Djeca su najranjivija skupina koju vrebaju brojni predatori, a nedavni slučaj muškarca koji je u Belišću i Valpovu htio “namamiti” djecu u svoj automobil, konkretno četiri djevojčice koje idu u drugi i treći razred osnovne škole, još jednom podsjeća na potreban stalni oprez i na važnost komunikacije između roditelja i djeteta o ovoj teškoj temi.
Stoga smo u Centru za nestalu i zlostavljanu djecu u Osijeku zatražili nekoliko savjeta stručnjaka za roditelje kako s djecom vrtićke dob i nižih razreda osnovne škole razgovarati o strancima, opasnostima od otmice i drugim aspektima koji su ponekad i roditeljima mučni za razgovor.
VJEŽBAJTE SITUACIJU
No, moraju se obaviti, poručuju stručnjaci.
-Koliko god bilo neugodno i zastrašujuće za roditelje razmišljati o mogućnosti kako bi njihovo dijete moglo biti žrtva predatora, iznimno je važno da roditelji razgovaraju sa svojom djecom o osobnoj sigurnosti. Učiti dijete kako da se zaštiti od predatora je jednako važno kao i druge mjere koje učite dijete svaki dan kako bi ono bilo sigurno (npr. korištenje pojasa u automobilu). Nemojte pretpostavljati da će vaše dijete znati što treba učiniti te provjerite s djetetom koliko razumije to što mu govorite.
Vježbajte kako dijete konkretno treba postupiti. Učeći dijete kako izbjeći moguće opasnosti i što učiniti ukoliko se nađe u potencijalno opasnim situacijama, osnažit ćete svoje dijete i ono će znati što treba učiniti u opasnoj situaciji kada vi niste pored njega- ističe Tomislav Ramljak, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u Osijeku.
NUDE POMOĆ 24 SATA DNEVNO
Dodaje i da je u slučaju nestanka djeteta ili da je ono bilo u situaciji da postane žrtva otmice, prvi korak prijava policiji na broj 192 ili 112, odnosno podnošenje prijave u najbližoj policijskoj postaji.
-Centar za nestalu i zlostavljanu djecu spreman je učiniti sve što je u našoj moći kako bismo pomogli obitelj nestalog djeteta i policiji u potrazi. Naša pomoć osigurana je svaki dan od 0-24 sata kroz besplatni nacionalni telefon za nestalu djecu 116 000 na koji se mogu obratiti roditelji, skrbnici, djeca te stručnjaci koji rade s djecom i mladima – kaže Ramljak.
Ističe kako je komunikacija i dobar odnos s djetetom najbolji način da roditelji osiguraju sigurnost svog djeteta i zaštite ga od potencijalnih opasnosti.
-Kada dijete ima povjerenja u roditelje, povjerit će im se o situacijama koje mu/joj se događaju i bit će spremnije tražiti roditelje za savjet. Roditelji moraju imati na umu da je nemoguće eliminirati sve uzroke koji mogu dovesti do nestanka djeteta, no ono što mogu napraviti je smanjiti mogućnosti da dijete bude žrtva nestanka ili otmice – napominju u Centru.
ŠTO DIJETE TREBA ZNATI
A evo i nekoliko savjeta i načina na koje roditelji mogu smanjili rizik od otmice i nestanka djeteta.
- Uvjerite se da dijete zna svoje pravo ime, adresu i telefonski broj te kako koristiti mobitel/telefon.
Dijete naučite kako postupiti u slučaju nužde, kako kontaktirati roditelje ili nekoga od povjerenja. Naučite ga broj policije i da im je broj 116 000 uvijek dostupan za pomoć.
- Djecu treba upozoriti da u svakoj situaciji u kojoj nisu s roditeljima budu oprezni jer postoje odrasle osobe koje bi im mogle nauditi.
Prvenstveno ih treba upozoriti na osobe koje su im nepoznate – da ne razgovaraju s njima ako nije potrebno, da ne primaju nikakve poklone od njih (slatkiše i slično), da ne ulaze u automobil ili drugo prijevozno sredstvo nepoznatih.
- Naučite ih razlikovati “strance”
Stručnjaci iz Centra upozoravaju kako se nije dobro fokusirati samo na strance kao izvor opasnosti i djecu zastrašivati s nepoznatim i „čudnim ljudima“ te kombi vozilima.
Postoji mogućnost da će dijete onda svaku situaciju protumačiti kao opasnu za svoj život i dodatno razviti strah što može negativno utjecati na dijete. Osim toga, prema statistikama međunarodne organizacije Missing children Europe, samo 50 posto slučajeva otmica počine neznanci, dok je u ostalim slučajevima počinitelj osoba koja je poznata djetetu (rođak, poznanik).
Za djecu, osobito mlađu, koncept neznanca može biti zbunjujući jer djeca često zamišljaju osobu koja zastrašujuće izgleda i koja je zla, dok su spremni slijediti nekoga tko djeluje prijateljski i tko je dovoljno uvjerljiv (primjerice, osoba koja zamoli dijete da mu pomogne pronaći izgubljeno štene).
Prevenciju stoga treba temeljiti na osnaživanju djece da znaju procijeniti kojim nepoznatim osobama mogu vjerovati u hitnim slučajevima i da prijave svako neprimjereno ponašanje koje dožive od strane odraslih ili vršnjaka (neprimjereno dodirivanje, spolno iskorištavanje i slično).
