RAZGOVARALI SMO SA SLATINČANIMA: Ne boje se koronavirusa, ali zabrinutost je prisutna

Na prvi pogled u Slatini jedna obična nedjelja. Toplo sunčano prijepodne popunilo je terase ugostiteljskih objekata uz gradsku fontanu te se ni po čemu ne može zaključiti da kod Slatinčana postoji strah od koronavirusa. No, zabrinutost je ipak prisutna.

U razgovoru s nekim gostima ugostiteljskih objekata koji su bili raspoloženi za izjavu pokušali smo doznati pridržavaju li se propisanih odredbi o suzbijanju koronavirusa, boje li se, kako provode svakodnevnicu… Većina naših sugovornika rekla je kako se ne boji koronavirusa, ali da su zabrinuti jer, kako je najavljeno, vrhunac zareze tek dolazi. Iako sjede za zajedničkim stolom na udaljenosti manjoj od jednog metra, to im ne smeta niti ih zabrinjava jer se dobro poznaju, prijatelji su, radni kolege, u bračnom su odnosu ili su rodbina. Navode da ako im je suđeno, koronu mogu ”pokupiti’ bilo gdje, u trgovini, na kiosku, radnom mjestu…

Dodatnoj sigurnosti Slatinčana pridonosi i podatak da na području Virovitičko-podravske županije nema niti jednog zaraženog koronavirusom, ali na pitanje što bi bilo da se u Slatini pojave slučajevi zaraze, odgovaraju da bi dobro razmislili prije odlaska u kafić. Što se tiče preventive, dalo se zamijetiti da dosta gostiju koristi dezinfekcijska sredstva za ruke, ne rukuju se već se pozdravljaju laktovima, što im je posebno zanimljivo te na račun toga zbijaju šale.

Što se tiče preventive u suzbijanju koronavirusa, slatinski ugostitelji, barem oni čiji se objekti nalaze uz gradsku fontanu i koje smo obišli, poduzeli su propisane mjere. Shodno napucima u njihovim sanitarnim čvorovima nalaze se obavijesti o ispravnom pranju ruku, a dobro su opremljeni i tekućim sapunima te papirnatim ubrusima. Nakon odlaska gostiju konobari obavezno stolove i rukohvate stolica poprskaju s dezinfekcijskim sredstvom.

Poslužiteljica pića Katarina rekla nam je da se ne boji zaraze iako je u stalnom doticaju s posjetiteljima kafića.

– Nije me strah jer većina posjetitelja našeg kafića su stalni gosti i dobro se poznajemo. Sigurna sam da niti jedan od njih ne bi došao u kafić da ima neke od simptoma ili bilo kakav oblik prehlade, brižni su oni. No unatoč tome pokušavam se zaštiti, ne prilazim stolu jako blizu i ne zadržavam se dugo, te ne razgovaram s gostima previše, osim upita što će popiti i cijene kada naplaćujem. Problem je malo s novcem, jer da bih naplatila, moram uzeti novčanicu i vratiti ostatak, a ne mogu znati gdje su ti novci sve bili. Zbog toga obavezno nakon naplate dezinficiram ruke – kazuje nam uvijek ljubazna Katarina. (www.icv.hr, ADF; fotografije D. Fišli)