U ovo „novo normalno“ doba korone sve je nekako drukčije pa i proslava Dana grada. Planinari HPD-a „Papuk“ odlučili su ga proslaviti na njima svojstven način – boravkom na svježem zraku.
Unatoč lošoj vremenskoj prognozi koja je najavljivala vrući dan s povremenim pljuskovima i grmljavinama, osamnaest hrabrih zaljubljenika u planinarenje krenuli su u 6 ujutro prema mjestu Topličica pored Novog Marofa. Prolazeći pored termalnih bazena vjerojatno su mnogi pomislili ne bi li bilo ugodnije ležati pored vode ili se kupati, umjesto znojiti penjući se na visoko zagorsko brdo. Junačko planinarsko srce brzo je odagnalo takve misli, radujući se predstojećem usponu.
Nakon doručka i tehničkih priprema kod Planinarskog doma Grebengrad u napuštenom zaseoku Novoselci bili su spremni za izlazak na stazu koja je u planinarskoj literaturi ocijenjena kao „teža“.
– Svi vjerujemo da smo joj dorasli – i planinar kojemu je to prvo planinarenje s „Papukom“ i planinarka koja je nakon nekoliko desetljeća već davno prestala brojiti svoje pohode. Za nekoliko minuta stižemo do velike ruševine Grebengrada koja se nalazi na visini od 502 metra na zaravanku južnog ogranka Velikog Lubenjaka. Ta velika gradina prvi se put spominje 1209. godine. U zadnje vrijeme lijepo je obnovljena.
Nastavljamo dalje prema vrhu Veliki Lubenjak (590 m), jednom od najistaknutijih vrhova jugoistočne Ivanščice. Ispod vrha nalazi se veliki drveni križ s kojeg se pruža lijep pogled na istočni dio Zagorja sve do Mađarske. Nakon kratke pauze za fotografiranje i uzimanje otisaka žigova za planinarske dnevnike, spuštamo se na stazu koja vodi prema Čevi.
Uz obaveznu planinarsku opremu svi imamo kišne kabanice, rezervnu odjeću i sredstva za zaštitu od komaraca. Od Lubenjaka do Čeve slijedi tri i pol sata hoda. Staza je dugačka i prava zagorska – kao u poznatom stihu narodne pjesme: „…pa po lojtrici gor’ , pa po lojtrici dol’„. To nas puno ne ometa u užitku hodanja po pravoj, šumskoj, planinarskoj stazi. Stoički podnosimo rojeve komaraca koji prodiru kroz sprejevima stvorene zaštitne zone na našoj koži. Sretni smo što ne trebamo vaditi kabanice iz naših ruksaka.
Nedaleko vrha strmo se uspinjemo do vidikovca Malog Čeve s kojeg se pruža lijepi pogled koji ćemo zabilježiti na fotografijama. Malo smo umirili dah i nastavljamo oštrim usponom do Čeve, najistočnijeg i najistaknutijeg vrha Ivanščice. Visok je 562 m, ali s njega nema vidika. Na vrhu je kameni stup i kutija sa žigovima oko koje su se skupili planinari s dnevnicima u rukama. Nakon par minuta hoda po hrptu, stižemo do Balkona s kojeg se pruža vidik na dolinu Bednje, Podevčevo (selo u podnožju vrha kojeg još zovu i Zagorski Klek), Ravnu Goru i Varaždin.
Na Balkonu smo napravili dužu pauzu nakon koje smo se spustili u selo Podevčevo. U planinarima poznatoj gostionici Brk nadoknađujemo obilnim znojem izgubljenu tekućinu. Rehidrirani sjedamo u autobus i nakon dva sata ugodne vožnje stižemo u Viroviticu zadovoljni načinom na koji smo proveli još jedan ispunjen dan – prepričala je doživljaje s izleta članica HPD-a i vodič Ana Tomac.
(www.icv.hr, at)
[g-gallery gid=”601428″]