Dječji odjel OB Virovitica obilježava 60. godišnjicu postojanja: Godišnje pregledaju oko 10 tisuća malih pacijenata, za liječnike i medicinsko osoblje nema ni trenutka predaha

Oko 800 malih pacijenata s područja Virovitičko-podravske, ali i drugih županija liječi se godišnje na Dječjem odjelu virovitičke Opće bolnice.

Svi oni koji su ga „pohodili“, bilo kao roditelji ili u drugom vidu pratnje najmlađeg člana obitelji, znaju da je riječ o dijelu bolnice u kojem je uvijek živo i da je ondje vrlo rijetko čekaonica prazna. Odjel je to, naime, na kojemu se godišnje pregleda do ukupno 10 tisuća djece i mladih iz Virovitice, Slatine, Pitomače, Orahovice i susjednih mjesta, ali i onih koji pristižu iz Đulovca, Grubišnog Polja, Garešnice…

Na Odjelu zasad rade dvije pedijatrice: dr. Tatjana Sotonica Piria, spec. pedijatar (voditeljica) i dr. Iva Kolaček Vacka, spec. pedijatar. Treća liječnica, dr. Elizabeta Ganjto, spec. pedijatar, trenutno je na porodiljnom dopustu, a specijalizant dr. Marko Đuderija je na specijalizaciji u Zagrebu.

Posla uvijek ima. Uz ono „osnovno“, brigu za teže pacijente koji zbog svog stanja moraju ostati u Dnevnoj bolnici, Odjelu ili ih hitno treba prevesti u veće klinike, liječnice i medicinsko osoblje na dnevnoj bazi pokrivaju i hitnu pedijatrijsku ambulantu, carske rezove te sve subspecijalističke ambulante (neonatološku, neuropedijatrijsku, alergološku, gastroenterološku…).

Sve to liječnice ne bi mogle obaviti bez kolegica, vanjskih suradnica bolnice koje dolaze iz drugih gradova ili su u mirovini. Neizostavni dio vrijednog tima Dječjeg odjela čine i medicinske sestre i tehničari te drugo osoblje koje je na raspolaganju 24 sata i djeci i roditeljima u bolnim i teškim trenucima.

Da je riječ o specifičnom odjelu, svjesni su svi – i roditelji koji žele da je njihovo dijete što prije pregledano i u dobrim rukama, kao i liječnici i medicinske sestre i tehničari koji su svjesni da pacijente mogu primiti u skladu s prioritetom i stanjem u kojem je došlo.
Upravo iz te druge, medicinske perspektivne, donosimo vam priču o Odjelu koji ove godine obilježava 60. godišnjicu postojanja, i to bez ikakve proslave i pompe.

Svako dijete koje se na Dječjem odjelu oporavi i ode kući s roditeljima bez straha i brige, najveći im je, kažu, poklon za svaku, pa i ovu obljetnicu.

JEDNA LIJEČNICA, OSAM RADILIŠTA

Na Odjelu, uz liječnice, danas radi i 21 medicinska sestra te 5 nemedicinskih djelatnika. Zbog velikog broja pacijenata svaki novi dan ujedno je i novi izazov u kojem se mora procijeniti – što je u tom trenu hitnije.

Obići dijete koje je na infuziji zbog crijevne viroze, pregledati dijete koje plače od bolova u hitnoj pedijatrijskoj ambulanti, ‘skočiti’ na Neonatologiju i vidjeti kako napreduje novorođenče u inkubatoru ili otići pregledati dijete prije otpusta s Rodilišta kako bi sretni i nestrpljivi roditelji prinovu što prije donijeli u obiteljski dom? Naravno, tu je i ultrazvučna dijagnostika… Pitanja i odgovornih odluka je mnogo, a kadra i vremena ponekad premalo.

– Poprilično je teško biti na više mjesta odjednom i svaka smjena je u znaku pitanja: gdje je hitnije da budem u ovom trenutku? Odjel? Ambulanta? Rodilište? Zbog manjka kadra i naš se odjel godinama bori s tim problemom. Nadamo se da će se u budućnosti naći neko rješenje za to. Dobar dio mjeseca jedan liječnik pokriva 24 sata na dan sam sve te punktove i velika su nam pomoć kolege iz drugih bolnica, odnosno kolegice koje su u mirovini, a ipak rade. No, i dalje nas je premalo. Ovaj Odjel trebao bi imati bar pet specijalista, a ima ih trenutno dva, odnosno tri, kada se kolegica vrati s porodiljnog – ističe dr. Tatjana Sotonica Piria.

bolnica dr. piria

Dječji odjel, u okviru kojeg je i hitna pedijatrijska ambulanta, danas je prva destinacija na koju će se roditelj, uz hitnu situaciju, uputiti i u slučaju da njihov pedijatar više nije u smjeni ili do njega ne može doći. Sumnja na ozbiljniju dijagnozu i strah od komplikacija razlog su zbog kojeg su često, a pogotovo vikendom, blagdanima i praznicima čekaonice prepune.

