Novogodišnja noć često donosi niz zanimljivih priča i detalja. Ovog puta proveli smo nekoliko sati s timom hitne medicinske pomoći Orahovica. Nekoliko minuta iza ponoći želeći im uputiti novogodišnju čestitku zatekli smo dežurni trojac, mladu doktoricu Sandru Manojlović, medicinsku sestru Danijelu Hamaček te vozača Marija Gubeljaka.
“Tim s osmijehom” bio bi idealan naziv za ovaj trojac odmah kad ih vidiš na prvu jer te osvoje osmijehom, smirenošću i pristupačnošću, osobinama kakve medicinski tim mora u sebi imati. Prvo pitanje nakon upoznavanja bilo je, a gdje je doktor? jer su se svi činili jednaki, a kada se dr. Sandra Manojlović predstavila, sve je bilo jasno. Riječ je o doktorici, s opuštajućim licem i pristupom kakav bi svaki liječnik trebao imati.
-Baš ujutro na Silvestrovo smo imali jednu intervenciju i kada smo nas troje stigli, dočekalo nas je isto pitanje, a gdje je doktor? Onim starijima je najteže prilagoditi se na nas mlade liječnike, ali kad im priđeš i odradiš što treba, sve je potpuno drugačije – kaže dr. Manojlović. Tim Hitne medicinske pomoći radi 24 sata u komadu, dakle od 7 do 7, a u orahovačkom timu sestra Hamaček i vozač Gubeljak su stalno u timu dok se liječnici mijenjaju.
-Svašta prođeš u smjeni, jao kao vozač ponekad moram biti sve, ali ništa nije teško kada treba nekome pomoći, dapače, svi se maksimalno uključimo i pomažemo koliko možemo. Sada smo već svi navikli, bude svakakvih situacija, ali opremljeni smo vozilom s pogonom na sva četiri kotača što znači da možemo doći i na najnepristupačnija mjesta – dodaje vozač Gubeljak.
Ovo je doista tim s osmijehom, naglašava to i sestra Danijela Hamaček.
-Jednostavno takav moraš biti jer ako si smiren i nasmijan i pacijentu je lakše. Uvijek se sjetim trenutaka, a tako je bilo i tog jutra 31. prosinca kada je stigao poziv za intervenciju, spremili smo se za minutu, bez imalo razmišljanja i krenuli jer naša pomoć je potrebna. Srećom, intervencija nije bila za neko kritično stanje, ali na sve jednako pristupamo. Nužno je smiriti pacijenta, a kada im dođeš s tom jednom dozom smirenosti onda je lakše i nama, a posebno pacijentu – kaže Hamaček.
Dr. Sandra kaže kako drugu stranu medalje, onu koju liječnici i tim drže u sebi, nitko ne vidi.
-Naravno da niti nama nije lako, posebno u teškim situacijama, ali to sami u sebi potiskujemo jer svu snagu usmjeravamo na pomoć. Daš sve od sebe na najbolji mogući način i kada nekome pomogneš uspješno, nema ljepšeg osjećaja. To zapravo daje jedan ogroman i neprocjenjiv motiv više u našem poslu jer nama ne trebaju nikakve nagrade, ljudski život i zdravlje naša su najveća nagrada – zaključuje dr. Sandra Manojlović.
Nakon sat i pol ugodnog razgovora i čestitke ispraćeni smo, kako drugačije, nego s osmijehom iako je duga radna noć još pred njima, to je veličina ljudskosti.
-Ma ne možeš drugačije, mi smo jedno drugom velika podrška i to nas drži. Nadamo se kako će 2021. biti godina biti blaga s intervencijama, ali kada zatrebamo, mi smo tu, spremni kao i uvijek – zaključio je Mario Gubeljak.
Pričati s ovakvim timom medicinske pomoći ulijeva ogromnu nadu i strah baca u stranu, jer znaš da postoje ljudi koji ti osim medicinom žele pomoći i srcem.
(www.icv.hr, vg)