VIŠE OD SIMPATIČNOG ŠEPRTLJE Ispovijest jednog klauna: Najteže je dijete potaknuti da se nasmije od srca

Ono što VUF svake godine uz izvrsne predstave i akrobacije ponudi gledateljima je i prilika za upoznati artiste koji su zabavu odabrali za svoj životni poziv i posao. Klaun je oduvijek simbol neozbiljnosti i smijeha, no iza šarenih hlača i crvenog nosa leži predan rad, učenje i mnogo, mnogo vježbe.

Dejan Fajfer tako je prošao Internacionalnu školu humora u Beču, dugogodišnji je glumac i izvođač kojemu su kao pozornica jednako drage kazališne daske kao i asfalt. U Virovitici se publici predstavio u okviru nastupa Bohoc brigade, amaterske kazališne skupine s kojom radi u Hrvatskom Kazalištu Pečuh u Mađarskoj.

On i kolega danima su djecu i mlade interaktivnom uličnom predstavom u kombinaciji cirkusa, kazališta i lutkarstva podsjećali na to kako je to nasmijati se od srca.

– To je u biti najteže, potaknuti djecu da se iskreno nasmiju. Biti glumac je samo po sebi zahtjevno i teško, ali biti glumac klaun, raditi komediju, pogotovo za djecu, jako je teško. Djeca su iskrena i kod njih nema pristojnog smijeha. Ako se ne nasmiju, nisi im smiješan – o izazovima cirkusiranja za život kaže nam Dejan. Sretan je, ističe, što se svaki dan može podsjetiti na to kako radi ono što voli.

– Ima puno toga što me raduje. Naravno da u to ulaze reakcija publike, smijeh i pozitiva. Ništa pretjerano, nego ono osnovno u ljudima. Raduje me kad ljudi zaborave na probleme, da pomažu jedni drugima, da budu više „ljudi“ u ovo današnje malo zeznuto vrijeme. Ovo je jedan mali pomak, ali dobar pomak ka boljem čovječanstvu – kaže jedan sasvim ozbiljan klaun. (www.icv.hr, mlo)