Dom za starije osobe Baturina u studenom prošle godine otvorio je vrata za korisnike. Na ukupno više od 8000 četvornih metara, uz sam dom, nalazi se i ugodan prostor na kojem su prostrano parkiralište, dvorište, povrtnjak, voćnjak i šetnica. Dom starijima nudi sigurnost, kvalitetu usluge, brigu o svim njihovim potrebama, ali i sadržaj koji će im na kreativan i zanimljiv način ispuniti slobodno vrijeme.
– Brinemo se o starijima na najbolji način, poštujući njihove potrebe i dostojanstvo. Ovdje uživaju u komforu i pogodnostima koje nudimo, a njihove obitelji su spokojne jer znaju da su njihovi najbliži smješteni u ugodnom prostoru i u potpunosti zbrinuti. Cilj nam je ispuniti njihove fizičke, emotivne, psihološke i duhovne potrebe. Činimo sve kako bismo im omogućili najbolju moguću skrb, da nam što duže i kvalitetnije žive i pritom imaju sve što im je potrebno – ističe Jasminka Baturina.
IZ CIJELE HRVATSKE
U Domu za starije osobe Baturina trenutno su korisnici iz cijele Hrvatske. Ukupno ih je 53. Među njima je i šest bračnih parova, 44 korisnika su pokretna, pet je polupokretno, a četiri su nepokretna. Svaki dan donosi točan raspored i usluge.
– O korisnicima u Domu brine tim liječnika opće medicine, konzilijarni fizijatar, stomatolog, medicinske sestre, njegovateljice, čistačice, fizioterapeuti, socijalni radnik. Za sve koji trebaju kontinuiranu zdravstvenu skrb uzimamo i radimo laboratorijske pretrage, provodimo fizikalnu terapiju, imamo i korisnika koji su na rehabilitaciji nakon različitih operacija. Posebna skrb posvećuje se nepokretnim korisnicima u vidu sprječavanja komplikacija dugotrajnog ležanja – objašnjava brigu za zdravstvene potrebe J. Baturina.
Sam Dom je koncipiran tako da prizemlje i prvi kat budu prilagođeni pokretnim korisnicima, a na drugom katu je prostor predviđen za nepokretne korisnike. Dom je povezan s dva lifta. Prizemlje je podijeljeno na ekonomski dio i dio za korisnike. Osim recepcije ondje se nalazi prostor za sestre, prijem korisnika, prostor za fizikalnu terapiju i 36 dvokrevetnih soba, od kojih svaka ima svoju kupaonicu.
U prizemlju je i velika moderna kuhinja, praonica rublja i prostor za osoblje, kao i restoran te kafić na otvorenom (još nije otvoren zbog pandemije). Ispred Doma nalazi se prostrano parkiralište s čak 70 mjesta. Korisnici uživaju u šetnji dvorištem, miru, tišini, odmaraju se na klupama i u sjenici. Pomno prate napredak biljaka posađenih u povrtnjaku ili ukrasnim gredicama.
– Ove smo godine posadili veliki vrt i korisnici, koliko mogu, sudjeluju u radovima sami. Sve povrće smo uzgojili za svoje potrebe. Uz ukrasne gredice s cvijećem imamo i one s ljekovitim biljem, pa korisnici vole gledati kako raste, ali i nabrati si nešto svježe za čaj. Sadimo i kopar, bosiljak, celer, vlasac, lovor, ružmarin. Želimo jesti domaće i zdravo. Nema veće radosti od toga kada vidimo da korisnici s tanjurićem idu sami u vrt po komad povrća. Zna se dogoditi da list kupusa posluži i za oblog za koljeno, korisnici jedni drugima pomažu koristeći sve poznate narodne recepte – sa smiješkom ističe J. Baturina, naglasivši kako će u budućnosti korisnici moći birati i domaće voće. Planiraju, naime, ovih dana posaditi oko 100 komada voćki, a rast će i broj ljekovitog bilja u gredicama, koje će poslužiti za čaj, juhe, variva, umake…
U slobodno vrijeme korisnicima se nudi velik izbor zabavnog i kreativnog sadržaja.
– Korisnici štrikaju, crtaju, kartaju se, igraju šah, a te i druge aktivnosti s njima provodi naša socijalna radnica. Ovih dana kupujemo i ukrašavamo svijeće koje ćemo ovdje, u krugu Doma, na otvorenom zapaliti za sve naše pokojne budući da zbog epidemiološke situacije vezane uz koronavirus nećemo moći do groblja. Sve što činimo, činimo u skladu s preporukama – ističe J. Baturina.
Korisnici s obitelji svakodnevno komuniciraju putem mobitela ili telefona, a posjeti se odvijaju sukladno preporukama Nacionalnog stožera.
O planovima u skoroj budućnosti kaže da uključuju duhovni program – uređena je kapelica unutar Doma i ondje bi se trebala služiti sveta misa za one koji su izrazili želju za duhovnim sadržajem, naravno ako epidemiološka situacija dopusti, kao i niz drugih aktivnosti koje će ovisiti o situaciji vezanoj uz koronavirus.
ZABAVNO I KORISNO
Do tada program se nastavlja nizom aktivnosti koje je pobliže opisala magistra socijalnog rada Katarina Risović. Kao socijalna radnica u Domu s korisnicima radi osam sati tjedno (inače je zaposlenica Centra za socijalnu skrb Virovitica) na psihosocijalnim i radnookupacijskim aktivnostima.
