Pandemija koronavirusa utjecala je znatno na sve segmente našeg života pa tako ia nsa ve populacije. Posebno je zanimljiva priča o onima koji su u posebnim programima ili situacijama, a među njima zanimljivo je reći ponešto o ovisnicima. Ovisnici su dijelom populacije i pandemija je na njih djelovala kao i na sve nas ostale. Ono u čemu je pandemija dala negativan doprinos, kako kaže profesor Siniša Brlas priznati hrvatski stručnjak i stručnjak virovitičkog zavoda za javno zdravstvo ”Sveti Rok’,’ jest ukupan broj ovisnika za koji se pretpostavlja da će u narednom razdoblju biti u porastu.
– Ovisnici koji su ionako u povećanom riziku od razvoja tjeskobe pa i depresivnih simptoma, sada su još više ugroženi jer se za njih povećava rizik da tjeskobu odluče sanirati pijenjem alkohola ili uzimanjem sredstava ovisnosti. Kako se ovisnost kao bolest ipak razvija neko vrijeme, smatram kako će se nepovoljni aspekti ovakvog razvoja događaja tek manifestirati s vremenskim odmakom. Neka istraživanja u pojedinim europskim državama već pokazuju da u tijeku pandemije gotovo dvostruko više odraslih prijavljuje simptome depresije u odnosu na razdoblje prije pandemije koronavirusa. Svaki peti ispitanik, a to je 20% osoba, u ovim je istraživanjima prijavio negativne promjene u apetitu, gubitak interesa za normalne životne aktivnosti koje su ih ranije činile zadovoljnima, poteškoće u koncentraciji i ostale teškoće u nizu svakodnevnih oblika doživljavanja i ponašanja, a u ovisničkoj je populaciji moguće taj omjer i nepovoljniji – kaže prof. Brlas te naglašava kako je teško reći je li pandemija povećala broj ovisnika jer ona još uvijek traje
– Nepovoljni se učinci ovakvih kolektivnih trauma obično počnu manifestirati kasnije, s vremenskim odmakom. Ako promotrimo tuđa iskustva, dosadašnja praćenja i istraživanja ukazuju na to da koronavirus izaziva znatan stupanj straha i zabrinutosti u široj populaciji, a osobito među određenim rizičnim skupinama poput starijih osoba i ljudi s već narušenim zdravljem, među kojima su i ovisnici (www.euro.who.int). Sve to dovodi do evidentirane povećane stope anksioznosti i stresa, depresije, prekomjernog pijenja alkohola i zloupotrebe različitih sredstava ovisnosti, pa i do suicidalnih misli i postupaka. Istraživanja koja su se provodila nakon katastrofalnih posljedica uragana pokazuju kako se nakon ovakvih kolektivnih trauma razvijaju mentalne bolesti i povećava se zloupotreba sredstava ovisnosti pa nas ne treba iznenaditi ako se slične nepovoljne okolnosti pokažu i kao posljedica pandemije ovakvih zaraznih bolesti – priča Brlas te naglašava kao sve to predstavlja iznimnu ugrozu i mentalnog i tjelesnog zdravlja.
– I da stvar bude gora, sve te posljedice kolektivnih trauma mogu potrajati i desetljeće, pa i dulje nakon što trauma prođe. Tada se razvijaju simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja koji se često kasno prepoznaju, a dugo se i mukotrpno saniraju – dodaje Brlas.
U svoj toj gunguli i traženju samog sebe kroz panedmiju, ista je ipak ponešto i promijenila, a profesor Brlas kaže kako je stručnjacima pomogla osvijestiti kapacitete koje imaju u nošenju s ovakvim problemima.
– Psihologija je kao struka među prvima reagirala prepoznavši prostor za djelovanjem u području skrbi o mentalnom zdravlju ljudi i odmah je odgovorila ovom izazovu stavljajući svoje ljudske i stručne kapacitete na raspolaganje građanima. Psihološka prva pomoć na daljinu (telefonskim putem) dostupna je svima kojima je potrebna, i to u svim županijama – objašnjava Siniša Brlas i tumači kako su hrvatski psiholozi otišli i korak dalje pa su u iznimno kratkom roku kreirali i objavili priručnik pod nazivom „Koronavirus i mentalno zdravlje; psihološki aspekti, savjeti i preporuke“. Čak je i način izrade priručnika u potpunosti prilagođen situaciji, pa je priručnik u svojevrsnom trajnom nastajanju.
