ISPRAVAK ČLANKA Predstavnik HLK o informacijama u članku “Manjak liječnika u primarnoj zaštiti”

foto: hlk.hr

“Zbog više netočnosti navedenih u članku objavljenom 19. rujna 2020. na portalu www.icv.hr pod naslovom „Manjak liječnika u primarnoj zaštiti“, Županijsko povjerenstvo Hrvatske liječničke komore za Virovitičko-podravsku županiju navodi ispravke radi upoznavanja javnosti s točnim stanjem vezano uz organizaciju i poteškoće primarne zdravstvene zaštite u Županiji.

Licenca, odnosno odobrenje za samostalan rad koje izdaje Hrvatska liječnička komora, liječnicima vrijedi dok ispunjavaju uvjete za istu, a životna dob nipošto nije jedan od tih uvjeta. Utjecaj dobi na rad liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti pod isključivom je ingerencijom domova zdravlja, odnosno njihovih osnivača – županija i Grada Zagreba. Naime, prema čl. 67. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, „Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života“ uz iznimku da „u slučaju ugroženosti pružanja zdravstvene zaštite ministar može zdravstvenim radnicima uz prethodno pribavljeno mišljenje župana odnosno gradonačelnika Grada Zagreba odobriti produljenje obavljanja privatne prakse do navršenih 70 godina života.“

Prema javno dostupnim podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za kolovoz 2020., ovo vrijedi za oko polovice ordinacija obiteljske medicine i zdravstvene zaštite žena (ginekologije), dvije petine ordinacija dentalne medicine i sve ordinacije zdravstvene zaštite predškolske djece kojim su njihovi nositelji isključivo zdravstveni radnici (tzv koncesionarske odnosno privatne ugovorne ordinacije). Za većinu radnika u ostalim ordinacijama, poslodavac je Dom zdravlja Virovitičko-podravske županije te se na njih primjenjuju odredbe Zakona o radu pa tako i čl. 112. prema kojemu „Ugovor o radu prestaje: […] kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore“.

Nejasno je stoga zbog čega je autor teksta dobio dojam kako je Hrvatska liječnička komora odlučujući čimbenik u produžavanju rada liječnika, dok je iz ovdje citiranih zakonskih odredbi i prikazanog stanja prema podacima HZZO-a jasno da time upravlja isključivo viša sila (životne nedaće ljudi u starijoj životnoj dobi koje mogu uzrokovati eventualnu nesposobnost za rad) te županijska vlast neposredno putem izabranih predstavnika i posredno putem Ravnatelja i Upravnog vijeća Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije.

U vezi iznesenih navoda Ravnatelja Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije o zahvalnosti „svakome u primarnoj zdravstvenoj zaštiti“ te izraženom žaljenju za neusklađenim radom ginekologa u ordinaciji zdravstvene zaštite žena u Virovitici, kao ispravak navodim sljedeće:

Županijsko povjerenstvo HLK raspolaže dokumentima koje je Ravnatelju i Upravnom vijeću Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije radi zaštite svojih prava kao djelatnika i osobe kroz više od godinu dana upućivao ginekolog za kojeg je u tekstu spomenuto da je samo kratko vrijeme radio ambulantu u Virovitici. Navedeni dokumenti su dio priloga Zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka pred Etičkim povjerenstvom i Sudom časti Hrvatske liječničke komore koji Povjerenstvo priprema budući da Ravnatelj, iako liječnik, prema kolegi nije postupao međusobnim uvažavanjem i uz dužno poštovanje. Štoviše, poduzimao je, a i nastavlja poduzimati protiv drugih zaposlenika očito zlonamjerne postupke prijeteći te izričući mjere penalizacije bez argumenata i relevantnih činjenica čak i kad ih se na njih izrijekom upozori. To je pravi razlog zbog kojeg je spomenuti ginekolog odlučio kao mjesto rada izabrati drugu županiju i zbog kojeg razloga Ravnatelj sada moli pacijentice za razumijevanje u vezi organizacije rada u djelatnosti zdravstvene zaštite žena u Virovitici, sjedištu Županije. O ovim navodima svjedoče drugi kolege liječnici koji su također podnijeli prijave Povjerenstvu uz relevantnu dokumentaciju dostupnu na zahtjev.

U vezi sustava postojeće mreže zdravstvene zaštite, važno je kao ispravak naglasiti da se ne radi o zastarjelom sustavu jer se on zanavlja prosječno svakih dvije godine na prijedlog županijskih vlasti što ovdje pak jasno pokazuje ponavljanje problema bježanja od odgovornosti. Naime, županijska vlast je ta koja bi trebala reći ako nije u mogućnosti osigurati „ambulantu u svakom selu“, pojam za koji se Ivica Fotez, dr. med. spec. fizikalne med. i rehab. inače osobno zalagao prilikom svoje kandidature za mjesto Ravnatelja Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije čega se sada ne spominje.

Tumačenje prihodovanja ordinacija je također krivo iznešeno i možda je to nepoznavanje materije razlog nemogućnosti Ravnatelja za boljom organizacijom primarne zdravstvene zaštite pa ovdje kao ispravak navodim da hladni pogon nije jedini prihod iz kojeg se osigurava plaća za liječnika i sestru. Naime, trošak plaće liječnika i sestre za poslodavca (bruto 2) ni u punom iznosu hladnog pogona od oko 16.000 kn nije posve pokriven, već ovisi i o drugim prihodima. Uz neke dodatne stavke, prihode ordinacije u većoj mjeri ulaze još dodatno i tzv. glavarina te obračunati dijagnostičko- terapijski postupci kojima se i u najmanjim ordinacijama može barem udvostručiti iznos hladnog pogona. Za režije i ostalo, kako se navodi u tekstu, Dom zdravlja se često snalazi na način da uštedi zatvaranjem ambulanti na određene sate u danu (u svih 20-ak tzv timova bez nositelja diljem Županije) ili čak dane u tjednu u određenim, manjim mjestima (Cabuna, Bušetina, Turanovac, Sopje, Vaška…) što dodatno otežava dostupnost primarne zdravstvene zaštite, a da se ne spominje gubitak kontinuiteta skrbi, rak rana posebice obiteljske medicine u Županiji.

Ispravak vezan uz poticaje mladim liječnicima odnosi se na stipendije koje su njima dostupne praktički kao i konkurentnim studentima ostalih studija i svakako u premalom broju s obzirom na broj zainteresiranih. Nadalje, vezano uz „trošak specijalizacije“, neprihvatljivo je navoditi bruto plaću liječnika što je prepoznato i u posljednjoj inačici Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji trošak specijalizacije postavlja na približno dvostruko manji iznos. Upravo zbog pogleda na specijalizaciju kao trošak, što Dom zdravlja Virovitičko-podravske županije i dalje unosi u ugovore o specijalističkom usavršavanju putem zadužnica na 500.000 kuna, mladi liječnici izbjegavaju djelatnosti iz primarne zdravstvene zaštite specijalizirati u ovoj Županiji što mogu potkrijepiti izjavama kolega koji su se posljednji javili na natječaje još davne 2017. godine i zbog takvih uvjeta odustali.

Posljednja dva natječaja za specijalizacije Doma zdravlja ostala su bez prijava za što nitko ne snosi odgovornost, već se pomoć Županije koja ne prelazi 1.500 kuna mjesečno, a često je i manja, stavlja u razmjer s preko 100.000 kuna duga godišnje koji Dom zdravlja stavlja pred mlade liječnike u ugovorima o specijalizaciji.

Berislav Bulat, dr. med. , Predsjednik ŽP HLK za Virovitičko-podravsku županiju”