IŠTVAN SELEŠI PROMOVIRA LJUBAV PREMA GLAZBI I MAĐARSKOJ KULTURI Najveća mi je radost kad svaki susret i nastup završi novim prijateljstvom

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ištvana Selešija u njegovom Novom Gracu znaju svi, i staro i mlado, kako narod kaže, a zbog svoje svestranosti poznat je ne samo u svom naselju u općini Gradina, nego i diljem naše županije, pa i šire. I to zbog svoje velike ljubavi prema glazbi, ali i njegovanju prijateljstva između „svoje dvije zemlje“: Hrvatske i Mađarske. Ištvan je predsjednik Demokratske zajednice Mađara Hrvatske Novi Gradac, a svoj značajan obol dao je i u Domovinskom ratu, za što je odlikovan spomenicom Domovinskog rata. Susreli smo se s njim u Područnoj školi Osnovne škole Gradina u Novom Gracu, a dočekao nas je u svom stilu – srdačno i iskreno, rekavši kako smo došli u njegov „drugi“ dom, sa simpatičnim naglaskom kojeg se, ističe, nikada nije mogao riješiti.

– Cijeli svoj život govorim i mađarski i hrvatski, pa kao mađarski Hrvat ili hrvatski Mađar govorim i jednim i drugim naglaskom, ovisi tko me sluša – smiješeći se kaže Ištvan.
Rođen je 1957. godine u Novom Bezdanu u Baranji u općini Petlovac. Ondje je završio osnovnu školu na mađarskom jeziku.

– Odmalena sam volio glazbu i vrlo brzo uvidio da ne želim biti samo seoski svirač, nego profilirani glazbenik. Zato sam upisao Srednju glazbenu školu u Osijeku i diplomirao kao klarinetist 1978. godine. Odmah nakon srednje škole zaposlio sam se kao učitelj glazbene kulture u OŠ „Ivan Brnjik Slovak“ Jelisavac i tamo radio godinu dana. Ta prva godina bila je početak mog ‘kaljenja’ u prosvjetarskoj struci, a tada još nisam niti slutio da će me prosvjeta pratiti do danas, kada sam prevalio šest desetljeća – ističe Ištvan te otkriva kako ga najljepša sjećanja vežu uz općinu Gradina.

– Život me doveo u ovaj kraj 1979. godine kada Gradina još nije bila moderno malo naselje, nego „obično“ selo, s crkvom i školom. Ni ta škola nije bila ono što je danas i mogu reći da je taj dolazak bio moja prekretnica u životu. Ljudi su bili vrlo srdačni, a to je odigralo i presudnu ulogu zašto sam i danas ovdje. Zaposlio sam se u osnovnoj školi i iz tog vremena nosim puno lijepih uspomena. Najveće mi je zadovoljstvo vidjeti tadašnju djecu, a sada odrasle ljude sa svojom djecom, neke i s unucima, kako život prolazi i kako se obogaćuje – ističe Ištvan kojeg taj isti život nije mazio, ali je kroz njega uvijek prolazio s optimizmom i glazbom.

Za vrijeme rata zajedno s mještanima općine Gradina sudjelovao je u akciji oslobađanja karaule, a poslije i u Narodnoj zaštiti. Nosio je hrvatsku odoru, a danas je nositelj spomenice Domovinskog rata i član Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske, u ogranku općine Gradina.

– Život je borba, to je svima poznato. Tako da sam nekoliko godina radio sve i svašta, između ostalog i u mjenjačnici. Kasnije sam je i otkupio. Bilo je to u poslijeratnim godinama kada su se ukazale nove prilike poslovanja, ali i zarade. Možemo reći da su poslijeratne godine za mnoge bile uspješne, radilo se i zaradilo. No situacija se za mene počela mijenjati 2010. godine pa sam se vratio školi, ali ovaj put kao domar i to u Područnu školu u Novi Gradac. Ovdje sam domar, ali i podučavam djecu sviranje tambure – ispričao nam je Ištvan.
Ono o čemu najradije govori je ljubav prema materinjem, mađarskom jeziku, tradiciji i kulturi, ali što je još važnije, prenošenje iste na mlađe naraštaje.

