Kao i druge zdravstvene usluge, zbog pandemije koronavirusa i aktivnih mjera koje su bile na snazi, i sistematski pregledi budućih prvašića bili su na dvomjesečnoj odgodi. Od prošlog tjedna pregledi se opet obavljaju, pa smo iskoristili priliku i razgovarali s doktoricom Slavicom Leticom Ramljak, specijalistom školske medicine. S djecom i mladima te njihovim roditeljima radi u okviru županijskog Zavoda za javno zdravstvo sv. Rok. Tema našeg intervjua bili su sistematski pregledi i kako se za njih dobro pripremiti.
Počnimo s pitanjem – kako se provodi pregled pod mjerama, odnosno, što se promijenilo?
Najvažnije je da roditelji poštuju točan termin koji su dobili. Naručivali smo djecu svakih 40 minuta. Procijenili smo da je to dovoljno vremena za cjelokupnu proceduru: pregled kod medicinske sestre, kod liječnika, cijepljenje te pauzu od 30 minuta nakon cijepljenja, zbog eventualnih nuspojava koje se mogu pojaviti. Preporučili smo da to vrijeme nakon cijepljenja ne provode u čekaonici, nego se radije prošeću oko zgrade, ali da budu u blizini, kako bismo na vrijeme mogli reagirati u slučaju reakcije na cjepivo. S osobama koje koordiniraju ulazak u bolnicu na porti dogovorili smo da djeca imaju termine koje moraju ispoštovati te će ih ranije pustiti. Što se tiče prostora, mi svakodnevno dezinficiramo prostor u čekaonici, površine koje se koriste: stolice i stolove, djeca crtaju crtež koji je dio pregleda u čekaonici, pa dezinficiramo olovku kojom dijete crta (ako ne donese svoju). Nakon svakog pregleda, sestra dezinficira kvake, krevet na kojem se dijete pregledava, zaštitimo stolice materijalom za jednokratnu upotrebu. Sestra i liječnik nose maske i rukavice. Pridržavamo se preporučenih mjera uz zdrav razum, odnosno, nastojimo naći mjeru koja će nam omogućiti i da normalno radimo, a da djeci ne stvaramo dodatan stres.
Tijekom pregleda dijete će proći dio testova i zadataka kod medicinske sestre, a dio kod Vas. Možete li nas provesti jednim pregledom i objasniti od čega se točno sastoji?
Možda je važno reći kako pri Zavodu za javno zdravstvo sv. Rok Virovitičko-podravske županije imamo dvije ambulante školske medicine, u Virovitici i Slatini. Prvi kontakt roditelja i djeteta je susret s medicinskom sestrom. Ona otvara preventivni zdravstveni karton i upisuje bilješke osnovnih podataka roditelja tj. skrbnika: adresu, mjesto stanovanja, socijalne uvjete stanovanja, odnosno, onih podataka koji nam daju širu sliku o životu djeteta. Medicinska sestra pregledava oštrinu vida.
Riječ je o tzv. screeningu, koji će nam omogućiti da u zdravoj populaciji otkrijemo odstupanja, nakon čega se dijete usmjerava specijalistu i dolazi do konačne dijagnoze. Mjeri se tjelesna težina i visina, tlak i puls. Pritom dijete crta crtež čovjeka i određenih geometrijskih likova. Nakon toga, dolazi do liječnika. U razgovoru i pregledu procjenjujem emocionalnu i socijalnu zrelost, fizičku i intelektualnu. Crtež koji je dijete nacrtalo sadrži i jedan jednostavniji test inteligencije.
Potom je tu rječnik, razvijenost govora, stanje senzorike (vid, sluh), dakle sve elemente koji su važni pri upisu djeteta u školu. Naravno, pregled kod liječnika podrazumijeva kompletan pregled. Dijete se skida u gaćice, a taj dio pregleda kod nekih zna izazvati suzdržanost. Ali uz razgovor i malo humora sve uspijemo.
Koliko prvašića je planirano u sistematskim pregledima za novu školsku godinu?
Ove godine oba tima imaju ukupno oko 700 djece na pregledima za prvi razred osnovne škole. Nažalost, i kod nas je trend kao i u cijeloj Hrvatskoj, da se svake godine broj upisnika i pregledavane djece smanjuje. Prije 18 godina, za usporedbu, bilo je oko 700 djece po jednom timu. Velik broj obitelji je već odselio, neki to planiraju, tako da se taj broj, nažalost, svake godine smanjuje. Popis djece imamo, ali dok djeca ne dođu na testiranje, ne možemo znati jesu li tu ili su se odselili.
Spomenuli ste cjepivo. Koje cjepivo dijete dobiva na pregledu i ima li nuspojava?
Pri pregledu za upis u školu djeca se obavezno cijepe protiv ospica, rubeole i zaušnjaka. To su cjepivo dobili u drugoj godini života i to je drugi puta da ga dobivaju. Tu je cjepivo i protiv dječje paralize. Roditelji nekada pitaju zašto se djeca cijepe protiv nekih bolesti kojih u Hrvatskoj nema. Nema ih zahvaljujući baš tom obuhvatnom i redovitom cijepljenju. U nekim dijelovima svijeta još uvijek te bolesti postoje.
