Uz olovku, gumicu i bilježnicu jedan od standardnih dijelova školske „opreme“ i torbe danas je upravo mobitel. Prisustvo mobitela u školama neki opravdavaju i ne vide ništa loše u tome da njihovo dijete, ali i ostala djeca, imaju pristup zabavnim aplikacijama za vrijeme edukacije i da se igraju pod odmorom. Drugi smatraju da mobitelima u školama nikako nije mjesto te da djeci, pogotovo onoj u osnovnoj školi, on nikako nije neophodan za uspješan dan proveden na nastavi.

RODITELJI ŽELE DA IM DJECA BUDU DOSTUPNA

Jedan od najzastupljenijih razloga zašto učenici, naročito oni nižih razreda, imaju mobitele je komunikacija, odnosno kako bi bili dostupni svojim roditeljima. Roditelji, bez obzira putovala im djeca u školu par kilometara ili imaju svega nekoliko minuta pješice do škole, vole imati mogućnost nazvati svoje dijete u bilo koje doba i da im ono može javiti promjene u rasporedu, mora li ostati taj dan duže ili slično. To je potpuno opravdano i razumljivo.

– Ana zna da mobitel može koristiti da me nazove kad je gotova s nastavom i kad treba doći po nju. Ide na sport kasnije, ima i drugih aktivnosti gotovo svaki dan pa nam je mobitel zaista važan za dogovor – ističe Silvija K., čija kći pohađa niži razred jedne osnovne škole. Mobitel joj je sigurnost, kaže, da će Ani moći javiti i hoće li je taj dan iz škole na trening povesti mama od prijateljice iz razreda s kojom zajedno trenira ili će joj Ana javiti da je nešto zaboravila, pa da joj donese.

Silvija kaže kako je Ani izričito rekla da mobitel ne koristi pod nastavom, osim ako se prije nisu dogovorili s učiteljicom, da im mobitel treba za kviz u školi.

– Puno smo o tome pričali, Ana je svjesna ako izvadi mobitel pod nastavom za zabavu, da to nije dobro za nju ni druge, da ometa učiteljicu, ali i da joj mobitel može biti oduzet, a ja ću morati doći po njega – ističe Silvija koja je među onim roditeljima koji podržavaju inicijativu nastavnika da mobitel pod satom, osim edukativnih potreba, uvijek bude stišan ili ugašen i spremljen u torbi.

OBJAVE U TOALETU

Jer, prema iskustvu učitelja i profesora s kojima smo razgovarali, sam mobitel u školi nije problem dok se koristi pod odmorom ili nakon nastave. Praksa pokazuje kako djeca danas mobitel najčešće dobiju u trećem razredu osnovne škole. Do petog već imaju nekoliko grupa u kojima se dopisuju i nekoliko profila na društvenim mrežama (najčešće su to Facebook, Instagram, Snapchat, TikTok i slično). U šestom mobitel skrivećki koriste i pod nastavom, ali zato jer bez njega jako teško mogu izdržati i jedan školski sat.

– Ujutro dođu neispavani jer su se cijelu noć dopisivali s prijateljima u nekoj od grupa, gledali filmiće ili igrali igrice. Do trećeg sata već su umorni i dekoncentrirani, nemaju volje ni za nastavu ni za suradnju. Neki ne mogu izdržati ni 45 minuta bez da provjere status na društvenim mrežama pa pod satom gledaju objave, u toaletu – iskustva su nastavnika s kojima smo razgovarali u osnovnim školama diljem naše županije, a koji ističu kako se u višim razredima osnovnih škola nerijetko stvaraju i snimke iz razreda u kojima učenici neovlašteno snimaju svoje nastavnike pa im se izruguju u komunikaciji s drugim učenicima.

U srednjim školama snimanje je još prisutnije, bilo učenika u razmiricama, svađama i tučnjavi, bilo profesora u razredu, a snimke se nerijetko brzinom munje prošire društvenim mrežama i stvore velike štete za cijelu ustanovu.

