Kandidat Virovitičko-podravske županije za „Zlata vrijedan“: Upoznajte OPG Alana Turkalja iz Čačinaca koji proizvodi ekološke lješnjake

Kad je proizvod odličan, tada on uvijek pronađe kupca, ili kupci pronađu njega. Tog 14. lipnja, na Facebook stranici Ekološki lješnjaci Turkalj postavljena je objava u kojoj između ostalog stoji, „Nemamo više lješnjaka za prodaju. Sve količine su prodane i nove količine očekujemo u jesen. Zahvaljujemo svim kupcima, starima i novima. Nadam se da ćemo i ubuduće surađivati a mi ćemo se potruditi da cijenom i kvalitetom opravdamo vaše povjerenje“. U Čačincima živi Alan Turkalj i supruga mu, Danijela Vekić. Oni su ti krivci zbog kojih „ekološki lješnjaci“ nestaju u tren oka, čak i u vrijeme „korone“ kad se „pravi slavonski svatovi“ broje na kapaljku, a upravo su nekada, svatovi i slične svečanosti bile „kotač zamašnjak“ gdje je lješnjaka najviše odlazilo na kolače i dizanice. No odlaze lješnjaci i danas, jer neki ih jednostavno vole „grickati“ kao bombone. U OPG-u Alana Turkalja ne „ispadaju bomboni iz usta“ kada kazuje svoju priču koja je počela 2006. godine kada je posadio prva četiri hektara. Država mu je dala 22.700 kuna po hektaru i startao je. Neki su ga tada čudno gledali, jer čemu kretati s lješnjacima, govorili su mu, kada gigant PP Orahovica ima na stotine hektara.

Alan je tada bio pionir, danas je senior. Ima sedam hektara lješnjaka, tri natapa „solarnim navodnjavanjem“, navodnjavat će i preostalih četiri. Ima tri zaposlena, on, Danijela i jedan djelatnik. Alan u budućnosti želi zaštitne mreže. Ima i rasadnik te kaže kako se na hektar može uzgojiti do 1.300 kilograma lješnjaka. Kazuje kako lješnjaku najviše smetaju vjetar zbog kojega plodovi padaju kada ne treba i kiša jer mogu povući vlagu. U ovih 15 godina nasadi su samo jednom stradali zbog mraza. E, zašto smo posjetili OPG Alana Turkalja u Čačincima? On je kandidat Virovitičko-podravske županije za „Zlata vrijedan“, svojevrsni hrvatski “agro oscar”, projekt koji je nastao u koprodukciji Večernjeg lista i Ministarstva poljoprivrede. – Zadnjih šest godina ekološki proizvodimo lješnjake. Sve ih prodamo, najvećim dijelom na kućnom pragu, preko društvenih mreža. Kupci nam vjeruju, kažu da je kvaliteta iznimna i mi, do lipnja prodajemo i „zadnje rezerve“. Zahvalni smo europskim fondovima, koristili smo mjeru 6.3.1, a prošli smo i na podmjeru 6.2.1. Zahvalni smo Poduzetničkom inkubatoru Virovitičko-podravske županije koji nam je pomogao u prijavi, a da nije bilo EU sredstava, puno opreme i mehanizacije, koju smo nabavili, ne bismo mogli – kaže Alan.

I dok on brine o lješnjacima, Danijela je „alfa i omega“ za čišćenje i pakiranje. Uglavnom u ovom OPG-u zna se tko što radi kako bi se ostvario prinos od 3 do 5 kilograma po stablu. Radi se uglavnom o istarskom duguljastom i rimskom lješnjaku koji najbolje uspijevaju u ovom podneblju. Očekuje da će i ova godina biti plodna, jer lješnjak je već popunio ljusku, a početkom rujna krenut će berba i tada ne staju dok ne završe. Nemaju u tom periodu ni „svetka ni petka“, jer lješnjak se mora pokupiti prije kiše. – Ljeti smo među lješnjacima već od 6 do 10 te poslijepodne. Ima tu puno posla, ali ako se taj posao voli, ništa nije teško – kazuje Danijela, koja naglašava kako „oni svoje lješnjake čiste kada treba“, odnosno da oni, čekaju kupca u ljusci i tek se čiste kad je potrebno kako bi ostali kvalitetniji što duže.

Posadili su u Čačincima još nešto uz lješnjak. Alan je posadio kivi i kaže kako je uspješno prezimio. E sad, ako je bio pionir s lješnjacima prije 15 godina, tko zna, možda ćemo jednog dana pisati o uspješnom proizvođačju kivija iz Čačinaca. (vpz.hr)