HITNA PEDIJATRIJSKA UVIJEK PUNA

– Svjesni smo da i kolegama pedijatrima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje liječnika te da će roditelj otići prvom liječniku koji je taj tren u smjeni, ako procijeni da mu dijete nije dobro i ne može doći do svog liječnika. Tada dolaze ovdje. Od ukupnog broja djece koje na dnevnoj bazi pregledamo srećom tek je mali postotak onih koji zahtijevaju bolničko liječenje na našem odjelu ili pomoć kroz našu dnevnu bolnicu. Većina djece zapravo treba terapiju koju su mogli dobiti i kod svog liječnika. Naprimjer, djetetu je možda trebao lijek za snižavanje temperature ili ga je trebalo preslušati zbog sumnjivog kašlja. I takvi pacijenti, koji primarno ‘ne pripadaju’ nama, čine bazu pacijenata koje pogledamo na dnevnoj bazi i pružimo im svu potrebnu medicinsku uslugu. Razumijemo da je i djetetu teško, kao i da je roditelj u brizi i da nema drugog rješenja, osim doći na Odjel – kaže dr. Tatjana Sotonica Piria.

Ovi, blaži slučajevi nekad čine i do 80 posto usluga. To je razlog zbog kojeg jedna liječnica, koja je u isto vrijeme zadužena i za Odjel, Rodilište, Neonatologiju, specijalističke ambulante i hitnu pedijatrijsku jednostavno mora vagati gdje će prije i tko će, nažalost, morati pričekati. Dobar balans između prioriteta tako liječnicama i osoblju postaje presudno važan čimbenik za uspješno pružanje pomoći. Svjesni su, kažu, da istovremeno kod roditelja to može izazvati nerazumijevanje, ogorčenost zbog čekanja, pa i kritike na račun spore usluge.

S druge strane ono u čemu nema prijepora je – oprema. Dječji odjel virovitičke Opće bolnice danas se nedvojbeno može pohvaliti svom suvremenom opremom zahvaljujući kojoj može pružiti adekvatnu pomoć djetetu već od samog rođenja, kroz liječenje na Odjelu, pa i tijekom transporta u veće klinike ako to prilika zatraži.

MODERNA I KVALITETNA OPREMA

– Opskrbljeni smo suvremenim reanimacijskim krevetićima, imamo inkubatore i High Flow Oxygen aparate koji pomažu djeci koja imaju poteškoća s disanjem. Jako su korisni i kod veće djece, osobito sada kada krenu zimske infekcije s respiratornim virusom. Ujedno, na Dječjem odjelu imamo monitore s infuzijskim pumpama i perfuzorima kojima pacijentima možemo pružiti što bolju skrb. A kod težih slučajeva imamo transportni respirator za djecu koja zahtijevaju mehaničku ventilaciju i premještaj na kliniku. Osim od same bolnice opremu dobivamo i od donacija. Velika donacija tako nam je stigla i iz Kluba roditelja nedonoščadi „Palčići“, koji nam je donirao četiri uređaja koji su vrijedni gotovo 100.000 kuna, a namijenjeni su otkrivanju i liječenju žutice kod novorođenčadi te za transport nedonoščadi.

Svim donatorima hvala što nam pomažu i što su prepoznali važnost Dječjeg odjela – kaže dr. Sotonica Piria.

Uz Klub jednu od posljednjih donacija upisala je i tvrtka Labena d.o.o. koja je Odjelu darovala hematološki analizator Mindray BC 5390 kojim se određuje CRP i kompletna krvna slika iz nekoliko kapi krvi.

– Analizator nam je od velike pomoći jer na Odjelu i u našim ambulantama možemo odrediti parametre upale za svega nekoliko minuta, bez slanja djece i roditelja u bolnički laboratorij. Tako možemo lakše i brže procijeniti stanje djeteta i odrediti je li riječ o bolesti koja zahtijeva ostanak u ustanovi ili će se mali pacijent lako oporaviti i kod kuće – ističe voditeljica Odjela.