DOĐU PO DIJETE, A NE JAVE ŠKOLI

Sama mišljenja ravnatelja, nastavnika i roditelja, osobito u osnovnim školama, dosta su podijeljena. Zasad svaka škola pitanje mobitela rješava svojim Kućnim redom te odlukama Nastavničkog vijeća i samim pristupom roditeljima.

Ravnatelji škola i osoblje, pokazalo je naše istraživanje, podijeljeni su u dva tabora. Jedni su liberalnog pogleda, a drugi nešto konzervativnijeg. Jedni su svjesni da od trenutka kada dijete uđe u prostore škole, oni su ti koji vode brigu o njemu i sredstvo su komunikacije između njega i roditelja pa mobitel, osim za potrebe nastave, smatraju nepotrebnim.

– Korištenje mobitela s argumentom „za svaki slučaj ako se nešto dogodi“ je zaista nepotrebno. Svaki učenik je naša odgovornost i mi smo ti koji će zvati roditelja u slučaju da se učenik ne osjeća dobro ili se dogodilo nešto zbog čega roditelj odmah treba biti obaviješten. Ponekad takva komunikacija izostane. Dijete izravno nazove roditelje, roditelj pod odmorom dođe po njega, no ni dijete ni roditelj ne jave školi ni učiteljici da odu iz škole pa nastane ozbiljan problem – ističu iz Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić.

Sličan problem dijele u gotovo svim školama s kojima smo razgovarali – ponekad dijete roditelja mobitelom nazove da dođe po njega jer se zaista osjeća loše, no u mnogim situacijama povod je bila i dosada na nastavi, izbjegavanje ispita ili sata tjelesnog odgoja.

UMJESTO ZABRANE, EDUKACIJA O OPASNOSTIMA

Osnovna škola Vladimir Nazor za sebe kaže kako ima nešto liberalniji pristup. Prema riječima ravnateljice Sanjice Samac, zbog mnogobrojnosti učenika u školi nije moguće strogo provođenje zabrane mobitela, već se kroz razne edukacije i savjetovanja učenika radi na prevenciji zlouporabe mobitela u školama.

Također se učenike želi usmjeriti da korištenje mobitela za vrijeme odmora svedu na isključivo nužne pozive ili čak ni to, s obzirom da škola ima sve što je potrebno u slučaju bilo kakve opasnosti po učenike. -Smatram da se zabranom neće ništa postići jer se korištenje više i ne može zabraniti, budući da je sve u tolikoj mjeri prisutno, stoga se trudimo učenicima osvijestiti opasnosti koje neprestana uporaba mobitela donosi – rekla je ravnateljica S. Samac.

Ono što muči roditelje više je stvar osobne prirode, a to je uvredljiva dječja komunikacija preko društvenih mreža i aplikacija za razgovor. Pitanje je to i kućnog odgoja, ali i problem koji se iz kućnog okruženja donosi u školu. Kada se uzmu svi nabrojeni faktori u obzir, jedno je sigurno – bez zajedničke suglasnosti i dogovora roditelja i škola, rješenje na ovo kompleksno pitanje teško će se ponuditi samo od sebe.

STRUKOVNA ŠKOLA PROBLEM RIJEŠILA KUTIJOM

– Što se tiče korištenja mobitela za vrijeme nastave u našoj školi, njegova upotreba definirana je Kućnim redom. Isto tako, našom odlukom u Kućnom redu definirano je da se mobiteli ne smiju koristiti za nedopušteno snimanje ili fotografiranje u školskom prostoru zbog zloupotrebljavanja – kaže Pavica Biondić Ivanković, ravnateljica Strukovne škole. Jedan od načina kako je Strukovna škola riješila problem dekoncentracije učenika na nastavi uslijed zlouporabe mobitela su platnene kutije u koje učenici odlažu svoje mobitele za vrijeme nastave.

Taj princip osobito se primjenjuje na satu Matematike kod profesorice Ane Borbaš Bajivić koja, iako u nastavi često koristi modernu tehnologiju poput pametne ploče ili raznih aplikacija na mobitelu, ima stroga pravila o korištenju mobitela.

