ZLATNA PLAKETA FRA ROZI BRKIĆU Iskren, osebujan i dinamičan, a za ljude uvijek prisutan – i u crkvi i na ulici

Na pitanje što njemu znači Zlatna plaketa Grada Virovitice koju je dobio za izniman doprinos u području kršćanske duhovnosti i očuvanja kulturne baštine i obnovu crkve Sv. Roka, fra Rozo Brkić ne krije iznenađenost.

– Nagrade mi inače u životu ne znače puno, meni je i kao svećeniku i kao čovjeku puno važnija nagrada moje nastojanje da s ljudima budem onako kako nas Isus Krist uči, to je meni temeljno nadahnuće u životu – otkriva župnik i gvardijan Župe sv. Roka.

– Zahvalan sam Bogu da smo obnovili crkvu, ona se generacijama gradila, Virovitičani su je gradili, vjerujem da prvo iz ljubavi prema Crkvi jer su htjeli da im crkva bude lijepa, budući da je to prebivalište Božje u kojem se okupljamo da Bogu zahvalimo za sve što nam Gospodin daje. Upravo zbog toga mi je bilo jako važno da u ovom lijepom gradu i samostan i crkva zasjaju tom izvornom ljepotom kojom su nekada bliještili, no ono što mi je puno važnije jest promicanje kršćanske duhovnosti – kaže.

Upravo njegovo nastojanje da na prihvatljiv način Božju riječ približi vjernicima i građanima, smatra, je razlog zašto ova nagrada.

– Mi svećenici jesmo „javni djelatnici“. Svećeništvo je uvijek poziv, ali nekako smo uključeni i u takoreći javni život. Sve događanje svećenika je u prvom redu kroz propovijed i tu sam nastojao ljude više odgajati u kršćanskom duhu i da zažive kršćanske vrednote, da ne ostanu samo pod svodovljem naše crkve, nego da se doista ucijepe u živote ljudi i da kroz njih budu prisutne i u gradu – otkriva ovaj rođeni Zagrepčanin koji je u Viroviticu došao prije gotovo šest godina.

UŽIVA U VIROVITICI

Studij i život u velikim gradovima poput Zagreba, Rima i Rijeke nije ga mnogo pripremio na život u manjoj sredini.

– Prvi put kad sam došao ovdje osjećao sam se pomalo čudno i tjeskobno – priznaje kroz smijeh i prisjeća se osjećaja kako bi napravio dva koraka i praktički bio u centru grada. – Brzo sam se sprijateljio s ljudima i nakon par mjeseci mi je postalo jako lijepo. Sad mi je predivno, kad nakon pet godina upoznaš mnoge ljude, stvoriš zdrave i lijepe odnose, uvijek se obogatiš – zaključuje.

U zajednicu, koja mu je izuzetno važna, uključen je i mimo liturgijskih činova. Prisutan je u braniteljskim udrugama jer smatra da su hrvatski branitelji zadužili sve nas građane, prvenstveno oni pokojni, ali naravno i oni danas prisutni koji svojom pojavom svjedoče o ljubavi koja se ne boji darovati za druge. Također, uključen je u organizaciju manifestacije „Uskrs u svakom domu“, čiji je prihod namijenjen siromašnim građanima, a čiji cilj je zbližavanje i upoznavanje građana.

OSEBUJNE I DINAMIČNE PROPOVIJEDI

– Ono što je najgore u životu je ravnodušnost naspram ljudi i naspram događanja oko nas. Kakva god ona bila, dobra ili loša, ona nas moraju doticati – kaže fra Rozo Brkić. Oduvijek mu je bilo, kaže, najvažnije graditi odnos i zajedništvo s ljudima koje je, kako smatra, možda i najvažniji dio svećeničkog poziva. Odnos s Virovitičanima uspostavio je putem svojih osebujnih i dinamičnih propovijedi. Upravo su propovijedi ono po čemu je ovaj virovitički gvardijan poznat. Na pitanje zašto misli da je to tako, fra Rozo Brkić sliježe ramenima.

– Mislim da tu nema neke posebne karizme. Svaki čovjek po naravi ima nešto. Ja sam po naravi otvoren, ali to nije dovoljno za komunikaciju – objašnjava. – Svoj sam poziv odabrao tako da iz toga živim. Uvijek kažem da, bio na plaži, u kinu ili za propovjedaonicom, svugdje sam svećenik i to je tako. Živiš ono što jesi, moraš se truditi biti autentičan. Mislim da čovjek koji istinski raste i hoda za Isusom uvijek iznova prepoznaje koliko je zapravo nedostatan i koliko neprestano mora raditi na samome sebi. Stalno prepoznajem da nisam zadovoljan sa sobom i znam da mogu biti bolji jer je Bog u svakoga od nas stavio silne mogućnosti koje treba, u hodu za Isusom, otkriti. Možda je to zato, ne znam. S druge strane, dosta sam vrckav, zgodan, plav i visok tako da vjerojatno i to igra ulogu – šali se fra Rozo.

AUTENTIČAN I ISKREN

Osim autentičnosti, koja je u razgovoru s njim i više nego očita, i istina je ono čime se vodi fra Rozo Brkić.

– Kada se radi o Evanđelju, Gospodin Isus je put, istina i život. Ja se ne bojim javno izreći istinu kroz Evanđelje, kome god to odgovaralo ili ne odgovaralo. Istina anđeoska prokazuje i mene i svakoga drugoga. Kad god se istina Isusova zatomljuje nauštrb bilo koga ili na vlastitu promociju, to onda više nije istina, niti autentična i živa riječ – ističe.

Iz promatranja Evanđelja i njegovih susreta s ljudima uči i pokušava se prilagoditi ljudima te uvijek ostati svoj. Prepoznali su to ne samo vjernici već i građani koji ga susreću u drugim kontekstima.

PRIHVAĆANJE I POŠTIVANJE SVAKOGA

– U ovom gradu ima mnogo ljudi koji ne idu u crkvu ili su druge vjeroispovijesti, ali me upoznaju kroz druge funkcije i uvijek mi je drago kada mi se obrate jer kroz to prepoznajem da propovijedam, nadam se, autentičnu evanđeosku poruku. Vjerujem da su ljudi i kroz propovijed i kroz moje djelovanje po gradu, kroz moju prisutnost koja je uvijek sasvim obična i normalna, prepoznali ono što je doista kršćanski i autentično, a to je prihvaćanje i poštivanje svakoga. Nekada se možda ne slažemo svi u mišljenjima i stavovima, ali važno je da se i dalje međusobno poštujemo – kaže fra Rozo Brkić, koji smatra da je to međusobno poštivanje najvažnije za zdravu komunikaciju i suživot s drugima.

Koliko uživa u suživotu s Virovitičanima, govori i činjenica da voli prijepodne izaći i prošetati ulicama grada koji mu je dom posljednjih pola desetljeća i rado popiti kavu s ljudima.

– S oltara čovjek nagoviješta Božju riječ, probuđuje i dotiče ljude. U tom svetom prostoru ljudi osjete „to“, nešto se u njima otvori i tada dolaze mimo misa i propovijedi te traže savjet, ispovijed ili samo razgovor. Nastojim biti prisutan u gradu i na ulici. Prošetam se pa rado sjednem s nekim na kavu. Ljudi su mnogo više neposredni i autentični u svakidašnjem životu nego u svetom prostoru te se na taj način zbližavamo – zaključuje fra Rozo Brkić.

(www.icv.hr, ea)