Ruskinja iz Sibira s baranjskom adresom: Naše salate od kiselog kupusa, spoj su ruske i hrvatske kuhinje, a kupci su njima oduševljeni

– Ovo je fermentirani kupus s kurkumom i češnjakom, pored je cikla s đumbirom, sve prirodno bez aditiva i napravljeno po receptima starim tisućama godina – objašnjava na tečnom hrvatskom jeziku mlada Sibirka koja zajedno sa suprugom Vlatkom na osječkoj tržnici prodaje salate koje ovaj neobičan par i proizvodi.

Naime, Oxana Štih, Ruskinja iz Ulan-Udea, glavnog grada Republike Burjatske i trećeg najvećeg grada smještenog u istočnom Sibiru, zbog ljubavi prema rođenom Osječaninu Vlatku Štihu, odlučila je iza sebe ostaviti sve i sa suprugom u Hrvatskoj pokrenuti privatni posao.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

– Tamo sam prodavala kredite u banci, a ovdje prodajem kupus, šaljivo kaže diplomirana ekonomistica koja se sa suprugom i dvoje djece prije par godina doselila u Baranju, nakon što su deset godina proveli u Ulan-Udeu.

Njihova ljubav započela je još tijekom 2004. godine na Hvaru, gdje je Oxana stigla na sajam studenata za volontiranje i upoznala Vlatka koji je tamo “konobario”, a u Oxanu se zaljubio na prvi pogled.

Nakon godinu i pol dana dopisivanja, otišao je u Sibir i zaprosio ju.

– Organizirali smo malo vjenčanje i poslije tri mjeseca, kada je Vlatku istekla viza, vratili smo se u Hrvatsku, na otok Brač, gdje smo proveli dvije godine. Sin nam se rodio u Splitu. Onda smo godinu i pol živjeli i radili u Zagrebu, ali 2009. godine smo oboje ostali bez posla. Vlatko je otišao raditi na američki kruzer, a ja sam se vratila u Rusiju i zaposlila u banci – priča Oxana nimalo jednostavne početke zajedničkog života.

Nakon Vlatkovog povratka, u sibirskom su gradu pokrenuli posao dostave pizze, ali njegova želja za povratkom u domovinu je prevagnula i 2019. godine su se vratiti u Hrvatsku.

Zbog poticaja za ruralno područje, odlučili su se za Baranju i u Dardi otvorili fast food, koji su uslijed korona krize bili prisiljeni zatvoriti. Kako je Vlatko uočio na kruzerima tendenciju gostiju prema salatama, uz Oxaninu ideju za kimchijem, kupusom na korejski način, odlučili su se okušati u preradi tog povrća.

– Kupujemo povrće na tržnici, potom ga kod kuće kiselimo na tradicionalni način, ali mu dodajemo nove okuse. Žuta kombinacija je s češnjakom i kurkumom, crvena s đumbirom i ciklom. Imamo i blažu varijantu, s kimom. U pripremi je i jedan ljuti, s paprikom, odnosno jedna kombinacija ljuto slatkog. Sve sami režemo, kiselimo, ali ne uzgajamo – priča Vlatko.

No, taj energičan par ima mnogo planova, od vlastitog uzgoja i proizvodnje, do pakiranja u staklenke i ponude prvo specijaliziranim, a kasnije i velikim trgovačkim lancima.

U fazi su pregovora i s nekim društvima, poput Crvenog križa, koja pripremaju i dostavljaju tople obroke, kao i restoranima jer, kako kaže Vlatko, njihove su salate idealne za roštilj koji je dosta popularan na ovom području.

– Čekamo da se situacija s koronom smiri i da ugostitelji počnu normalno raditi, perspektive ima – optimistično će Vlatko.

Dodaje kako je ideja zadržati paletu od 6 proizvoda što se tiče kupusa, ljuti s mrkvom, kimom klasični, no sve je još u fazi razvoja.

Premda su s prodajom na osječkoj tržnici krenuli krajem siječnja, u najgore vrijeme kažu, jer je puno slabija posjećenost vanjskog dijela u zimskom vremenu, zadovoljni su prodajom.

– Bitno je da su ljudi prepoznali naše proizvode pa sad već uz stalne kupce svakodnevno pridobijamo i nove. Dosta je mladih obitelji, vegana, a ima i onih koji kupuju iz zdravstvenih razloga jer se radi o salatama bogatim probiotičkim bakterijama poput onih u kefiru i jogurtu i koje poboljšavaju rad crijeva. Uvest ćemo i drugo povrće poput krastavaca, šparoga, mladog luka, uglavnom sezonsko povrće – najavljuje nove planove Vlatko.

Oxana je odlučila ostati u poduzetničkim vodama zajedno sa suprugom, iako joj je želja bila raditi u struci, pa je i nostrificirala diplomu, te se javljala na brojne natječaje, ali bezuspješno. No, životom u Hrvatskoj je zadovoljna.

– Privikla sam se, jezik sam učila gledajući serije. Nekako je ovdje život ležerniji, usporeniji, kao da se više uživa. Kod nas u Burjatiji nema ispijanja kave. Sibirski uvjeti su puno teži, plaće manje, a hrana skuplja. Posebno mi se sviđa Osijek koji cijeli možeš obići biciklom. Ceste kod nas nisu baš ravne, pa svi voze terence jer bi ovakvi “mali” automobili kakvi se voze ovdje, stalno bili na popravku – sa osmijehom priča Oxana.

No, ono na što se Oxana nije navikla su slavonske zime. Gotovo da zvuči nevjerojatno kad kaže da je u Osijeku hladnije nego u Sibiru.

– Sad nije tako hladno, ali je bilo. U Sibiru temperature budu od -30 stupnjeva Celzijevih, pa na više, ali je ovdje hladnije. Ima više vlage, pa se i hladnoća više osjeti, čak i u debeloj jakni – kaže sa osmijehom Oxana.

(www.icv.hr, tj)