S napretkom medicine i uz činjenicu da je ostanak u bolnici malim pacijentima posebno težak, liječenje se već godinama nastoji provesti putem Dnevne bolnice. Kod težih slučajeva, naravno, ostaje se na Odjelu.

Virovitička bolnica nosi i status UNICEF-ove bolnice „Rodilišta – prijatelj djece“, pa se nastoji maksimalno izaći ususret roditeljima čije je dijete bolesno i treba hospitalizaciju.

– Trudimo se izaći roditeljima što više u susret kako bi cijelo vrijeme liječenja majke mogle biti sa svojom djecom. Majke i tijekom noći ostaju uz krevet djeteta, a do tri godine djetetova života taj boravak ne plaćaju, dok je s djetetom starijim od tri godine boravak 200 kuna dnevno. Inače, u dogovoru s roditeljima ostavljamo i mogućnost da tijekom dana roditelj boravi s djetetom u bolnici, a tijekom noći ode kući, pogotovo u slučaju kada majka ima više djece ili doji. Cilj nam je da se dijete osjeti sigurno i zbrinuto, a to može najbolje uz roditelja koji je blizu – kaže dr. Sotonica Piria.

bolnica

Na upit zašto očevi ne mogu prespavati u bolnici kao pratnja djetetu, što roditelji apeliraju već neko vrijeme, doktorica ističe kako razumije tu potrebu, ali da u ovom trenu nije moguće osigurati muškarcima zaseban sanitarni čvor na Odjelu, što propisuju uvjeti. Mogućnost ostanka s djetetom tijekom noći ostavlja se zato isključivo majci.
– Razumijemo tu potrebu, osobito kada supružnici imaju više djece u obitelji. I tu nastojimo da kroz Dnevnu bolnicu osiguramo djetetu sve što mu treba za liječenje. U Dnevnoj bolnici, naime, u pratnji može biti i otac – kaže voditeljica Odjela, te poručuje kako unatoč svim poteškoćama i dalje nastoje pacijentima omogućiti najbolju moguću skrb, uz svakodnevnu brigu za zdravlje djece, kroz redovitu edukaciju i nabavkom nove opreme.

RAVNATELJ DINKO BLAŽEVIĆ: U 60 godina postojanja Dječji odjel drži visoke standarde liječenja

Raditi na Dječjem odjelu podrazumijeva brinuti se za barem dvoje ljudi istovremeno – malog pacijenta, ali i zabrinutog člana obitelji koji s njim dolazi u pratnji. Mnogi će reći kako je posao na tom odjelu posebno osjetljiv, da su i liječnice i medicinsko osoblje u svakoj svojoj smjeni pod određenim “povećalom” i da je odgovornost pružanja kvalitetne medicinske usluge ovdje stoga još i veća.

Odjel ove godine neće na poseban način obilježiti svoju važnu obljetnicu. Cijele godine djelatnici provode radno, pomažući pacijentima s područja naše, ali i okolnih županija. No, u povodu obljetnice važno je spomenuti kako je riječ o odjelu koji je u ovih 60 godina postojanja često po načinu rada i uspješnosti liječenja te zahvaljujući predanom i kvalitetnom medicinskom kadru bio odmah iza većih zagrebačkih bolnica i klinika, a to su prepoznali ne samo pacijenti i roditelji, već i struka.

Danas Dječji odjel, uz predane liječnice i medicinsko osoblje, omogućava brzu, kvalitetnu i potpunu medicinsku uslugu zahvaljujući suvremenoj opremi. Nju uz sredstva bolnice, osnivača Virovitičko-podravske županije dobiva i pomoću donacija, što je još jedan dokaz prepoznate kvalitete pružanja zdravstvene zaštite.
Svima nam je želja da malih pacijenata bude što manje i da budu zdravi, a da naš odjel koji je kroz povijest bio primjer i dalje nastavi biti barem malo iznad očekivanih standarda, a za što nam je pored moderne opreme potreban i specijalistički kadar. Vjerujem da će se za njega u skoro vrijeme pokazati interes.