-Primijetila sam da učenici, ukoliko imaju mogućnost imati mobitele kod sebe, smanjeno prate nastavu neprestano očekujući poruke ili provjeravajući društvene mreže – zaključuje ova snalažljiva profesorica kojoj je kutija za mobitele po načelu “daleko od prstiju, daleko od Fejsa” pomogla u mirnijem održavanju nastave.

U ORAHOVICI GA KORISTE UZ NADZOR NASTAVNIKA

U orahovačkoj osnovnoj i srednjoj školi mobiteli su dozvoljeni, ali samo za potrebe nastavnog programa. Većih problema nemaju.

– Učenici ne smiju koristiti mobitel u nenastavne svrhe, a ako do toga dođe, učiteljima je dozvoljeno oduzeti ga i preko roditelja vratiti učeniku, kako bi roditelj bio upoznat s njegovim prekršajem. Što se tiče odmora, stvar je zapravo u našim školskim mrežama. Carnet bi trebao imati ograničavanje nekih neprihvatljivih sadržaja, iako su djeca danas sposobna pronaći načine za zaobići sva moguća pravila – kaže ravnateljica orahovačke osnovne škole Maja Škraba koja ističe kako se mobitel na nastavi, kada se koristi u obrazovnu svrhu, itekako pokazao korisnim.

– Služi im kao kalkulator, za snimanje filmova za potrebe nastave, aktualni su Kahoot kvizovi u nastavi koje djeca rješavaju, tako da od njih imaju koristi – kaže ravnateljica. Za niže razrede pitanje mobitela je stvar roditelja i odgoja, pokazuje iskustvo. – Unazad 10 godina dobar dio roditelja smatra da bi djeca u nižim razredima trebala imati mobitele i tu je onda bilo što teško reći – zaključila je Škraba.

Srednja škola ‘’Stjepan Ivšić’’ nema zabilježenih velikih poteškoća zbog uporabe mobitela, koji se također smiju koristiti samo za potrebe nastave.

– U školi nije dopuštena uporaba mobitela pod nastavom u svrhu razgovora, zabave ili korištenja društvenih mreža. Međutim, za potrebe nastave smiju se koristiti, posebno u matematici, gdje se koriste kao kalkulatori. Tu ne smislim na one jednostavne kalkulatore, nego postoji aplikacija s kalkulatorima za trigonometrijske funkcije. Korištenje mobitela dozvoljeno je u svaku svrhu obrazovanja, dakle traženje korisnih informacija za nastavu i tome slično, za izradu filmova i fotografija potrebnih isključivo za nastavu.

Kao i svugdje u školama, ako profesor uoči neprihvatljivo korištenje mobitela od strane učenika za vrijeme nastave, ima mu pravo uzeti ga i zahtijevati da roditelj dođe po njega. Srećom, kod nas u školi to je sve u nekakvoj normali i nemamo većih problema – zaključio je ravnatelj orahovačke srednje škole Zorislav Milković.

ZA GLAZBENU KORISTAN

– Učenici znaju kada i kako smiju koristiti mobitel, ne narušavajući pritom kućni red škole – rekao je ravnatelj Glazbene škole „Jan Vlašimsky“ o ovom pitanju te dodao kako učenici i nastavnici koriste mobitele u svrhu nastave kako bi poslušali neku skladbu, koristili aplikaciju za metronom ili štimanje instrumenta.

-Prolazeći po hodnicima škole mogu vidjeti djecu kako na mobitelima preslušavaju skladbe, osobito srednjoškolci kojima mobitel pripomaže u solfeggiu, harmoniji, polifoniji ili povijesti glazbe – kaže ravnatelj.

KATOLIČKE ŠKOLE JASNO RIJEŠILE PITANJE – OSNOVCI NE MOGU KORISTITI MOBITEL, KLASIČARI GA ODLAŽU U DŽEPIĆ NA ZID 

Jedan od zanimljivih primjera kako jasno riješiti pitanje mobitela u školi, a kada se on ne koristi u nastavne svrhe, riješili su u Katoličkoj osnovnoj školi u Virovitici. Prema riječima ravnatelja Marija Večerića, od prvog dana rada škole roditelji su upoznati da djeca ne mogu koristiti mobitel za vrijeme nastave i u prostorima škole.

