Dramom „Alabama“ svoj jubilej, 35 godina na kazališnim daskama, obilježio je Draško Zidar. Svestrani glumac za sebe kaže kako cijeli život radi posao koji voli i da danas, gledajući unatrag, postoje tek rijetki trenuci u kojima mu je bilo teško. Dodaje kako ga je kazalište uvijek mistično privlačilo te da je u njega, još kao dječak, stigao „preko veze“.
– Ja sam u kazalište došao preko veze. Čak i onda kad sam ja dolazio u kazalište, poslovi su se dobivali preko veze. Naime, moj otac Ivan je radio u kazalištu, a u okviru amaterske scene u kazalištu je nastupao i moj stariji brat Davor. Meni je uvijek bilo mistično kuda oni idu navečer na probu, što je zapravo to kazalište, a kada sam vidio što je to i što se točno tamo radi, jako mi se svidjelo. Zapravo, imao sam sreću.
Kada se radila predstava „Hasanaginica“ imali su glumca koji je igrao Mehu, no on baš i nije bio previše zaljubljen u kazalište. Znali su da sam ja stalno dolazio s tatom i Davorom pa su meni ponudili tu ulogu. Prošao sam na audiciji, a još i danas se sjećam teksta koji sam tada govorio – prisjeća se Draško Zidar prvih koraka na 50 godina dugom kazališnom putu i 35 godina kao profesionalni glumac.
Kada je prvi put stao na pozornicu, kaže, bilo je to – to.
– Jednostavno to vas obasja, to svjetlo, kazalište i sve ono što ide uz njega. Zaljubite se u to i ostanete – ističe Zidar, iza kojega je danas 120 predstava samo u Kazalištu Virovitica, oko 150 premijernih naslova, oko pet tisuća izlazaka pred publiku i dvadesetak filmova i serija.
– Ne smijem se žaliti gledajući koliko sam posla imao i koliko ga imam sada, a kako sam ga napravio, sudit će drugi – kaže ovaj nagrađivani glumac koji iz uloge u ulogu nadmašuje samoga sebe, nerijetko se vežući uz likove koje utjelovljuje na kazališnim daskama ili pred malim ekranima.
– Teško je odabrati samo neke ili jednu ulogu koja vam je draga. No, svi mi glumci vežemo se za neku ulogu koja nam dobro ide. Osobno mi je draga uloga u predstavi „Trinaest prozora“, ali i „Audijencija“, koja mi je bila posebno divna jer sam u njoj popio neograničene količine piva. Draga mi je i komedija koju sam radio u HNK Osijek, „Budala za večeru“. Da mi se nije sviđao ovaj posao, da mi se nisu sviđale sve uloge, vjerojatno bih odustao puno prije i radio bih negdje u školi. Kada jednog dana odem u mirovinu, imat ću se čega sjećati – kaže Zidar.
Rezimirajući ovih 35 godina profesionalnog bavljenja glumom istaknuo je kako mu je drago što je ovu predstavu odigrao s kolegama koji također slave svoje jubileje.
– Nas ovdje okupi posao koji svakodnevno radimo, ali lijepo je i drago mi je da smo se baš mi, jubilarci, okupili u ovoj predstavi – rekao je Zidar. (www.icv.hr, mlo, ak, ml)