Razočarana uprava, navijači i igrači Mladosti 127., koji su naknadno ostali bez ulaska u A razred hrvatskog nogometa, kroz ”ligu 8” nastavili su u lov na isti. Već prvi susret protiv vinkovačke Cibalije pokazao je da je ekipa fizički i psihički stabilna, da je poraz od Dragovoljca iza njih te da ne odustaju, cilj je zacrtan i do toga se mora doći. Pogodcima Bubeka i Lalića Cibalija je u prvom kolu bačena na koljena. Uslijedili su porazi u Puli (1:0) i Šibeniku (4:1) te remi protiv Rijeke (0:0). U dva iduća susreta Mladost je osigurala 6 bodova, odmaknula se od dna ljestvice, a Uskršnji susret u Slavonskom Brodu, koji je prekinut u 83. minuti zbog ozljede suca, registriran je pobjedom zeleno-žutih 3:0.
Niti ova sezona nije mogla proći bez zakulisnih igara. Poraz u Rijeci kojoj su bili potrebni bodovi, pa pobjeda protiv Marsonije 4:0 i remi u Sisku (1:1) uoči posljednjeg kola postavili su Mladost na 5. poziciju prvenstvene ljestvice.
I onda, sve o čemu su sanjali, sve čemu su se nadali zadnjih godina, sav trud, rad, patnja, sve ono loše što se dogodilo, napokon je došlo na naplatu.
– Nogometašima Mladosti 127. na kraju se ipak sreća morala prikloniti. U trenucima kada su šanse spale na minimum, dogodilo se ono što je Mladost već odavno zaslužila – Prvu hrvatsku nogometnu ligu. A trebalo je zaista proživjeti posljednju utakmicu, ispratiti posljednje sekunde utakmica zadnjeg kola Prvenstvene lige za A.
Nakon što je u Suhopolju završena utakmica u kojoj su nogometaši Mladosti pobijedili Inker, nitko nije napuštao stadion jer se još igrala sudbonosna utakmica u Slavonskom Brodu. Sve strepnje, sav trud, slio se u tih nekoliko minuta. Trebalo je vidjeti skamenjena lica svih nazočnih, trebalo je osjetiti sav taj naboj. Marsonija je izdržala – na stadionu Park u Suhopolju erupcija oduševljenja. Dostignuta je kruna višegodišnjeg iscrpljujućeg rada, preko trideset iscrpljujućih kvalifikacijskih dvoboja. Pobijeđeni su svi protivnici, pobijeđena je administracija – nema više uzmaka – Mladost 127. izborila je prvu ligu, to joj više nitko ne može osporiti, a još manje uskratiti. (iz arhive Virovitičkog lista, 7. lipanj 1996.)
Nakon osvajanja Županijskog nogometnog kupa pobjedom protiv Slatine (5:2), a prije dolaska nogometne ”elite” u Suhopolje, bilo je potrebno završiti još neke poslove. Radovi na stadionu bili su u punom zamahu, uklanjao se travnjak, uklanjala se stara i postavljala nova ograda, počelo je izgrađivanje istočne tribine, a širila se i zapadna. Gotovo do početka sezone nije se znalo koliko će točno klubova liga brojati. Ulaskom Mladosti, razmatrala se mogućnost proširenja lige na 16 klubova. Taj rasplet situacije na neki način bi i odgovarao suhopoljskom klubu. U slučaju da liga ostaje nepromijenjena, bilo bi potrebno dovesti nekolicinu novih igrača, a ako se liga proširi, trenutna momčad bila bi dovoljno kvalitetna i zasigurno bi izborila opstanak, tako je i bilo.
Stigao je i 18. kolovoz 1996. godine. Mladostaši su prvi susret u 1. hrvatskoj nogometnoj ligi odigrali na domaćem terenu protiv Zagreba (0:0), a čast da predstavljaju suhopoljski klub u debiju pred punim tribinama imali su Jakovljević, Mrzlečki, Ferenčević, Dittrich, S. Bošnjak, Farac, Jurić, Pipinić, Islami, Bubek i Novak, dok su s klupe još ulazili Plavšić, Matoš i P. Bošnjak. Nije se dugo čekalo niti na prvu pobjedu. Nakon još jednog remija, protiv Istre, Mladost je u trećem kolu razmontirala Orijent i slavila s više nego uvjerljivih 5:1. Sve je to bila uvertira za ono što će se dogoditi u 8. kolu, pauza u prvenstvu godila je igračima koji su slobodno vrijeme iskoristili za koju minutu odmora, ali i za kvalitetnu pripremu za novu utakmicu. Upravo ta utakmica bilo je nešto što svaki dječak koji je zaljubljen u nogomet sanja, da će jednoga dana, makar i na trenutak, zaigrati protiv najvećeg nogometnog kluba u Hrvatskoj u jednoj natjecateljskoj utakmici. ”Dječaci” iz Suhopolja svoje snove počeli su živjeti još ranije, ali ovo je im je zasigurno bio jedan od najdražih trenutaka karijere. Mislim da niti nema potrebe naglasiti o čemu se točno radi, naravno, riječ je o danu kada su nogometaši Mladosti 127. kročili na Maksimir i suprotstavili se Croatiji kao ravnopravni suparnik.