– Bilo je tada riječ o samo dvadesetak učenika u našoj prvoj generaciji, ali roditelji su to prihvatili i do danas, kada imamo prvu generaciju učenika petog razreda, tog se pravila svi drže – ističe ravnatelj koji kaže kako u isto vrijeme s radošću podržavaju „Školu za život“ i sve moderne nastavne materijale i mogućnosti te da nisu protiv modernih tehnologija. Učenik samo mora znati da mobitelu nije mjesto na nastavi, osim ako to traži nastavni plan. Nakon nastave može izaći i javiti se roditelju, no ne može ga pod nastavom ili odmorom koristiti kao zabavu. Ni petaši ga ne vade iz svojih torbi.

– Želimo odgajati djecu u jednoj socijalnoj dimenziji, da za vrijeme odmora komuniciraju, da se druže, pričaju, igraju određene društvene igre. Da pod odmorom pričaju, a ne tipkaju po mobitelima – ističe ravnatelj koji kaže kako škola sustavno radi na edukaciji djece, ali i roditelja o opasnostima interneta i društvenih mreža i njihovog sigurnog korištenja.

Ravnateljica Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti Marijana Novak-Stanić ističe kako su unatrag tri godine, na inicijativu bivšeg ravnatelja Marija Voronjeckog, doskočili pitanju mobitela pod nastavom.

– Napravljeni su mali džepići na platnu, u svakom razredu. Svaki učenik, kad ulazi na nastavu, u džepić može odložiti svoj mobitel koji treba biti stišan ili ugašen. Prijašnjih godina ta je praksa bila preporuka, no od početka ove školske godine, u dogovoru s Nastavničkim vijećem, ta je preporuka postala pravilo. Učenici su tu praksu dosad jako dobro prihvaćali. Mobitel im je blizu, a ipak ih ne ometa na nastavi.

Vjerujem da je ovo jedan primjer dobre i pozitivne prakse koji će možda potaknuti i druge škole na ovaj potez – objašnjava ravnateljica s kojom se slaže i Hrvoje Drvenkar, višegodišnji razrednik i profesor Povijesti i Geografije. I on sam, kada ulazi u razred, svoj ugašeni mobitel stavlja u jedan od džepića i učenicima tako pokazuje najbolji primjer. Ove godine razrednik je prvom razredu u kojem su 22 učenika iz cijele Virovitičko-podravske županije.

– Otkad su mobiteli ušli u širu upotrebu, mi zaista nismo imali problema s njihovim korištenjem u nastavi. Škola je rekla da se mobiteli ne mogu koristiti pod nastavom, nego pod odmorom, a džepiće su učenici jako dobro prihvatili, osobito prvi razredi kojima je sve novo. Vjerujem da će ta praksa i u budućnosti biti dobra – smatra razrednik H. Drvenkar. Svoj mobitel prije nastave u džepić stavlja i Lorena Majdak iz Virovitice, učenica prvog razreda „Klasičara“, koja kaže kako joj se ovo rješenje sviđa.

– Baš je zgodno i korisno. Mislim da većina kolega na to gleda kao na nešto pozitivno. Mobitel je udaljen od nas, ne može nas ometati. Ako i zaboravimo mobitel odložiti u džepić prije profesora ili profesorice, oni nas podsjete vlastitim primjerom – kaže Lorena, koja ističe kako je u osnovnoj školi mobitel počela nositi tek u osmom razredu. Danas ga nosi u srednju isključivo kako bi roditeljima javila ostaje li duže na nastavi.

– Pod odmorom možemo koristiti mobitel, no meni je draže popričati s prijateljima, nego gledati u mobitel. I u osnovnoj školi pod odmorom smo se radije šetale i pričale, nego bile uz ekran – kaže nam Lorena o svom primjeru koji je u današnje vrijeme za svaku pohvalu. (www.icv.hr, ea, lmh,mlo,vg)