Dino Žilić medicinski je tehničar u hitnoj i član HGSS-a: Na istoj intervenciji znao je koristiti i mačetu i dron da pomogne osobi u nevolji

Noć je. Osjetite kolegu pored vas, ali ga ne vidite, ni njega ni njegovu svjetiljku od gustog granja. Razmičete granje i grmlje rukama da dođete do osobe kojoj treba pomoć. Znate da je osobu dron (bespilotna letjelica) otkrio samo 200 metara od kuće, ali se do nje gotovo pa i ne može, a treba vas. U jednom trenu uzimate mačetu, da posječete grane, da prođete. Konačno, dođete do osobe, pomognete joj, ali na povratku se granje vratilo na staro.

Sada se s kolegama i ozlijeđenom osobom morate provlačiti kroz grmlje, kroz koje se ništa ne vidi. Četiri sata trajala je ta muka, samo probijanje i izvlačenje. Bio je to jedan od najtežih terena kojih se sjećam, na području Karlovačke županije. Došao sam tamo odmah nakon višednevne potrage koju smo odradili u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ponavljam da sam zaista puno različitih terena i prehodao i preletio, pa čak i na vodi prošao, ali ovoliku količinu granja i grmlja koja potpuno onemogućava kretanje do tada nisam nikada vidio – opisuje upečatljivu intervenciju volonter HGSS-a Dino Žilić (30) iz Virovitice.

Ovaj medicinski tehničar radi već više od 11 godina u timu hitne medicinske pomoći u Zavodu za hitnu medicinu Virovitičko-podravske županije. Nisu mu strane najteže životne situacije, Hrvatsku je prošao pješice, čamcem ili ju preletio dronom. Nerijetko iz jedne smjene u hitnoj, odmah kreće u onu drugu – spašavati živote po planinama, vodama i rijekama Lijepe naše, ali samo u drugoj uniformi – one HGSS-a. I tako već petu godinu.

Pridružio se HGSS-u iz plemenitih ciljeva, kao i drugi volonteri, ali i zato jer je u Stanici postojala velika potreba za njegovom strukom. Danas je, uz funkciju instruktora i člana upravnoj tijela Medicinske komisije HGSS-a ujedno i aktivni član Komisije za potrage i lavine i Komisije za informiranje i analitiku. Izgubljene i unesrećene traži dronom (bespilotnim letjelicama), ali i radi na prevenciji edukaciji i informiranju građana kako bi nesreća bilo što manje.

 

– Još od mojih početaka u službi, ostala mi je duboko urezana u sjećanje izjava jednog od naših istaknutijih članova službe: “U HGSS-u je dobrovoljan ULAZ i IZLAZ, a sve ostalo je obveza”. Da, volonteri smo, nitko nas ne tjera ni na što, ali to ne znači da nemamo obvezu i odgovornost. Članstvo u HGSS-a zahtjeva veliko odricanje, veliku žrtvu i često promjenu načina života, ali i razmišljanja. U svakom trenutku, bio dan ili noć morate biti spremni na poziv zbog kojeg ostavljate sve i krećete pružiti pomoć nestaloj ili unesrećenoj osobi. Često se dogodi da dobijem poziv, uzimam opremu i krećem, znam smjer, sve ostalo saznajem putem ili tek dolaskom na mjesto potrage – kaže Dino koji procjenjuje da je za biti volonter potrebno imati dobro izbalansirane razine “ludosti, empatije prema čovjeku i profesionalnosti”.

Žrtva je uskladiti primarno zanimanje, od kojeg žive i ovu službu koja spašava živote “u slobodno vrijeme”. No svaki spašen život, osmijeh osobe koja je sigurna i zbrinuta nakon muke i ocjena da je akcija dobro prošla nagrada su koja nema cijenu i za koju se sve isplati, kaže. Pa i otići s vlastitog rođendana.

Što to, dakle, Dino volonterski radi u svoje slobodno vrijeme u HGSS-u? Između ostalog, traži ljude dronom. Zahvaljujući različitim vrstama kamera i kvalitetnim optičkim zoomom na terenu danas mogu doslovno raspoznati svaki kamenčić. Kod potraga, svaka je sekunda bitna i zato je, neovisno lete li dronom danju ili noću, nastoje maksimalno iskoristiti. Ova oprema postala im je neizostavni dio potrage.

-Svaka potraga dronom započinje konzultacijom s voditeljem potrage i kartografom te analizom podataka o terenu i samoj unesrećenoj osobi. Nakon analize podataka, potrebno je podesiti postavke na samoj bespilotnoj letjelici i odlučiti se za optiku s kojom ćemo letjeti. Kako sam trenutno u postupku školovanja za instruktora bespilotnih sustava, koristim naprednije platforme bespilotnih sustava koji imaju mogućnost nošenja nekoliko kamera različite namjene – objašnjava Dino koji kaže kako se pri noćnim potragama koriste termalne i multispektralne kamere, koje im brzo i lako omogućavaju na teško pristupačnim terenima otkriti nestalu ili ozlijeđenu osobu. Ove godine i HGSS je, kao i ostali, pod “korona-mjerama”: tečajevi se održavaju na otvorenom, a kontakti izvan službe su im, kaže, veliki problem jer automatizmom mogu ispasti iz tima i ne biti operativni, pa su, uz drugo što su mjere donijele, i zbog toga na dodatnom oprezu.

Dino kaže kako bi zato volio da je više preventive, a manje akcije. To mu je misao vodilja kada s kolegama izrađuje promotivne materijale, video materijale, ploče, jumbo plakate u suradnji s tvrtkom Anić Holding d.o.o. i drugo.

-Trudimo se informirati i educirati ljude o pravilnom načinu kretanja u planinama, sigurnom gljivarenju, ispravnom ponašanju u slučaju nezgode ili ako se izgubimo. Takve aktivnosti postale su svakodnevica u HGSS-u, pa čak i u ovim Covid danima, možda sada još i više. Sve preventivne aktivnosti usmjerene su postizanju konkretnog cilja: većoj sigurnosti i smanjenju broja nesreća. Na nama svojstven, duhovit, ali istovremeno i izuzetno ozbiljan način, dopiremo do naših građana i posjetitelja. Analize koje provodimo, pokazuju da smo izabrali pravi način jer svaka naša poruka, dala je očekivani rezultat – zadovoljan je Dino Žilić koji poziva i druge zainteresirane da otkriju tu savršenu kombinaciju “ludosti, empatije i profesionalnosti” i vide jesu li i sami potencijalni kandidati za volontere HGSS-a.

(www.icv.hr, mlo; arhiva HGSS Stanice Orahovica)