Filip Romić prepoznatljivo je ime u karting sportu u Hrvatskoj. Od malih nogu zavolio je moto sport. Prvi put je u karting sjeo 2001. godine, a nakon toga je uslijedila sedmogodišnja stanka. Osnivanjem AMKK „Cobra“ u Virovitici čiji je postao član Filip je 2008. godine počeo ozbiljno voziti karting. Na prijelazu iz osnovne u srednju školu postigao je najveće uspjehe. Tri godine uzastopce 2011., 2012. i 2013. bio je prvak Hrvatske u kartingu. U tom razdoblju jednom je proglašen najperspektivnijim sportašem grada Virovitice, a u dva navrata bio je i najbolji sportaš grada Virovitice. Sve to vrijeme bio je prva perjanica AMKK „Cobra“.
PRIVLAČI GA BRZINA
Što je Filipa privuklo oktanskom sportu?
– U vožnji me privlači brzina, adrenalin i natjecanje protiv drugih. Vozio sam službene utrke u klasi rotax junior i KZ 2. Razlike u klasama su velike. Rotax junior klasa je za vozače starosne dobi od 12 do 14 godina. Karting vozilo u toj klasi ima 125 ccm i 22.5 KS. Najjača klasa u kartingu je KZ 2 (karting sa 6 brzina) koja se može voziti s navršenih 15 godina. Karting vozilo u KZ 2 klasi ima 125 ccm i 50 KS – pojasnio nam je Filip.
Istaknuo je kako prije utrke jednostavno ne smije biti straha ako se na stazi želi biti brz.
– Nervoza prije starta ili samog nastupa prisutna je kod svih vozača i svatko se s time dakako mora nositi na svoj način. Svima je najgore čekanje od samih kvalifikacija do početka utrke, to je vremenski dva-tri sata. To nije ništa neobično. Nervoza je prisutna i kod profesionalnih vozača utrka tipa F1, Moto GP vozača, DTM vozača… Ponekad zna biti toliko velika da se vozaču puls popne iznad 200 i potreban mu je jedan do dva kruga da se vrati u normalu, što je u vožnji utrka otprilike 130-160 otkucaja. Puls se rapidno diže i kad vozači sjednu u bolid i čekaju da krenu, a vrhunac je naravno na samom startu i prvom zavoju. Često je svima problem upravo taj prvi zavoj jer je tada svima u glavi kako će proći prvu prepreku – o efektu koji osjećaju vozači govori nam naš sugovornik.
U posljednjih sedam godina školovanje je Filipa odvojilo od kartinga. Uspješno je završio Strukovnu školu u Virovitici, smjer ekonomist, a trenutno mu je na Sveučilištu Vern ostala samo obrana diplomskog rada na smjeru Računovodstvo i financije. Na karting stazu se vratio prije dva vikenda kada su u Virovitici vožene utrke za Prvenstvo Hrvatske u kartingu. Nije trebalo puno da ga se nagovori na povratak.
ŽELI VOZITI KRUŽNE UTRKE
– U petak navečer prijatelji iz kluba su me nagovorili da sudjelujem na ovogodišnjem Prvenstvu Hrvatske. Odvozio sam doslovce četiri kruga. Prisjetio sam se svega što je potrebno, u subotu sjeo u karting i nakon četiri utrke, koje su se vozile u subotu i nedjelju, suvereno osvojio četvrti naslov državnog prvaka – rekao nam je privremeni povratnik na karting stazu Filip Romić.
Što obitelj kaže o bavljenju ovim sportom, u kojem su ozljede itekako moguće?
– Uvijek sam imao podršku roditelja. Oni su bili uz mene od mojih prvih dana u kartingu. Ali, iskreno, nisu previše sretni zbog mojeg mogućeg povratka samim utrkama jer znaju što se može dogoditi u sudarima. Od samih prijeloma do nekih puno gorih stvari – kazao nam je Filip te istaknuo kako se trenutno ne vidi u kartingu, ali i dalje ima planove za budućnost u automobilizmu.
– Sada mi je najvažnije završiti fakultet, a o kartingu trenutno ne razmišljam. U doglednoj budućnosti imam u planu ponovno kupiti karting i rekreacijski voziti s nekadašnjim suparnicima na stazi, s kojima sam ostao sve ove godine u kontaktu. Eventualno ako se pojavi neka zanimljiva CEZ utrka (Centralna europska zona), u kojoj bi bilo više od 20 vozača na stazi u klasi KZ2, možda se odlučim sudjelovati u toj utrci. Dobio sam pozivnicu za vožnju na stazi Hungaroring u Mađarskoj na kojoj se voze utrke Formule 1, a gdje će posljednjeg vikenda u listopadu nastupati GT serija automobila i LMP automobili (Le Mans prototipovi automobila). Tamo ću imati priliku voziti BMW M6 GT3. Naravno, odlazak u Mađarsku vezan je uz epidemiološke mjere, a s obzirom kakva je trenutno situacija, postoji mogućnost da se odlazak otkaže. Moguć je i moj povratak u utrke automobila izvan Hrvatske. Želio bih voziti kružne utrke, a u reliju se ne vidim – ističe.
Očito je da je Filipu Romiću automobilizam „ušao u krv“ i da ga neće napustiti. Ostaje mu dakle samo odgovoriti na pitanje koje će utrke voziti u bližoj budućnosti. (www.icv.hr, mš, foto: M. Rođak)