Iako je utakmica prema rasporedu stavljena u nedjeljni termin odnosno 13. listopada, na zamolbu zagrebačkog kluba susret se ipak odigrao dan ranije. Te subote sudac Vice Pavić izveo je momčadi na teren pred 1500 gledatelja. S jedne strane bili su Dražen Ladić, Danijel Štefulj, Damir Krznar, Silvio Marić, Marinko Galič, Srđan Mladinić, Josip Gašpar, Dario Šimić, Mark Viduka, Tomislav Rukavina i Igor Cvitanović, dok su jedanaestorku žuto – zelenih činili Anto Jakovljević, Ivica Ferenčević, Damir Dittrich, Stipe Bošnjak, Alen Mrzlečki, Lučano Zgrablić, Jure Jurić, Stjepan Lončarević, Besnik Prenga, Mladen Bubek i Joško Farac. U točno 15 sati i 30 minuta, lopta je krenula s centra.
Trener Otto Barić nakon dvotjedne pauze očito nije uspio dovoljno dobro razbuditi svoje igrače. Igrala se 13. minuta kada su navijači Croatije ostali šokirani. Stjepan Lončarević postigao je pogodak nakon povratne lopte i doveo Mladost do vodstva od 0:1.
– Kada smo poveli, nisam mogao povjerovati. Vrijeme je sporo prolazilo, neprekidno sam pogledavao na semafor nadajući se da je prošlo pet minuta, a zapravo nije prošlo niti dvadeset sekundi. Ne mogu niti opisati kako smo se svi tada osjećali- iznio je tada svoje dojmove nakon prvog pogotka sportski direktor Zdravko Grbac.
A što je tek bilo nakon još 13 minuta igre kada je Mladost podebljala svoje vodstvo, možemo samo zamisliti. Jure Jurić pobjegao je domaćoj obrani, sjurio se u kazneni prostor gdje ga ruši Marinko Galič, a sudac Pavić signalizirao je sasvim opravdano kazneni udarac. Loptu je na ”kreč” stavio Lučano Zgrablić i poduplao veselje gostujuće klupe.
Sve to za domaćina je predstavljalo znak za uzbunu, situacija se malo smirila neposredno prije odlaska na predah kada je Dario Šimić prepolovio vodstvo Mladosti. Croatija je u drugom poluvremenu preuzela inicijativu, vezale su se prigode, ali do promjene rezultata nije došlo sve do 77. minute. Cvitanović je izveo slobodni udarac sa ruba kaznenog prostora i pokraj živog zida pospremio loptu u mrežu za 2:2. Činilo se da će Croatia okrenuti susret, do kraja je ostalo nekih desetak minuta, a onda se dogodila jedina prava prilika za goste u drugih 45 minuta. Igrala se 82. minuta kada je za suhopoljsku momčad dosuđen slobodni udarac na 20-tak metara od vrata Ladića. Ponovo je loptu namjestio Lučano Zgrablić i još jednom pospremio loptu iza leđa domaćeg čuvara mreže. To je bilo to! Mladost je do kraja sačuvala prednost, a kada je sudac označio i konačni kraj susreta momčad se sjurila prema tribinama gdje su bili smješteni gostujući navijači te su svojim ”kumovima” za uspomenu na ovu povijesnu pobjedu preko ograde bacili dresove.
– Naravno da mi je ovo najdraža utakmica, najdraža pobjeda. Ne pobjeđuje se Croatia svaki dan i to još u Maksimiru. Ovo će sasvim sigurno biti opomena ostalim, a poticaj malim klubovima da i oni mogu nešto napraviti- izjavio je nakon susreta junak utakmice Lučano Zgrablić.
Da se nakon zagrebačkog skalpa u idućem kolu na domaćem terenu pobijedio i splitski Hajduk…
No toga puta sreća nije bila naklonjena Mladosti. Iako su poveli već u prvoj minuti pogotkom Zgrablića sa 11 metara, do kraja susreta Hajduk je preokrenuo. Mass Saar vratio je stvari na početak u 14., a svega četiri minute prije kraja Skoko je zabio za pobjedu splitskog kluba.
Mladost je svoju prvu prvoligašku polusezonu, nakon petnaest odigranih utakmica završila u zlatnoj sredini. Pet pobjeda, pet poraza i pet neriješenih rezultata uz ukupno osvojenih 20 bodova koji su bili dovoljni za 8. mjesto. Već je tada bilo jasno da će se najave odnosno predviđanja o ligi 16 obistiniti. Mladost će bez puno izmjena u igračkom kadru biti konkurentna, što se i pokazalo točnim. Uslijedila je zimska pauza, preostalo je novih 15 susreta, a u Suhopolju, kako bi još više srezali troškove, najavili su i čišćenje igračkog kadra…
Pogledajte pogotke s utakmice između Croatije i Mladosti 127.
(www.icv.hr, mra)