Svako dijete u svom procesu odrastanja mijenja zanimanje kojim se želi baviti kada odraste. Roditelji tako često svjedoče budućim princezama, frizerkama, pjevačicama, automehaničarima, astronautima i radnicima u zoološkom vrtu. Kako odrastanju i dječjoj maštariji brzo dođe kraj, treba odabrati zanimanje kojim ćemo se zapravo baviti cijeli život. Uzora je puno, ponekad prevagnu materijalni razlozi, ponekad unutarnji poriv, a ponekad je to posebna draž, kad se ono što voliš „poklopi“ s odabirom članova obitelji. Ovo je priča o njima – našim sugovornicima koji su krenuli stopama svojih roditelja i danas pod istim prezimenom nastavljaju poslovnu tradiciju.
Kada je poduzetna Marijeta Baćar prije 10 godina otvorila salon za šišanje pasa u Virovitici, nije ni slutila da će njezin salon imati mnogo četveronožnih mušterija te da će u posao uvući cijelu obitelj.
– Našeg prvog psa smo vodili u Zagreb na šišanje, tu se javila ideja da otvorim salon u Virovitici. Istraživši područje, odlučili smo pokušati, završila sam seminar u Zagrebu i otvorila salon za šišanje pasa u našem gradu – prisjeća se Marijeta dana kada je započela novo poglavlje u svome životu.
Osim obitelji nije imala veliku podršku okoline, priča Marijeta, koja kaže kako su joj ljudi govorili da neće uspjeti sa salonom za pse u maloj sredini kao što je to Virovitica „jer ovdje nitko nema pse koje treba uređivati“.
– Danas znam da su svi oni bili u krivu. Virovitica je itekako prepuna ljubimaca koji trebaju i zaslužuju njegu – veselo priča Marijeta, u čiji salon dolaze ljubimci iz svih krajeva naše županije.
Ispočetka, prisjeća se Marijeta, reklamu nije imala, oslanjala se na dobre preporuke prvih mušterija kojih je, sudeći po zakazanim terminima, svakim danom bilo sve više. Obitelj Baćar je posao proširila na uzgajivačnicu Westieja te na hotel za pse.
VAŽNO JE I RASPOLOŽENJE DLAKAVIH MUŠTERIJA
U želji da jednoga dana preuzme majčin posao, Petra je upisala frizersku školu – najbližu poslu kojim se bavi njena majka.
– Za ovaj posao ne postoji škola, već je potrebno završiti seminar, odnosno malu školu osposobljavanja za rad u salonu – rekla je Marijeta, koja je, želeći za svoju kćer sve najbolje, poslala Petru na seminare u Zagreb k profesionalcima. Česti posjeti Zagrebu, mnogo sati učenja, praktičnoga rada i stajanja na nogama rezultirali su novim idejama i tehnikama koje je Petra ponijela u Viroviticu. Upravo to je razlog zašto se Marijeta i Petra katkad porječkaju.
– Petra je učila na drugačiji način, ja sam vođena iskustvom, dok Petra još naginje onome što je učila u školi za šišanje pasa pa se često prepiremo oko onoga što je ispravno – priča mama Marijeta te kroz smijeh dodaje kako uvijek pobjedi iskustvo stečeno godinama rada.
S obzirom na to da se u salonu nalaze samo Marijeta, Petra i ljubimci koji ne govore ljudskim jezikom, interakcija između mame i kćeri neprekidna je. Jedna su drugoj podrška u svim lijepim, ali i u onim lošim trenutcima.
– Mama je tada i psiholog i učitelj i najbolja prijateljica u jednom – govori Petra, koja svaku svoju misao, tajnu ili problem dijeli s majkom, najboljom prijateljicom, ali i mama Marijeta s njom.
Svaki pas ima, pričaju nam, baš kao i svaki čovjek, svoj karakter. Neki psi lakše podnose da se po njihovom tijelu „nešto radi“, dok su drugi izrazito zaštitnički nastrojeni te ne vole da ih se dira. No, kada vlasnici dovedu psa u salon, za svoj novac očekuju vrhunsku uslugu. Tu se iskazuju mama i kći. Marijeta i Petra cijeli dan su okružene psima od kojih neki ne dopuštaju da ih se šiša, fenira ili trima pa često žele ugristi.
– Dok u rukama imaš vrlo oštre škare i radiš na psu, važno je pratiti glavu psa, kamo je okreće i promatrati kako se pas osjeća. Naša sigurnost je na prvom mjestu, a onda i sigurnost psa koji nam je na stolu – rekla je mama Marijeta.
– Gledajući mamu kako uživa u onome što radi i u poslu kojega je sama stvorila, poželjela sam i ja biti dio toga. Raduje me što radimo zajedno, a posao s mamom donosi i svoje pogodnosti – kroz smijeh priča Petra te dodaje kako se s mamom najlakše dogovoriti oko godišnjih odmora, slobodnih dana i odlaska na tretmane kod kozmetičara.
– Na ovaj posao odlučila sam se iz ljubavi prema psima, ali i sa željom da jednoga dana nastavim ono što je mama započela – priča Petra te otkriva kako ovaj posao ne bi mijenjala ni za koji drugi. (www.icv.hr, lmh)