Donosimo priču Snježane Šimanović, žene nevjerojatne ljudske snage i kandidatkinje za najuzorniju seosku ženu

Snježana Šimanović (56) iz Čačinaca primjer je snaže žene koja sve pobjeđuje osmijehom i ljubavlju za svoju djecu. Udovica je nakon smrti supruga od karcinoma, majka je troje djece dva sina, Alena i Hrvoja te kćerke Doroteje koja od rođenja boluje od cerebralne paralize.

Obrađuje 25 hektara zemlje s različitim poljoprivrednim kulturama. Na imanju ima 25 koza, svinje, pure, guske, patke, zečeve, a odličan je poznavatelj ljekovitog bilja od kojeg radi razne proizvode.

Snježana ima zaštićeni žig i certifikat za Obiteljski grb, Tortu Kneginje Doroteje i Kozji kulen, sir od kozjeg mlijeka s plemenitom pljesni ”Plemko”. Vlasnica je zlatne medalje od IFIA-e za inovaciju, dobitnica 3 šampionata za proizvodnju sira, 35 zlatnih medalja za proizvodnju sira, jogurta, sirnih namaza. Tu je i 35 srebrnih medalja kao i 20 brončanih s raznih natjecanja.

Njena priča je gotovo filmska, u cijelu priču Obiteljskog gospodarstva krenula je sa suprugom, a kada je ostala sama nije klonula, naprotiv rad ju je učinio još jačom.

– Sve je počelo s prvim kozjim sirevima i nagradama koje sam s njim osvajala. Za kozje mlijeko i sir sam se odlučila jer je puno zdraviji od kravljeg i to me povuklo. Prve koze smo kupili kada su djeca još bila mala i željela sam im pružiti što zdraviju prehranu, nikada mi cilj nije bila prodaja ili neke nagrade – priča nam Snježana i dodaje kako je proizvodnja kozjeg sira i ostalih proizvoda samo dio onoga čime se bavi.

– S 13 godina sam počela peći kolače i to isključivo domaće slavonske pa sam tako krenula s tim dijelom prodaje i paralelno išla na polaganje majstorskog ispita za slastičara kako bih i za to bila osposobljena te se mogla time zakonski baviti. Nastavila sam zatim s pravljenjem pekmeza, voćnih sireva, a vrlo brzo i mesnih prerađevina od svinje i koze. Najvažnije je reći da sve radim na prirodnoj bazi i sve od svojih vlastitih proizvoda i uzgoja, svega onog što se nalazi na gospodarstvu. Ljekovito bilje sam počela proučavati isključivo zbog Doroteje kako bi spriječila da oboli od drugih bolesti i to se pokazalo jako dobrim i učinkovitim. Brala sam tako bokvicu, gavez, kantarion i drugo bilje i krenula proučavati sve što se od toga može napraviti  – priča Snježana.

Nakon suprugove smrti, sinovi su krenuli trbuhom za kruhom, Stariji Alen u Šibenik, mlađi Hrvoje u Njemačku i tako je Snježana ostala sama na gospodarstvu s kćerkom, ali sve je uspjela odraditi i to s osmijehom koji je njenoj Doroteji najvažniji.

– Svoj mir sam tražila u prirodi kako bih bila spremna i jaka pružiti svojoj djeci ono što od majke moraju dobiti. Puno mi je pomoglo okruženje u kojem živim, mir i tišina slavonske prirode i druženje za životinjama, posebno s kozama. Svi mi ponekad padnemo, ali raditi za životinjama jednostavno izvuče tu potrebnu energiju. Teško mi je bilo, puno sam suza isplakala, ali onda se sjetim kako imam božji blagoslov, svoju djecu prije svega i onda ovo čime se bavim, obrišem suze i moram krenuti dalje – priča ova izuzetno jaka žena.

Radni joj dan počinje od ranog jutra pa sve do kasnih večernjih sati, nema odmora.

– Nekada sam čim otvorim oko odlazila u štalu kod koza, sada, valjda s godinama, prvo si priuštim kavu, a onda na posao. Svaki posao ovisi o godišnjem dobu, ali bez cijelog dana predanom poslu ne ide. Tu su još i kućni poslovi, kuhanje, jednostavno se moraš organizirati i bez razmišljanja, prepustiti onome što moraš učiniti – kaže Snježana kojoj danas puno pomaže sin Hrvoje koji se vratio u rodni dom.

Snježanin trud, predanost i rad su prepoznati u njenoj okolini, tako je nominirana za izbor najuzornije hrvatske seoske žene koji će se održati 17. listopada u Pitomači, u općini iz koje dolazi prošlogodišnja pobjednica Svetlana Bastalić.

– Za izbor me prijavio Marko Borić iz orahovačke Poljoprivredno-savjetodavne službe i moram priznati da na prvu i nisam htjela, ali eto prihvatila sam. I sada čekam još upute kako će to sve izgledati. Meni je i ovdje najvažnije prezentirati domaći, slavonski proizvod, ja živim tim životom. Užasno me nervira to korištenje kojekakvih stranih proizvoda, a naša Slavonija je Bogom dana za kvalitetu, zdravlje i vrhunski okus u prehrani. Uoće mi nije važno kako će sve završiti, moja pobjeda su moja djeca i posao kojim se bavim, samo se nadam da će moji sinovi to sve nastaviti. Slavoniju vole, rastu s njom, vrijedni su i vjerujem u njih – zaključuje ova snažna žena.

(www.icv.hr, vg)