Virovitičani Željko i Ružica Hlavaček proslavili 50 godina braka: Za dugotrajnu ljubav potrebni su razumijevanje, kompromis i sloga

Ljubav između Željka i Ružice Hlavaček rodila se jednoga vrućega ljeta, kada su Ružica i njezin brat otputovali na more u Poreč, gdje su se smjestili u hotel tadašnjeg poznatog virovitičkog odmarališta. Na plaži se našlo mnogo poznatih lica, a među njima i Ružičin školski prijatelj, nekoliko godina mlađi Željko koji je u Poreč na more došao sa svojom djevojkom.

SRETNE ČARAPICE

– Jednoga popodneva prišao mi je Željko i pitao bi li mu htjela preprati njegove čarapice. Nisam dvojila, naravno, pristala sam pomoći prijatelju. Čiste čarapice vratila sam Željku i do kraja moga ljetovanja nismo se više značajnije družili. Vratila sam se u Viroviticu s bratom i nastavila sa svakodnevnim aktivnostima – započinje priču Ružica. Željko je trebao ostati još neko vrijeme u odmaralištu na moru, no vratio se za tri dana. Čim se vratio, otišao je do Ružičine obiteljske kuće i zamolio brata da je pozove van.

– Zamolio me da odemo prošetati pa sam i pristala. Za šetnje mi je rekao kako se posvadio s djevojkom te da je među njima gotovo i da želi mene. Više no iznenađena pristala sam otići s njim na spoj – prisjeća se Ružica te dodaje kako je ona tada bila već odrasla djevojka koja je radila u bolnici kao fizioterapeutkinja.

– U mojoj glavi sve je izgledalo puno jednostavnije; vidio sam ju, zaljubio se i zbog nje sam se vratio ranije doma s odmora u želji da ju osvojim – kaže Željko pokušavajući skrivečki obrisati suze.

BLAGOSLOV RODITELJA

Uslijedilo je nekoliko izlazaka, veselih plesnih večeri. Njihova simpatija samo je rasla. Željko i Ružica zaručili su se u kolovozu, a vjenčali se 29. studenog 1969. godine.

– Moram priznati da su moji roditelji, osobito otac, bili iznenađeni mojom odlukom jer je on želio da nađem posao u Zagrebu i tamo se skrasim. Rekla sam mu kako Željka volim i poznajem od mladosti i da ću se udati za njega – prisjeća se Ružica te dodaje kako je njezin otac bio ugledan čovjek, slavni glumac Tomislav Terdić, poznatiji kao prvi Mikeš. Željkova majka poznavala je Ružičinu obitelj, pa su im roditelji, nakon kratkog razgovora, dali svoj blagoslov.

I SUNCE I SNIJEG

Baš kao i svaka mladenka na dan udaje, i Ružica je bila uzbuđena. Za nju je šivana posebna bijela haljina do koljena te pelerina koja ju je štitila od hladnoće.

– Imala sam predivnu haljinu, u kojoj sam se osjećala baš posebno. Najviše od svega veselio me buket napravljen od tubaroza, koji je tata posebno za mene naručio iz Zagreba i koji je na dan vjenčanja stigao zapakiran u kutiji kao pošiljka – prisjeća se Ružica predivnih trenutaka kada je sva u bijelom prošetala dvorištem svoje rodne kuće.

– Kako to već biva, moja je obitelj priredila dobrodošlicu za sve goste u našem dvorištu. Iako je bio 29. studeni, počastilo nas je lijepo vrijeme. Sunce nas je pratilo cijelim putem od kuće do crkve sv. Roka u Virovitici, gdje nas je svećenik vjenčao. S osmijehom na licima izašli smo van iz crkve, gdje nas je, na našu radost, dočekao snijeg – prepričava Ružica dok joj osmijeh ne silazi s lica.

ZNATI SE NOSITI S TEGOBAMA

Godinu dana nakon vjenčanja, Ružica i Željko postali su roditelji djevojčice Nine, a potom i Hane.

– Rođenjem naših kćeri ostvarilo se sve ono što smo Željko i ja željeli. Uz njih dvije, postali smo prava obitelj. Nismo si mogli priuštiti novu kuću, pa smo obnovili staru i uredili ju po našem ukusu – kaže Ružica te otkriva kako su cijeloga života imali skladan brak.
U današnje vrijeme posvjedočit ćemo mnogim brakovima koji se poništavaju u relativno kratkom roku. Mnoštvo mladih koji stupaju u brak ne znaju se nositi s tegobama koje za sobom donosi svakodnevni život, pa je tako sve više onih koji ne uspijevaju pronaći kompromise te podliježu rastavi.

– Danas, kada pogledam unatrag 50 godina, najvažnija je sloga. Po prirodi sam malo ‘ljutljiva’ osoba, pa je Željko odlično doskočio tome – kaže Ružica, a gospodin Željko nastavlja kako joj je rekao da u kući imaju stol i stolce za koji će, ukoliko nešto nekome nije po volji, sjesti i riješiti sve probleme. Pravilo je bilo, nastavlja Željko, da svatko za tim stolom kaže što ga smeta i da zajedno pronađu kompromis koji će riješiti problematičnu situaciju, a ujedno odgovarati svakome.

– Tako je bilo i s plaćama, sa svim dogovorima vezanim za kuću i obitelj, a tako i danas rješavamo probleme – kaže Ružica te dodaje kako su se još u početku dogovorili da će se Željko brinuti za obrazovanje kćeri, dok će se ona brinuti za kućanske poslove, vrt i životinje koje su imali.

– Nastojali smo raspodijeliti poslove, kako se nitko od nas ne bi osjećao kao da se njega iskorištava, a drugi odmara – jasno će Ružica.

Na pitanje što je najvažnije u braku, Željko kao iz topa odgovara da je to upravo razumijevanje. – Treba razumjeti osobu s kojom živiš, kako bi komunikacija između dviju osoba bila zdrava. Također, treba popuštati, ponekad ja popustim, ponekad Ružica – otkriva razdragani Željko.

Kćeri im za Zlatni pir pripremile nove burme

U krugu obitelji, na dan svoga vjenčanja, Željko i Ružica obnovili su prošlog petka svoje zavjete dane jedno drugome prije 50 godina. Uz kćerke Ninu i Hanu, unuke Stelu, Helenu i Ivu, unuka Martina te prijatelje i poznanike, ovi srdačni supružnici razmijenili su nove burme, koje su za svoje roditelje pripremile njihove kćeri. U danima koji su prethodili 50. godišnjici braka, kćeri Nina i Hana u tajnosti su organizirale malo obiteljsko okupljanje. S obzirom da jedna obitelj živi u Splitu, a jedna u Virovitici, učiniti da se svi nađu na jednom mjestu u isto vrijeme nije bio lak zadatak. No, sestre su danima dogovarale iznenađenje koje je stavilo osmijeh na lice roditelja, ali izmamilo i pokoju suzu.

Život uz Simbu još im je ljepši

Željko i Ružica u svome kućanstvu nisu sami. Uz njih je i husky Simba koji će svakoga tko dolazi u njihovu kuću ostaviti bez daha. Veliki je to mužjak koji broji 56 psećih godina. Simba, iako izgledom zastrašujuć, u duši je velika maza pa svakoga gosta velikodušno pozdravlja mahanjem repa, a život ovo dvoje sretnih supružnika čini nezamisliv bez njega.

(www.icv.hr, lmh)