– Kada govorimo o psihosocijalnim aktivnostima, trenutno nam je naglasak na individualnom radu s korisnicima, u obliku savjetovanja, razgovora o problemima, potrebama, željama i sl. Kada pak govorimo o radnookupacijskim aktivnostima, one su nam još u nekim začecima, ali su reakcije pozitivne. Pomalo uvodimo sve više aktivnosti u skladu s interesima i mogućnostima korisnika; društvene igre, šah, ovisno tko što zna ili želi naučiti. Okupljaju se, igraju u dvoje ili više, igramo kvizove, rješavamo zagonetke, a sve s ciljem sklapanja prijateljstava, održavanja socijalnih veza, ali i još nešto što je jako važno – kognitivnih vještina – objašnjava K. Risović.
U Domu se bave šivanjem, slikanjem i crtanjem, a imali su i radionicu pletenja koja je rezultirala brojnim toplim odjevnim predmetima i dodacima za zimu. Mnogi se, kaže, raduju i najavi mise budući da su prije pandemije mogli otići u crkvu, a sada to ne mogu. Vole i šetnje u vrtu, druženja, sve ono što im skrene misao s najtežih poteškoća – zdravstvenih problema, samoćom i tugom za obitelji.
– Imamo puno toga u planu, a tiče se razvijanja suradnje s udrugama, mladim volonterima, organiziranje izleta, posjeta drugim domovima, institucijama kulture… Sve je to zasad upitno zbog epidemiološke situacije, no kada ona dopusti, sadržaja za slobodno vrijeme bit će svakako sve više i korisnici će biti bogatiji za nova iskustva. Nastojimo svaki susret učiniti zanimljivim i ispunjenim te iskreno saslušati sve njihove potrebe i svakome individualno pristupiti i pomoći – kaže K. Risović.
ŠTO O ŽIVOTU U DOMU KAŽU SAMI KORISNICI?
Zadovoljni uslugom, kvalitetom i atmosferom
Supružnici Ana (77) i Pero Mraković (83) iz Virovitice život u Domu za starije osobe Baturina ocjenjuju odličnim.
– Predivno nam je ovdje. Čitamo, šetamo, jedemo, divimo se svemu, i zgradi i prirodi, šetamo u krugu doma, štrikamo. Zaista nam ništa ne nedostaje, sve je vrhunski i jako smo zadovoljni. U sobi imamo televizor i sve što nam treba. Osoblje je ljubazno i stručno, a gospođa Jasminka je kao naša duša, brižna, ništa joj nije teško. Brine se o svemu, lijekovima, što god nam treba – ističe Ana Mraković te hvali kvalitetnu uslugu, hranu i brojne aktivnosti zbog kojih dani brzo prolaze, osobito vezano uz rad u vrtu i gredicama s cvijećem. S obitelji se, kaže, svaki dan dopisuje porukama, budući da već 20 godina boluje od tinitusa (zujanja u ušima) i jako slabo čuje. Kada dolaze u posjet, tada su vani, u sjenici.
– Ovdje je sve predivno i zaista uživamo – kaže.
Lijepo je i njenoj imenjakinji Ani Kodek (80) iz Terezinog Polja. Ova iskusna krojačica otkrila nam je kako je ponosna na svojih šestero djece jer su „ljudi na mjestu“ i da je sretna u Domu u kojem živi već deset mjeseci. Šivaća mašina u njenoj sobi uvijek ima posla – od nje se ne odvaja.
– Imam ovdje punu slobodu kretanja, imam nove prijatelje, osoblje je izvrsno i na visini zadatka. Imam sreću što si sama mogu platiti Dom, nisam htjela biti djeci na teret. Ionako se brinu za mene, možda i više no što bi trebali. Ovdje mi najviše znači prijateljstvo, jedni drugima pomažemo, družimo se. Kažem, nije ni meni više lako sve sašiti, ruke su već umorne, ali duh nije – kaže Ana Kodek.
Smještajem, hranom, uslugom i sadržajem zadovoljan je i Ivan Bosanac (83) iz Dugog Sela Lukačkog.
– Imamo ovdje sve što nam treba. Što se tiče brige o zdravlju, uz redovne vježbe korisnici mogu imati i masažu, fizikalnu terapiju, pomaže se svima. Osobno volim hodati, bavio sam se nogometom pa mi je ta navika ostala do danas, da puno hodam – istaknuo je o aktivnostima ovaj umirovljeni profesor matematike i školski pedagog koji je u Domu poznat i po mudrosti. Istaknuo je da se s obitelji, kćeri i sinom, čuje svaki dan.
No, iako u Domu ima sve što treba, smrt supruge nešto je što ništa i nitko ne može nadoknaditi, te dirljivo kazao da se bez nje osjeća nepotpuno i nesretno. Poručio je pritom svim čitateljima:
– Nemojte nikada raditi u životu ono za čime ćete kasnije žaliti. Niti jedan trenutak koji vam čini zadovoljstvo, sreću i veselje nemojte propustiti. Čovjek ima samo jedan život i u njemu je najljepša mladost, kao i ljubav između muškarca i žene. Tko to propusti, propustio je puno u životu. (promo)