U ovotjednoj emisiji Kulturni mozaik predstavljamo vam mladu i talentiranu virovitičku glumicu Moniku Lanšćak i vodimo vas u Klub mladih „Mladih „O čitanju i svemu pomalo“.
Ona je mlada, simpatična i iznimno talentirana, a od početka ove godine dio je virovitičkog kazališnog ansambla. Ona je Virovitičanka koja je odlučila svoj život i rad posvetiti daskama koje život znače, a Kazalištu Virovitica donijela je jednu novu energiju, osvježenje i zasigurno će pridonijeti njihovu daljnjem uspjehu u budućnosti.
Njeno ime je Monika Lanšćak, a virovitičkoj publici prvi put se u većoj ulozi predstavila u novoj predstavi „Alabama“ u režiji Darija Harjačeka čija je premijera održana krajem veljače u Kazalištu Virovitica.
Rođena je 24. kolovoza 1996. godine u Virovitici, gdje je završila srednju strukovnu školu nakon koje 2015. godine upisuje Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku, smjer gluma i lutkarstvo. Tijekom studiranja pohađala je razne glumačke i lutkarske radionice na kojima je stekla dodatna znanja i iskustva. Pohađala je i glazbenu školu smjer klavir i solo pjevanje.
Svoj profesionalni glumački rad te svoju prvu kazališnu ulogu Monika Lanšćak je ostvarila još tijekom studiranja 2016. godine radeći na predstavi „Shakespeare pir“ redatelja Dražena Ferenčine u koprodukciji virovitičkog i vinkovačkog kazališta. Osim toga, kao što je i spomenula, 2018. godine u Kazalištu Virovitica radila je Habekovu Bijelu kugu čiju režiju potpisuje Robert Raponja, a iste godine igrala je i u predstavi „Victor ili djeca na vlasti“ također pod režijskom palicom Roberta Raponje, predstavu nastalu u koprodukciji kazališta Virovitica i kazališta lutaka Zadar. Nadalje, 2019. godine u osječkom HNK glumila je u videoprojekciji Donjodravske obale Drage Hedla i režiji Zlatka Svibena. Diplomirala je 2020. godine predstavom „Igra ljubavi i slučaja“ koju je u Gradskom kazalištu Požega režirao Jasmin Novljaković. Osim toga, igrala je i Ibsenovu Heddu Gabler pod režijskom okom Anice Tomić, kao i u Boccacciovom Dekameronu koji je režirao Saša Anočić…
Iako je i na akademiji imala većih uloga, kao što je primjerice Hedda Gabler, u istoimenoj drami autora Henrika Ibsena, na profesionalnoj razini kao zaposlenici Kazališta Virovitica uloga Marine u predstavi „Alabama“ autora Davora Špišića i režiji Darija Harjačeka ipak je njezina prva najveća uloga.
U razgovoru s našom kolegicom Agavom Kovač u emisiji „Kulturni mozaik“ otkrila nam kako je za otkrivanje skrivenog talenta zaslužna njezina sestra Mateja Bušetinčan, koja je i sama završila Akademiju i danas je kazališna glumica. Procijenila je da je bila dovoljna jedna Monikina predstava da u njoj vidi „to“ nešto.
– Moja ljubav prema kazalištu nije se rodila od malih nogu kao kod većine kolega glumaca. Rodila se postepeno, nakon što je moja sestra u meni prepoznala glumački potencijal prilikom božićne priredbe u našoj župi u kojoj sam glumila. Tada sam se, sasvim slučajno, našla u ulozi stare žene. To što je moja sestra vidjela u meni, taj potencijal, potaknulo me i ohrabrilo da upišem Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku, smjer gluma i lutkarstvo. Sada je zahvaljujući njoj kazalište moj posao, moj drugi dom, a nadam se i budućnost – objasnila je Monika Lanšćak.
DATI SVE OD SEBE
Od Monike doznajemo kako je na Akademiju došla bez očekivanja. Činjenica da je prošla sva tri kruga prijamnog ispita bilo je ugodno iznenađenje i za nju samu.
– Polako su se počele nizati predstave i ja sam otkrivala taj svijet glume. Tada se rodila moja ljubav prema teatru, filmu, otkrila sam sve čari ovog posebnog svijeta i zaljubila se u njega. U našem, virovitičkom Kazalištu glumila sam tijekom studiranja u predstavama “Shakespeare pir”, “Viktor ili djeca na vlasti” i ” Bijela kuga”. Prilikom tih predstava shvatila sam da mi se sviđaju glumci koji ovdje rade, kao i sama atmosfera. Već tada sam željela baš ovdje nastaviti svoju glumačku karijeru. Drago mi je da se to sada i ostvarilo – ističe naša sugovornica.