„UJ GRADEC“ I MAĐARSKA KULTURA

– Od 1994. godine predsjednik sam Demokratske zajednice Mađara Hrvatske, Udruge Novi Gradac, a od 2003. godine sam i predstavnik mađarske nacionalne manjine u Virovitičko-podravskoj županiji, sada već u petom mandatu – pohvalio se Ištvan, te dodao kako je Novi Gradac plodno tlo za njegovanje mađarske tradicije i jezika budući da na ovom području živi dosta ljudi čiji su korijeni upravo iz te zemlje.

– Novi Gradac naši sumještani nazivaju i Uj Gradec, a kulturu njegujemo na različite načine. Govorimo o narodnoj nošnji, starim običajima, pjesmama, književnosti i naravno o onome najvažnijem, materinjem mađarskom jeziku – govori Ištvan, te kaže kako su tu ljubav prepoznali i drugi.

– Nebrojeno puta naša kulturno-umjetnička sekcija nastupila je diljem naše županije, a vidjeli su je i u Zagrebu, Rijeci, Laslovu, Lipiku, diljem Republike Mađarske, a mađarske plesove i pjesme u našoj izvedbi zagrijale su i žitelje Viškova u Češkoj. Naš “Magyar bal” organiziramo dugi niz godina, a na njemu redovito nastupaju kulturno-umjetnička društva nacionalnih manjina iz Hrvatske te naši dragi gosti iz Mađarske. Naš rad godinama prate i mediji u Hrvatskoj i Mađarskoj, a poznati smo i kao ambasadori dobre volje između ove dvije zemlje – ponosan je Seleši koji kaže kako je najvažnije što iza svakog susreta, izleta i nastupa ostanu prekrasna prijateljstva i nove suradnje.

Najviše ga raduje kada tu ljubav prepoznaju nove generacije.

– Rad s mladima je ipak nešto najljepše. Neko vrijeme predavao sam mađarski jezik i kulturu u OŠ Gradina, a sada sam s prenošenjem znanja i tradicije nastavio i ovdje u Novom Gracu. Posebno me veseli što je mlada populacija zainteresirana za mađarsku kulturu i pjesmu i to mi je itekako dobra motivacija da još više prikupljam materijale, popunjavam pjesmarice, obilježavamo važnije datume iz mađarske povijesti… U povodu 25. obljetnice naše udruge izdali smo i knjigu “25 obljetnica” čiji su autori moja supruga Ilonka Seleši, moja malenkost i urednik Filip Škiljan iz Zagreba, a sve uz podršku moje kćeri Ildiko, koja je nezaobilazna u svemu onom što ovdje radimo. Sve to činimo samo s jednom namjerom – da tradicija mađarskog jezika i kulture u našim krajevima živi i razvija se i dalje – rekao nam je Ištvan Seleši, spomenuvši i svoju najdražu „učenicu mađarske kulture“, unuku Doru, s kojom izmjenjuje pjesmice, note i igre.

IMAJU POTPORU OPĆINE, ŽUPANIJE I REPUBLIKE MAĐARSKE Mađarska sredstva za pomoć hrvatskim poljoprivrednicima

Drago mu je, kaže, što je njihove napore oko kulture prepoznala Općina Gradina, koja im je velika potpora, kao i Virovitičko-podravska županija te predstavnici Republike Mađarske koji ih redovito posjećuju.

Suradnja između Mađara i Hrvata u Novom Gracu poznata je i po konkretnim potporama mještanima, osobito u području poljoprivrede.

– Već treću godinu zaredom poljoprivrednici iz naše općine javljaju se na natječaj Republike Mađarske za razvoj i unaprjeđenje poljoprivrede u ruralnim krajevima. Radi se o 15.000 do 25.000 eura bespovratnih sredstava koja je do sada iskoristilo sedam naših poljoprivrednika. Vjerujemo da će se ta lijepa priča između naših prijateljskih zemalja nastaviti i dalje, u svim oblicima – poželio je Ištvan Seleši, dodajući da će ostati most suradnje i prijateljstva ove dvije zemlje koje nosi u srcu. (www.icv.hr, bs)