KAKO MOTIVIRATI MLADE KOLEGE NA PEDIJATRIJU U VIROVITICI?
Liječnicima je važan stan, da im dijete ima osiguran vrtić, ali i to da imaju priliku dodatno se educirati

Kako riješiti pitanje kadra – vruć je krumpir u hrvatskom zdravstvu koji dotiče i virovitički Dječji odjel. Što može motivirati zdravstvene stručnjake da ostave rad u klinici ili nekoj većoj bolnici i odaberu Viroviticu za svoju karijeru? Prije, sjeća se doktorica Tatjana Sotonica Piria, koja je u ovoj službi već 22 godine, nije bilo lako dobiti specijalizaciju. Ona je čekala je na nju pune četiri godine. Danas, u slučaju kada bolnica raspiše tridesetak različitih specijalizacija svake godine, jave se u prosjeku svega tri, četiri zainteresirana mlada doktora.

Odjel se danas može pohvaliti suvremenom opremom. U svojih 60 godina nerijetko je bio primjer znanstvenih iskoraka u liječenju djece i mladih – odmah nakon Zagreba Virovitica je malim pacijentima omogućila radiološku dijagnostiku na Odjelu. Od 1992. godine Odjel ima dječju igraonicu. Do pandemije koronavirusa igraonica je bila mjesto na kojemu su uz male pacijente i majke bolesničke dane najmanjim bolesnicima uveseljavali i članovi udruga, vrtića, škola, bilo putem crteža, akcija, pričalica, donacija.

Odjel ima svoju priču i važnost – kako onda potaknuti mlade ljude da ovdje dođu raditi? – Motiv je svakako mogućnost za napredovanje, za edukaciju, rad u struci. Teško je u ovoj situaciji kada jedan čovjek dežura pola mjeseca i u svakoj smjeni odrađuje većinu primarne zdravstvene zaštite i nažalost nema vremena za ozbiljne pacijente koje mora uputiti u veće klinike i centre, što bi mu zapravo trebao biti glavni dio posla, a onda s godinama dođe do zamora, umora, ljudi se razočaraju. U takvim situacijama liječnik ne može niti pomisliti na npr. subspecijalizaciju u kojoj bi trebao izbivati sa svog radnog mjesta na kojemu je i više nego potreban i nema ga tko zamijeniti. To je možda odgovor na pitanje o motivu i karijeri.

A onda je tu i – privatni život. Osim pomoći u rješavanju stambenog pitanja, liječnicima, osobito onima koji imaju supružnike u drugim gradovima, pomoglo bi kada bi oboje imali posao na istom području, kada bi im djeca koja nemaju ovdje bake i djedove uspjela dobiti vrtić. To su sve važne stvari o kojima mlad, ali i iskusan liječnik s iskustvom promišlja kada odlučuje hoće li doći u novu sredinu ili ne – kaže dr. Tatjana Sotonica Piria, koja je grad Viroviticu također izabrala u odnosu na Daruvar u kojem je rođena. Poput nje i brojne druge kolegice dolaze iz drugih gradova kako bi malim pacijentima s naše i okolnih županija, uz medicinsko osoblje, danju i noću bile na raspolaganju u najtežim trenucima.

EDITA SMILJANIĆ I U MIROVINI RADI S NAJMLAĐIM PACIJENTIMA, NA VIROVITIČKOM DJEČJEM ODJELU JE PROVELA CIJELI RADNI VIJEK

Dr. Edita Smiljanić, specijalist pedijatrije, danas je u mirovini, no unatoč tome ne miruje. U rujnu 2019. godine, nakon kratkog predaha zbog bolesti, vratila se raditi na virovitički Dječji odjel. Ovdje je, naime, provela cijeli svoj radni vijek kao pedijatar i voditelj Odjela, za koji kaže kako joj je od prvog dana bio drugi dom. Danas je jedna od četiri vanjske suradnice koja uz rad na Odjelu i u Alergološkoj ambulanti dežura i pomaže na svim punktovima na kojima je trebaju.

– Dok god radim ono što volim, a to je pomaganje djeci i mladima, ja zapravo i dalje živim svoj san. I pritom sam zahvalna svima koji u njemu sudjeluju, od prvog dana. Od mojih kolega i kolegica liječnica, svih medicinskih sestara i tehničara, do kuharica, čistačica, administrativnog osoblja. Svi smo mi jedan tim i svatko nosi važnu zaslugu, bez koje ne bi bilo ni zadovoljnih pacijenata i roditelja, a ni rezultata u liječenju. Ovdje moram spomenuti i moju glavnu sestru, Emiliju Jančevski, koja je punih 20 godina bila moja desna ruka na ovom odjelu, do odlaska u mirovinu i koja je s nama dijelila i dobro i zlo – ističe dr. Smiljanić.

dr. edita smiljanic

Kroz svoju karijeru, priča nam, pratila je transformaciju ovog odjela koji se iz godine u godinu mijenjao. S jedne strane, kaže, ulagalo se u kadar, edukacije, opremu i znanje, kako bi se djeci pružila najbolja moguća skrb. Virovitica je tako nerijetko bila pionir u liječenju u Hrvatskoj, odmah nakon Zagreba.