Kod samog cijepljenja, uvijek se dogovorimo s roditeljima. Objasnimo kako da se postave, djeca mogu sjesti roditeljima u krilo ili ih držati za ruku , a razgovor za vrijeme cijepljenja im usmjeri razmišljanje na nešto drugo. Roditelji su upoznati s mogućim nuspojavama i iz tog razloga su djeca pod nadzorom 30-tak minuta nakon cijepljenja.
Do sada nismo često imali akutnu reakciju na samo cjepivo, više je to bila psihogena reakcija (budu preplašeni, gladni, preznoje se, zaplaču). U puno godina, koliko radimo, samo smo dva ili tri puta imali ozbiljniju situaciju u kojoj smo trebali intervenciju kolega na pedijatriji ili na hitnoj.
Budući da je iza vas već duži niz godina na sistematskom pregledu djece, što biste izdvojili kao neke od većih zdravstvenih problema kod te generacije?
Godinama na ovim sistematskim pregledima strši nekoliko stvari kao zdravstveni problem. Jedan od najvećih je motorika, a to je nešto što nam potvrđuju i učitelji razredne nastave, kasnije i učitelji tjelesne i zdravstvene kulture. Taj trend, nedovoljnog razvoja motorike, povezan je našim načinom života odraslih i djece – danas velika većina djece ne koristi sve svoje zdrave dijelove tijela za dječju igru. Veliki broj djece više vremena provodi na ekranima, što ne razvija sve dijelove tijela i prirodne resurse koje imamo. Na primjer: hod po ravnoj crti, koji je dio pregleda.
Neka djeca se drže za zid, da bi mogla hodati po crti. A tko će biti spretniji od djeteta? Skakanje na jednoj nozi je problem, neravnoteža, fina motorika ruku. Pitamo ih znaju li vezati vezice ili zakopčavati dugme. To su vježbe kojima mogu kod kuće usavršiti finu motoriku ruku, a koja će im trebati i u školi. Nadalje, to su problemi s vidom. Poznato je da na vid utječe dugotrajno fokusiranje na jedan fokus. Oko i očni mišići ne vole kada satima, često i bez pauze, gledamo na određenu udaljenost. Dosta je nerazvijen govor, tu je riječ o širokom spektru- od djece koja još tepaju pa do djece koju se ne može razumjeti niti u kontekstu. Jedan od faktora koji utječu na razvoj govora je i hrana.
Kako to mislite? Kako hrana utječe na govor?
Hrana u smislu čvrstoće. Važna je kruta hrana. Djeca, dok su manja, ne bi se smjela oslanjati na hranu koja je kašasta. Svaki dio tijela koji nije u funkciji s vremenom kržlja. Ne razvija se i postane nefunkcionalan. Zato je kruta hrana jako važna – kod krute hrane dijete žvačući koristi mišiće, čeljust i zube. Oni se razvijaju, ali dolazi i do pravilnog razvoja tvrdog i mekog nepca. Ono je važno za izgovor glasova. Kod djece koja više jedu kašastu hranu, primjećujemo nepravilan raspored zuba, tvrdo i meko nepce nije razvijeno kako bi trebalo i to stvara problem djeci u izgovoru. Velik broj djece ima takve teškoće, a mi imamo nedovoljan broj stručnjaka, logopeda koji mogu pomoći i u dijagnostici i u terapiji kod takve djece.
Kako roditelji mogu, u svakodnevnoj brizi za dijete, ujedno biti i dobri treneri njihovih vještina? Spomenuli ste vezanje vezica kao lekciju fine motorike.
Svakoj osobi je važna obiteljska potpora i okruženja u kojem živi, a djeci pogotovo jer se formiraju. Ne mora ići u vrtić, da bi naučilo koja je zelena ili plava boja. U šetnji, dok hodate travom sa svojim djetetom, ili gledate nebo, možete ga poučiti bojama. Kod kuće je moguće napraviti puno lekcija – crtanja, pisanja, vježbe povlačenja crte. Važno je da budemo djetetu posvećeni. Dijete osjeti jesmo li mu posvećeni ili pričamo s njim „s figom u džepu“ i tipkamo po mobitelu ili jednim uhom pratimo nešto drugo.
Što savjetujete roditeljima, kako najbolje pripremiti dijete za pregled?
Uvijek kažemo, i u drugim situacijama u životu: mi smo primjer djeci. Ako se roditelj uplaši, svoj strah prenosi na dijete i u nekim drugim situacijama. Možda jest najstresniji dio pregleda cijepljenje. Važno je da se djeci kaže da je to cijepljenje za njihovo dobro, za njihovo zdravlje. To im i kažem: da si zdrav, da se možeš igrati sa svojim prijateljima, da možeš učiti, ići gdje idu i drugi… Važno je kako djeca drže ruke: ako stisnemo mišić, igli je teže proći kroz tvrdi mišić i ostaviti cjepivo. Važno je da opuste ruku, tada manje boli. Zato, kad su u samom aktu cijepljenja, pitamo ih o stvarima o kojima trebaju razmišljati da zaokupe pažnju zadatkom, a manje onim što se konkretno radi. Ujedno, ono što je jako važno je i dobar doručak. Neki putuju izdaleka, nisu svi 10 minuta udaljeni od nas i moraju ranije ustati ili imaju problema s prijevozom. Bolje je 10 min ranije ustati, pojesti u miru doručak koji smo sami napravili, sa šalicom čaja ili mlijeka, s kruhom i namazom, pomaziti dijete. Čitav taj ritual daje djetetu drugačiji start za taj dan.
(www.icv.hr, mlo)