Dolazak ljepšeg i toplijeg vremena izmamio je ljude u prirodu, neovisno radi li se o izletima, sportu, rekreaciji ili o poslovima na njivama, u voćnjacima, vinogradima i vrtovima. Jedni od onih koji su jedva dočekali dolazak ljepšeg vremena su i korisnici i djelatnici Doma za starije osobe Baturina u Virovitici. I to s pravom: već dvije godine zahvaljujući prekrasno uređenom vrtu korisnici su opskrbljeni svježim povrćem; salatom, krastavcima, rajčicom, lukom, odnosno svime onime što po nepisanim pravilima mora imati svaki kvalitetni povrtnjak.
No, priča tu nije stala: zasadili su oni i više od 220 nasada raznog voća, a s istočne strane parcele nalazi se i mali lijepi vinograd. Svi već dobro znaju da prekrasno uređeni okoliš unutar Doma upotpunjuju i nasadi cvijeća, ali i začinskog bilja, pa koliko tko želi, kad sve urodi, bude im i u slast.
IZVRSNA TERAPIJA
Vlasnica Doma za starije Jasminka Baturina rekla nam je da povrtnjak, a sada i voćnjak i vinograd nisu slučajni. I sama je odrasla na poljoprivrednom imanju i zna važnost domaćih proizvoda.
– Odmalena sam pomagala roditeljima na svim poslovima poljoprivrede i ništa od toga mi nije strano. Navikla sam puno raditi, a posao u vrtu me opušta, posebno nakon stresnih dana. Sada je to posebno divan način opuštanja zbog ove koronakrize – rekla nam je Jasminka Baturina, koja je, kako kaže, tu vrstu terapije htjela prenijeti i na svoje korisnike.
– Radi onaj tko želi, tko može i koliko može. Korisni su nam i svi dobri savjeti naših korisnika i svih koji imaju iskustva, ali zbog svog zdravlja možda ne mogu s nama raditi. Drago mi je da se i muškim i ženskim korisnicima našeg Doma sviđa ova vrsta opuštanja. Priroda je prekrasna, mir je posvuda, a kao što neki znaju reći, pritom slušaju „zvuk tišine“ – ističe vrijedna vlasnica J. Baturina.
Sve uloženo trudom vrati se u sočnim plodovima – prošle godine tako su imali viška rajčice pa su je kuhali za zimu.
– Ne oskudijevamo ni s krastavcima, paprikom ni zeljem, koje također i kiselimo i imamo svoju zimnicu. Svi se tome jako veselimo i lijepo se družimo, jer u ovim poslovima sudjeluju i oni stariji i oni nešto mlađi, poput nas djelatnika ili drugih ljudi koji dolaze pomoći. Reklo bi se, „kao u neka stara dobra vremena“ – poručuje Jasminka Baturina.
Obišli smo vrijedne „domske zadrugare“ kako bismo ih pohvalili na dobro odrađenom poslu, ali i da bismo saznali više o njihovom bogatom iskustvu vrtlarenja.
BAŠ KAO I NEKADA KOD KUĆE
Gospođa Ana Kodek jedna je od najaktivnijih korisnica, neovisno o čemu se radi. Po prirodi je znatiželjna i vrlo druželjubiva pa je svoje zadovoljstvo vidjela i u vrtlarenju.
– Moram priznati da prije baš i nisam vrtlarila jer je za to bio zadužen moj suprug. No, sada me to zanima, često sam u vrtu i radim koliko mogu. Pogled me podsjeća na moj vrt, a onda i na pokojnog supruga – sjetno nam je priznala Ana Kodek.
Ivan Horvat je pak jedan od najveselijih korisnika. Za njega kažu da je jako druželjubiv, a još uvijek je, i u poznoj dobi, pravi šarmer.
– Ljubav prema vrtu mi je ‘obiteljsko naslijeđe’. U Svetom Đurđu smo imali vrt poput ovog, a postoji i voćnjak kojeg redovito obilazim. Čak sami i gospodinu Baturini ponudio pomoć prijatelja, stručnjaka za orezivanje voćaka. Imam i ja poneki savjet, iskustvo, a ono što znam je da je i voću potrebno, kao i ljudima, da se netko brine o njima – savjetuje nas Ivan.
Korisnik Matija Štraser u Dom je došao iz Orahovice i također je jedan od onih kojemu nije stran ni vrt, ni voćnjak, ni vinograd. Reklo bi se – pravi čovjek od prirode.
– Još uvijek imam vrt u Orahovici. S vremenom na vrijeme ga obiđem i uberem plodova koliko mi je potrebno. Sretan sam što je pogled na moje dvorište i vrt slično ovom pogledu koji imam sada na prelijepo domsko zdanje: uređeno dvorište, vrt i budući voćnjak. Posebno se veselim što ćemo ovdje imati i koji zasađen trs, uživat ćemo – rekao nam je Matija Štraser.
I SAVJET JE DOBRODOŠAO
Kata Blažević iz Virovitice uvijek je tu kad treba. Njezina pomoć i iskustvo su vrlo dragocjeni.
– Uživam u ovom našem imanju i zahvalna sam na svemu što ovdje imamo. Sretna sam što su gospođa Jasminka i njen suprug i više nego pažljivi i brinu o našem zdravlju, ali i o našoj razonodi. Ponude nam raditi ono što volimo, a briga o vrtu je upravo ono što većina nas i voli, što nas podsjeća na mlađe dane. Okus svježeg domaćeg povrća sve nas uvijek vrati u naše djetinjstvo, kada smo ga prvi put kušali – prisjetila se.
Katarina Halužan iz Virovitice u Dom je došla u srpnju prošle godine. Priroda je taman dobro ‘zazelenila’, a plodova zemlje bile su pune zdjele.
– To mi je uvelike olakšalo promjenu sredine. I ja sam, kao mnogi korisnici, odrasla u obiteljskoj kući i radovi u prirodi pratili su me cijeli život. Sada sam, nažalost, u kolicima i ne mogu sudjelovati u poslu, mada to jako želim. No, zato sam uvijek ovdje ako nekome zatreba pokoji dobar savjet, ali i da smirim dušu i tijelo u ovom prekrasnom okolišu – ističe.
A Tina Divjak nije izlazila iz vrta. U šali nam je rekla da nema vremena za razgovor jer ima pune ruke posla i flanaca. I bilo je tako, pa smo je ostavili da radi ono što najviše voli. Obećali smo ponovno navratiti kada stignu prvi plodovi i kada će biti potrebno kušati sve ono što će izrasti nakon uloženog truda, vremena i ljubavi. Izvrsni su domaćini, pa smo i mi, radosna srca, obećali da ćemo opet doći.
(www.icv.hr, bs)