– Kad je počela edukacija za UZV, mi smo među prvima krenuli na nju. Ujedno, među prvima smo tada, prije 21 godinu, kroz naš odjel uveli radiološku dijagnostiku – UZV mozga, kukova, abdomena, srca. Prvi smo nakon Zagreba počeli i s inhalacionom terapijom kod liječenja astme. Odjel smo devedesetih promijenili u mjesto nalik na dječji vrtić kako bi se i djeca i roditelji na njemu mogli osjećati što sigurnije – priča dr. Smiljanić, naglasivši važnost Igraonice u okviru Dječjeg odjela.

Odabirali su se manje invazivni postupci koji bi kod djece smanjivali stres i strah kod dijagnostike (npr. vađenje krvi iz prstića, a ne iz vene, kad god to slučaj dopusti) te ulagalo u opremu koja je, osobito kod transporta u veće klinike, u sekundama odlučivala o životu i smrti, uz brigu i skrb liječnika i medicinskog osoblja koje u tim teškim trenucima prate malog pacijenta. Na Odjelu su nastojali olakšati bolesničke dane i roditeljima i djeci obilježavanjem blagdana, praznika, prigodnim i zabavnim programima kroz Igraonicu… I danas, kada je majka odrasle žene, također liječnice i baka dvoje unučadi, dr. Edita kaže kako se uvijek rado vraća svom drugom domu, Odjelu i najmlađima koji je trebaju.

– Kada sve zbrojite i oduzmete, ovo je nešto što mi je dalo sreću života. Hvala ponajviše roditeljima koji su imali i koji imaju povjerenja u moje liječenje. Nema veće cijene i radosti nego kada roditelj kaže: „Doktorice, spasili ste mi dijete.“ Za svakog liječnika to je nagrada za svaku edukaciju, školovanje, dežurstvo, za sve što je uložio u svoje znanje i kompetencije, to je pravi smisao ovog poziva koji živimo – zaključuje liječnica dr. Edita Smiljanić.

GLAVNA SESTRA DJEČJEG ODJELA SANJA ROMIĆ:
Nedostaje nam mladih ljudi koji se znaju nositi s težinom ovoga posla

Oni su prvo lice koje roditelji i dijete vide na Dječjem odjelu, šalteru, kada najave vizitu. Vade krv, mjere temperaturu, hrane dijete koje nije s roditeljem, mijenjaju boce s infuzijom, umiruju uplakanog mališana u krevetiću, trče s jednog mjesta na drugo, unose podatke, snalaze se s mnoštvom uputnica. Ukratko, riječ je o medicinskim sestrama (i tehničarima) koji su uz liječnice, čistačice i drugo osoblje neizostavni dio tima Dječjeg odjela u virovitičkoj bolnici. Danas ih je 21.

djecji okvir sestra

I njih nedostaje, pa je svaka nova osoba koja se odluči za ovaj poziv Odjelu zlata vrijedna, kaže glavna sestra pedijatrijske djelatnosti, mag. sestrinstva Sanja Romić.

– Trebaju nam mladi ljudi koji bi željeli raditi na našem odjelu, koji je uistinu specifičan jer ima nekoliko radilišta dnevno. Jedna od najtežih i najstresnijih zadaća je svakako transport malih pacijenata u veće sredine. Svaka sekunda je tada bitna. Dijete je na respiratoru, a sestra, koja je cijelo vrijeme uz liječnike, također mora biti spremna za reanimaciju. Imali smo slučaj sestri blizanki koje su rođene u 31. tjednu trudnoće, imale su manje od jednog kilograma, reanimirane su i intubirane i s dvama kolima su ih, u transportnim inkubatorima na respiratoru, vozili do Rebra. Ondje su se uspješno oporavile i danas su zdrave bebe.

