uči prije shvaćanja samog jezika. Izbjegne li se mentalitet pomalo štreberskog sustava „moranja“ koji se često nalazi u školama, poput učenja priča napamet, iz jednog udžbenika jezik se može puno lakše svladati. Važno je svakako susretati ljude iz država čiji se jezik uči, a pomaže gledanje filmova, crtića za djecu i proučavanje internetskog sadržaja. Internet nam tu uvelike pomaže, a učenje jezika trajna je škola poniznosti – objašnjava Srećko. (www.icv.hr, lmh)