BOŽIĆ NAM KUCA NA VRATA Pogledajte kako školarci OŠ „Vladimir Nazor“ Virovitica vide božićne blagdane

Kroz radost, pjesmu, smijeh, igru, glumu i ples osnovne škole diljem Virovitičko-podravske županije pozdravile su nadolazeće blagdane. Neki nestrpljivo očekuju dolazak Djeda Božićnjaka, a neki se pak raduju nadolazećim božićnim praznicima. Svima je zajedničko da se u ovo božićno vrijeme vesele kolačima i slatkišima, vremenu provedenom s obitelji i prijateljima, a posebno se raduju darovima ispod bora. Neki od mališana ukrasili su učionice i hodnike raznim božićnim ukrasima, okitili su jelke i postavili lampice te tako odjenuli svoje škole u božićno ruho. Svaka osnovna škola je na jedinstven i kreativan način uz svoje učitelje i učiteljice obilježila ovo blagdansko vrijeme.

Obitelj je najveće blago

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

Moja sestra Rahela mlađa je od mene četiri godine. Od rođenja je prava princeza. Uvijek je sve po njenom. Kada je tako onda je jako dobra, a ako nije kako želi postane prkošljiva i svadljiva. Dok je bila beba, često je plakala. Ljutio me njezin plač. Jednoga dana rekao sam mami: ˝Ta mala stalno plače! Vratimo je odakle je došla.˝ Mama se samo nasmijala i rekla da je ne možemo vratiti. I tako je meni ostala moja sekica i drago mi je što je imam. Britkoga je jezika. Glasna je i ako joj nije po volji glasno iznosi što misli. Srce joj je veliko. Borbena je. Zna se izboriti i za mene nekada. Naročito kada trebam mamu nagovoriti na nešto. Rahela je zaista svestrana. Jako voli životinje. Kod bake ima čopor mačaka i malog konja Vihora. Kod kuće ima ribicu, kornjaču i zamorca. Brine o njima. Hrani ih, čisti im nastambe i u tomu uživa. Jednostavno rečeno, vrijedna je. Osim što moja seka voli životinje, voli ljude i prirodu. Odlazi na planinarenja. Uživa u hodanju po šumama i vidi svaki cvijet. Nasmijana je i vesela. S njom mi nikada nije dosadno. Tješi me kada sam tužan. Volim je i volim naše male razgovore. Tek kada ode nekamo shvatim da mi jako nedostaje jer obitelj je najveće blago.

Davorin Kolar, 8.d
OŠ Vladimir Nazor Virovitica

 

Jesen

Zlatna jesen polako stiže
Polako vjetar lišće diže.
Maglovito jutro kišu zove
Da se probudi prije zore.

U školu idem mokar od kiše
Po lišću hodam što tiše.
Šarene boje svuda su oko mene
Staro stablo lagano vene.

David Hrnjak, 6.d
OŠ Vladimir Nazor Virovitica

 

Moja braća

Imam 2 mlađa brata. Razigrana i vesela, no ipak ponekad nestašna i naporna. Glasni su i kad mama kaže ˝NE˝. To su moja braća koja često po kući skaču, koja okupiraju televizor u boravku baš skoro svaki put kad se meni nešto gleda iako imaju jedan i u svojoj sobi, koja često odluče kako im se ne sviđa što je za ručak ili kako im se baš ne ide u krevet; kojima treba puno pažnje, vremena i ljubavi, koja mi znaju dići kosu na glavi i dovesti me u probleme; koja mi se ponekad znaju nasmijati u lice i kad sam ljuta na njih. No, baš ta dvojica me isto tako vesele kao nitko drugi. Nakon ovakvog uvoda sigurno mislite sve samo najbolje o njima, zar ne? Međutim, oni stvarno jesu najbolji. Stariji, Luka, ide u 4.razred. On je jako pametan, visok i stvarno lijep dječak. Osim praviti gluposti on zna i pomagati. Kako u kućanskim poslovima tako i u mnogim drugim stvarima. Svira tamburu i super mu ide, a osobito u vrijeme kada ja učim. Onda je nešto posebno nadaren.

A ovaj mali…on se zove Josip. Ima 5 godina i ide u vrtić gdje ga svi obožavaju jer je najmlađi, ali i jako dobar. On je jedno malo čudo slatko. Iako je mali jako je inteligentan i moramo paziti što pred njim pričamo jer sve kuži. Voli plesati, igrati se i glupirati. Najviše voli mamu i sve što mama napravi za njega je uvijek najbolje. Također se voli naviriti na vrata moje sobe dok učim i svojim slatkim okicama pitati hoćemo li se igrati? On ne zna dobro reći glas r i to je nešto što baš volim kod njega. Tako slatkog i najmanjeg stalno smo ga grlili, ljubili, mazili i pazili pa sad smijem dati i primiti zagrljaj i pusu samo kad je dobro raspoložen jer smo očito pretjerali. Također, oni jako vole slušati priče za laku noć, gledati crtiće i družiti se sa mnom baš kao i ja s njima. I da, sve su ovo moja braća, ponekad nestašni i često dobri baš kao i svi mi. I kakvi god da jesu za mene su najbolji, volim ih do neba i nazad i ne bi ih mijenjala ni za što na ovome svijetu.

Ana Nater, 8.d
OŠ Vladimir Nazor Virovitica

Osnovna škola „Vladimir Nazor“ Virovitica želi svima sretan i blagoslovljen Božić te ispunjenu i uspješnu 2021. godinu.

[g-gallery gid=”616438″]