Iako nam je to posao, i mi smo ljudi. Ta situacija i takvi slučajevi baš svima, i liječnicima i medicinskom osoblju, ostavljaju trag zauvijek – kaže sestra Sanja, koja ističe kako je raditi na Dječjem odjelu drugačije od svih drugih odjela. Razlikuje se po dinamici, težini, zahtjevnosti i ogromnoj odgovornosti, ali i velikoj količini emocija koje se ‘skupe’ u jednoj smjeni. Jer, nisu tu samo mali, bolesni i prestrašeni pacijenti. Tu su i zabrinuti, uplašeni, a ponekad i ljutiti roditelji. Dok sestra vadi krv malom pacijentu, svjesna je da roditelj budno prati svaki njen pokret, a nerijetko i ispituje što radi, mora li napraviti baš tako, osobito kod najmlađih pacijenata kod kojih venski putevi nisu još dovoljno razvijeni. Situacije su to koje su teške i jednima i drugima, no moraju se odraditi.

– Raditi ovdje znači uvijek biti pod dvostrukim povećalom i biti raštrkan. Nikada ne znaš gdje će te trebati, odjel, neka od ambulanti. Radimo i hitnu ambulantu, trijažu, dnevne bolnice. Netko sa strane možda vidi kako smo nas tri u smjeni na Odjelu, ali ne zna da pokrivamo nekoliko radilišta i da na svakome od njih moramo dati svoj maksimum. Sve su to razlozi zašto mnogi ne izdrže taj pritisak i radije potraže neki drugi odjel ili neku drugu ustanovu – kaže glavna sestra S. Romić.

OD UNICEF-OVE MLIJEČNE KUHINJE DO SUVREMENOG ODJELA ZA MALE PACIJENTE, DJEČJI ODJEL KROZ POVIJEST

Prvi pedijatrijski odjel u virovitičkoj Općoj bolnici otvoren je 1961. godine, tri godine nakon dolaska dr. Terezije Salaj-Rakić, koja je bila prvi pedijatar specijalist u toj zdravstvenoj ustanovi. Prije tog vremena djeca nisu imala „svoj“ odjel. Godine 1948., uz pomoć UNICEF-a, u Virovitici je osnovana mliječna kuhinja za zdravu i bolesnu dojenčad u kojoj je godišnje podijeljeno 50.000 obroka, a u okviru Doma narodnog zdravlja osnovanog 1953. godine započeo je s radom Dječji dispanzer. Godine 1955. godine osniva se i samostalna ambulanta za školsku djecu. Unatoč tim uvjetima majke i rodilje morale su kod težih slučajeva s djecom putovati u druge centre.

Sve to promijenio je Dječji odjel s 42 kreveta otvoren u novoj, montažnoj zgradi bolnice 1961. godine. Na njemu su majke rodilje imale posebnu sobu. Svoje krevete imali su dojenčad, kao i predškolska i školska djeca. Kada je 1985. godine izgrađena nova zgrada, Dječji odjel preselio se u novu zgradu, u kojoj je i danas.

salajka 1

Početkom 80-tih godina s radom počinju subspecijalističke ambulante. Prva virovitička pedijatrica i voditeljica Odjela dr. Terezija Salaj-Rakić vodila je Odjel od početka pa sve do svoje mirovine 1989. godine, uz glavnu sestru odjela Elicu Kunak. Sredinom 1985. godine osnovan je Odjel za neonatologiju, koji je u početku organizacijski pripadao Odjelu za ženske bolesti i porode. Prva voditeljica tog Odjela bila je dr. Barbara Lukačin, koja je 1991. napustila bolnicu.

Iste godine brigu o novorođenčadi je preuzeo dr. Abuzeid El-Rashied, a neonatologija se 1994. organizacijski pripaja Dječjem odjelu. Na mjesto voditelja Odjela došao je tada dr. Ivica Veles, koji ga je vodio do 1992. godine. Od tada do umirovljenja 2019. godine Odjel je vodila dr. Edita Smiljanić, a nakon nje na to mjesto dolazi dr. Tatjana Sotonica Piria, koja je na tom mjestu i danas.

Na Odjelu danas rade dvije liječnice specijalistice, a jedan specijalizant je u Zagrebu na specijalizaciji. Uz liječnike radi i 21 medicinska sestra i 5 nemedicinskih djelatnika. Odjel ima ugovorenih 14 kreveta (10 pedijatrijskih i 4 neonatoloških), uz jedan krevet za produljeno liječenje te 7 stolica/fotelja za dnevnu bolnicu. Godišnje se na Odjelu liječi oko 800 djece, koja osim iz Virovitičko-podravske dolaze i s područja Bjelovarsko-bilogorske te drugih županija.

(www.icv.hr, mlo, Foto: M. Lovrenc, M. Rođak)

- PROMO -

 

 

Povezane vijesti

Skip to content