– Tekstovi su pisani tako da ih mogu koristiti i stručnjaci, ali i svi građani zainteresirani za skrb o mentalnom zdravlju u ovom izazovnom vremenu koronavirusa. Izdavač ovog priručnika je Hrvatska psihološka komora koja je u kratkom vremenu uspjela koordinirati i psihološku pomoć građanima na daljinu, ali i izradu ovoga priručnika. Ovo samo pokazuje koliko je psihologija kao jedna od najvažnijih pomažućih struka socijalno i društveno osjetljiva, prilagodljiva situaciji i uvijek na usluzi građanima – kaže ovaj priznat hrvatski stručnjak .
U vrijeme pandemije i radionice, terapije i ostali programi, kako kaže Brlas, znatno su smanjeni, a posebno oni koji su uključivali veće skupine osoba, a osobito je bio otežan edukativni preventivni rad s učenicima u školama jer učenika jedno vrijeme nije bilo u školama budući da se nastava održavala na daljinu.
– Prilagođavali smo se ovim okolnostima u hodu tako da smo ipak imali kontinuitet u preventivnim aktivnostima te smo relativno uspješno u danim okolnostima nastavili i s nacionalnim programom „Zdrav za pet“ i s našim županijskim projektom „Nepušenjem protiv ovisnosti-ja sam iz razreda nepušača“. Najmanje je trpio neposredni rad s našim klijentima jer smo, pridržavajući se svih epidemioloških mjera, nastavili sa savjetodavnim i terapijskim radom kako bi naši klijenti imali stalno dostupnu uslugu. Rad u takvim okolnostima nije bio nimalo jednostavan, dapače bio je prožet s rizicima koji su proizlazili iz moguće zaraze koronavirusom, ali je očito da je dobra i disciplinirana stručna priprema ovaj rizik svela na najmanju moguću mjeru tako da naši klijenti nisu bili uskraćeni niti za jedan aspekt u repertoaru naših usluga, na što smo zaista ponosni – kaže Brlas pred kojim je kao i svih njegovim kolegama stručnjacima i suradnicima sada tek velik posao.
– Primjer pristupa prevenciji ovisnosti u doba koronakrize je i naš novi preventivni program koji će se pod nazivom „Kako ne utopiti mladost u alkoholu“ od 2021. do 2023. godine provoditi u Virovitičko-podravskoj županiji, a upravo u kontekstu povećanih rizika i od zloupotrebe alkohola. Sve se ove aktivnosti stavljaju u kontekst proaktivne skrbi o mentalnom zdravlju ljudi, pa je tako i prevencija ovisnosti ustvari dio cjelovite skrbi o mentalnom zdravlju. Dakle, u fokusu je naših nastojanja temeljno pitanje kako očuvati mentalno zdravlje u ovako izazovnim vremenima velikih kolektivnih trauma – nastavlja prof. Brlas te naglašava kako Svjetska zdravstvena organizacija mentalno zdravlje definira kao stanje u kojemu pojedinac ostvaruje svoje sposobnosti, uspješno se nosi sa stresom svakodnevnog života, radi produktivno i učinkovito te doprinosi svojoj zajednici.
– Mentalno zdravlje dakle nije samo puko odsustvo bolesti, već stanje u kojemu pojedinac može ostvarivati sve svoje potencijale. Nepovoljne osobne okolnosti i rizična ponašanja, kao i nepovoljne okolnosti u okruženju pojedinca otežavaju, pa čak katkad i onemogućavaju pojedincu da živi u potpunosti zadovoljno i ispunjeno. Jedna od takvih nepovoljnih okolnosti je i aktualna pandemija koronavirusa. Mnogi se ljudi moraju izolirati od svakodnevnih socijalnih kontakata, prisiljeni su na promjenu ustaljenog životnog ritma, a izolacija i socijalna deprivacija (uskrata socijalnih kontakata za kojima imamo potrebu) ljude čine ranjivijima i izloženijima rizicima za mentalno zdravlje. Dakle, koronavirus svakako jest rizik za tjelesno zdravlje, ali ne smije se zanemariti nepovoljan utjecaj brojnih ograničenja tijekom pandemije i na mentalno zdravlje. Dapače, pandemija koronavirusa trajat će vjerojatno puno kraće od već sada tinjajuće pandemije mentalnih bolesti koje će se tek početi manifestirati (depresije, ovisnosti i sličnih). Kako bi se što je moguće više spriječili mogući nepovoljni ishodi pandemije na mentalno zdravlje populacije, pomažuće struke, a osobito psiholozi, ulažu napore u smjeru proaktivne skrbi o mentalnom zdravlju. U tom su smislu građanima na raspolaganju stručni resursi (i neposredno i na daljinu), a usluge su mahom besplatne – zaključio je Brlas.
(www.icv.hr, vg)