U predstavi „Alabama“ čiju režiju potpisuje Dario Harjaček Monika tumači lik Marine, kćer glavne junakinje Ruže i oca Vinka, ujedno i sestru pokojnog mladića Gorana. Za ovu predstavu Monika kaže kako je riječ o suvremenoj drami s vrlo pitkim tekstom i direktnim replikama.
– Već deset godina moj lik, Marina, osjeća se zapostavljeno i manje vrijedno. Razlog tomu je što je njezina mama Ruža fokusirana samo na pokojnog sina, koji je prije izvršenog samoubojstva u Americi ubio petero svojih vršnjaka. Goran je svim svojim djelima nanio bol cijeloj obitelji, ali kao takav i dalje ima potpunu majčinu pozornost. Majka se odbija odvojiti od njegovog pepela i u svojoj glavi i dalje komunicira s njegovim duhom i vodi svoje bitke. Ne primjećuje svoje živo i zdravo dijete i zbog toga je moj lik duboko ranjen i ostaje željan majčine pažnje. Marina tako svoj bijes potiskuje, što se odražava na njen odnos s majkom i čini je grubom. No, ta grubost nije zato što ne voli majku, već je to taj osjećaj nemoći, manje vrijednosti i ranjivosti – ispričala nam je Monika Lanšćak.
Monika je i na glumačkoj akademiji imala većih uloga. U drami Henrika Ibsena igrala je glavnu ulogu, Heddu Gabler, po kojoj je predstava i dobila ime. Za taj lik koji joj je, kaže, bio i najteža, najdraža i najromantičnija uloga, Monika je morala dati sve od sebe.
Cijela predstava govori o tragediji Hedde Gabler. Zbog vlastitog nezadovoljstva, gubitkom aristokratskog života i nakon udaje u buržoazijsku obitelj, pravi spletke te manipulira tuđim sudbinama kako bi drugima napakostila.
– Hedda je zaista jedna kompleksna junakinja. Tijekom te predstave kao glumica sam doživjela katarzu. U tom trenu sam se zapitala: ako sam je ja doživjela, sigurno je i publika. Tu je bio jako veliki raspon emocija koje moraš proživjeti. Hedda na kraju izvrši samoubojstvo jer je u nemogućnosti prilagoditi se novom načinu života. Od mene se očekivalo da na sceni dočaram i opravdam osjećaje žene koja stalno zagorčava drugima život. Kao da to već nije dovoljno, na kraju izvrši i suicid. Bilo je u početku jako teško shvatiti takav sklop u glavi i što se tu događa, kako da opravdam nešto što je suprotno od mojih uvjerenja – priznala je Monika, ali nam i otkrila da je bez obzira na svoju težinu cijela predstava za nju bila genijalna. Kada je vježbom „ušla u lik“, kaže, ta ju je uloga naučila glumiti iz dubine duše.
EMPATIJA PREMA LIKOVIMA
– Naučila sam kako osjetiti tu unutarnju „nestvarnu emociju“ koju kao osoba nemate u sebi, ali se u tom trenu mora kroz vašu psihu stvoriti u vama. Morate je početi osjećati. Sve mi je to na kraju pomoglo da se usavršim ne samo kao glumica već i kao čovjek jer sam stekla novu vrstu empatije – dodala je.
Govoreći pak o empatiji prema liku koji glumi, kada se mora poistovjetiti s njim, osjetiti njene „nestvarne emocije“, kako ljubav, tako i bijes, nemoć i bol, Monika ističe kako je sva ta identifikacija s likom za glumce i opasna. Iskustvo i talent ono je što glumca uči kako lik izolirati od svoje psihe, svog privatnog života, „očistiti“ se od njegovog traga u stvarnom životu jednom kad predstava završi. Jer, kod nekih likova poveznica s glumcima zna biti opasna, kaže.
– Identifikacija s likom je jako opasna. Lik koji glumimo može nas u potpunosti obuzeti. Ako nas lik obuzme, možemo početi ludjeti, misleći da smo netko drugi i živjeti život kroz njegov pogled na svijet. Ja dopuštam liku da me obuzme, ali samo za vrijeme predstave. Razvila sam mogućnost da napravim taj „most“ između sebe i lika, koji traje za vrijeme predstave, a nakon završetka taj isti most rušim – slikovito je ispričala Monika, kojoj želimo puno dobih uloga i novih iskustava na daskama koje život znače.