4. Definirajte djetetu “sigurne osobe”
Djecu ne bi trebali plašiti policijskim službenicima, već im treba poručiti da su policajke i policajci njihovi prijatelji i da se uvijek bez ikakvog straha mogu obratiti njima na ulici za bilo kakvu pomoć. U situaciji kada se izgube ili su u opasnosti, naučite ih da se obrate policijskom službeniku ako je u blizini, odnosno majci s djetetom i da je zamoli da nazove policiju ili roditelje.
Odredite pouzdane odrasle osobe zajedno s djetetom. Napravite kratak popis „sigurnih“ odraslih osoba – poput bake, djeda, ujaka, dadilje, susjeda itd. kojima je dopušteno pokupiti vaše dijete iz vrtića ili škole, koji će se brinuti o vašem djetetu kada vi niste tamo. Naučite dijete da nikada ne odlazi sa osobom koja nije na popisu „sigurnih“ odraslih osoba, te budite sigurni da vaše dijete svaki dan zna tko će ga dočekati pred školom ili vrtićem te ga/ju odvesti kući.
5. Koristite “sigurnu riječ” koju znate samo vi i vaše dijete
Ponekad predatori iskoriste priliku i nagovaraju djecu da sjednu u automobil “jer se mami i tati nešto dogodilo i da će ih on odvesti do roditelja”. Naučite dijete da ćete u tom slučaju osobi koju pošaljete po njega reći vašu tajnu riječ.
Recite djetetu da nitko ne smije ulaziti u njegov osobni prostor, bilo na ulici, u javnom prostoru ili njegovom domu, odnosno da mu se nitko ne smije previše približiti bez prisutnosti roditelja ili skrbnika.
6. Naučite ih reći “NE!”
Djecu treba naučiti da kažu „Ne!“ kada se osjećaju u opasnosti. Djecu se obično uči da budu poslušna odraslim osobama, stoga im je često neugodno odbiti odrasle osobe. Dječji predatori su vrlo dobri u traženju djece koja se boje, nerado se protive odraslim osobama ili koja lako mogu biti uplašena ili vrbovana. Recite djetetu da vjeruje svojim instinktima ukoliko se ne osjeća ugodno ili sigurno u blizini neke osobe, te da joj glasno i odlučno kaže „Ne!“ ako ta osoba traži od djeteta da čuva tajnu ili da pođe s njim/njom na neko mjesto bez vas, te da vam, roditeljima, odmah ispriča što je ta osoba tražila od djeteta.
7. “Ovo nije moj tata/ovo nije moja mama!”
Recite djetetu da nikada ne ulazi automobile i odvozi se s osobama koje nisu na popisu „sigurnih“ odraslih bez svojih roditelja ili skrbnika. Naglasite svom djetetu ukoliko ga osoba koju zna (a nije na popisu „sigurnih“ odraslih) ili nepoznata osoba pokuša nagovoriti ili natjerati da pođe s njim/njom, ono treba što glasnije vikati:
UPOMOĆ, OVO NIJE MOJA MAMA/OVO NIJE MOJ TATA.
U toj situaciji, poučite dijete da bježi, a ukoliko ga ta osoba pokuša uhvatiti, treba je udarati, grebati, vrištati, ritati se što jače može te da u tome bude uporan/a jer se pokazalo da zlostavljači često odustanu iz straha da ne bi bili uhvaćeni.
8. U društvu je sigurnije – neka u školu ide s prijateljima
Naučite dijete siguran put do škole i natrag te upozorite na važnost da putuje s prijateljima kako bi si međusobno pružili zaštitu. Ukoliko je neizbježno da jedan dio puta putuje samo, napomenite da ne koriste prečace, odnosno da se drže glavnih ulica koje su osvjetljene i koje koriste i drugi ljudi. Pronađite mjesta na tom putu gdje dijete može potražiti pomoć ukoliko mu/joj bude trebala (npr. u dućanu i sl.).
9. Učite ih da budu mali detektivi – potičite ih na kritičko razmišljanje
Nešto stariju djecu treba poticati na kritičko razmišljanje te da obraćaju pažnju na neuobičajene okolnosti kao što su neobični ljudi oko igrališta ili automobil koji kruži po susjedstvu, a zatim o takvim događajima informiraju roditelje ili skrbnike.
Dobro je ako dijete može zapamtiti vrstu ili boju automobila, izgled osobe, tablicu.
VJERUJTE IM NA RIJEČ
U slučaju kada je muškarac iz automobila pokušao nagovoriti četvero djece (djevojčice drurog i trećeg razreda osnovnih škola) da pođu s njim, kažu kako je zasigurno dobra edukacija, te razvijenost svijesti kod djece o takvoj vrsti opasnosti, imala odlučujući čimbenik u toj situaciji.
-Odraslima bi ovo trebala biti lekcija kako se edukacijom djece o potencijalnim opasnostima koje ih vrebaju može spriječiti da njihovo dijete postane žrtva. Olakotna okolnost u ovoj situaciji je bila to da su neka djeca bila u društvu te da su na primjeren način reagirala, a zatim se povjerila roditeljima. Nemojte ulijevati djeci strah, već gradite povjerenje. Gledanje ili čitanje zastrašujućih vijesti je dovoljno da bi se djeca i odrasli osjećali kako ih opasnost vreba na svakom uglu. Sam strah od svake situacije zapravo može biti kontraproduktivan i učiniti dijete bojažljivim i ranjivim te lakim plijenom za vrbovanje. Razgovarajte radije s njima što mogu učiniti u toj situaciji – savjetuju iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.
-Na roditeljima je zadatak da se i sami informiraju i zatim pouče dijete o potencijalnim opasnostima te kako da postupe u situacijama koje procjenjuju opasnima- naglasio je Tomislav Ramljak, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u Osijeku. (www.icv.hr, tj)