KLUB MLADIH „OČITANJU I SVEMU POMALO“
U Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici održan je prvi susret Kluba mladih pod nazivom “O čitanju i svemu pomalo“. Prvom sastanku prisustvovalo je sedmero mladih ljubitelja knjiga, no u Gradskoj knjižnici i čitaonici očekuju kako će se ta brojka uskoro povećati, jer osim razgovora o knjigama, ističe Mirjana Kotromanović, voditeljica Dječjeg odjela i Kluba mladih, Klub će nuditi i razne druge sadržaje. Osim Mirjane Kotromanović Klub će voditi i knjižničarke Dajana Horvat i Anja Krmpotić.
– Od našega osnutka ovo je prvi Klub mladih, odnosno od našeg preseljenja 2007. godine. Namijenjen je mladima od 13 do 18 godina. U cilju nam je okupiti što više mladih zaljubljenika u knjige i čitanje i općenito u umjetnost jer naši susreti neće biti isključivo bazirani na čitanje knjiga, nego planiramo mladima ponuditi različite sadržaje pa ćemo tako ugostiti razne goste iznenađenja kao što su primjerice glazbenici, strip crtači i likovni umjetnici. Tako da će svatko moći pronaći nešto sebi zanimljivo i kreativno iskoristiti slobodno vrijeme. Sastajat ćemo se jednom mjesečno u prostorima Knjižnice i tako ćemo upoznavanjem otkrivati što mladi vole i što ih zanima – objašnjava Mirjana Kotromanović.
GOŠĆA VLASTA GOLUB
Prvom sastanku se pridružila i gošća Vlasta Golub, glumica u Kazalištu Virovitica koja je također autorica tri romana za djecu i tinejdžere, koje je prisutnima i predstavila.
– Moj prvi roman je o „Ljubavi, spletkama i o svemu pomalo“ i upravo od tuda dolazi parafraza ovoga kluba koji je dobio naziv „O čitanju i svemu pomalo“. Za rukopis tog romana dobila sam nagradu „Zvonko“. Drugi roman je „Eva, mala žena“ koji je bio u užem izboru za nagradu „Grigor Vitez“ i u nacionalnom izboru za poticanje i čitanje. Najnovija knjiga „Pauline mačke“ izašla je u prosincu prošle godine, u mnogim gradovima su se moje knjige počele čitati za lektiru. Jako mi je drago što su me i ravnatelj knjižnice Robert Fritz i voditeljica Mirjana Kotromanović pozvali da prisustvujem i budem dio ovoga Kluba mladih jer ja i dalje nastavljam pisati za mlade i bavim se njihovim problemima kroz njima jedan prihvatljiv način i svake informacije koje ću ja ovim putem dobiti od mladih, su meni jako dragocjene jer mi obogaćuju znanje koje mi je kasnije korisno u pisanju – rekla je Vlasta Golub.
NOVI ČLANOVI
Zadovoljni prvim susretom su i novi članovi kluba. Jedan od njih je 13-godišnji Niko Abramović, učenik 7. razreda.
– Volim čitati razne knjige, razne žanrove, od znanstvene fantastike do svojih najdražih Manga stripova. Manga su popularni japanski stripovi štampani unazad, a iz njih proizlaze adaptacije svima dobro poznate kao Anime crtići. Od Mange mi je definitivno najdraže Tokyo Ghoul i The Promised Neverland, a od knjiga jako volim „Coraline“ jer je prema mom mišljenju dosta nostalgična. Razlog mog učlanjena je što želim upoznati više ljudi koji su ljubitelji stripova i čitanja knjiga i gledanja Anime – rekao je Niko.
U Klub se učlanila i Melani Blažinčić, učenica 2. razreda Industrijsko-obrtničke škole smjer kozmetičar koja je prošle godine izabrana za najčitateljicu Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica pročitavši 89 knjiga.
– Nisam očekivala da ću biti proglašena najčitateljicom, jednostavno sam se učlanila u Knjižnicu i iz dosade počela čitati knjige. Većinom sam čitala tijekom ljeta za vrijeme praznika. Ljubav prema knjigama sam otkrila kada sam gledala neki film i saznala da je snimljen prema knjizi te sam tako odlučila pročitati knjigu i nastavila s čitanjem – istaknula je Melani.
(www.icv.hr, rtk, ak)