Ususret ovogodišnjem Vincekovu posjetili smo obitelj Teskera kojoj je vinogradarstvo i vinarstvo oduvijek najvažnija sporedna stvar na svijetu

Bliži se vinogradarski blagdan svetog Vinka – Vincekovo koje se obilježava 22. siječnja. S obzirom da Vincekovo spada u zapovjedane vinske blagdane, svi vinogradari koji drže do sebe, otići će taj dan ili vikend u gorice, odrezati dvije-tri rozgve s tri pupa koje se potom stave u pehar s vodom pokraj prozora. Za izvjesno vrijeme loza potjera pupove, zatim i male grozdove na temelju kojih vinogradar ustvrdi hoće li godina biti rodna.

U Virovitičko-podravskoj županiji dosljedno se štuju vinski blagdani, a udruge vinara, kao i pojedinci za te dane priređuju „špelancije“ propisane regulama „Križevačkih štatuta“.

Tragom toga, uputili smo se u jedan od virovitičkih vinograda da vidimo kako teku pripreme za Vincekovo, ali i da upoznamo vrijedne vinogradare. Tim povodom posjetili smo poznatog virovitičkog vinogradara Nikolu Teskeru i njegovog sina Ivana koji je ljubav prema vinogradu i dobroj kapljici naslijedio upravo od svog oca, a njegov otac pak, od svog oca, također Ivana.

Pozorno smo poslušali njihove upute, gdje se vinograd točno nalazi i uskoro stigli. Područje gdje se nalaze Teskerin vinograd, vikendica i voćnjak je u dijelu između Virovitice – Korije i Podgorja koji se naziva Brekinja.

Na ovom lijepo uređenom prostoru dočekao nas je 59-godišnji Nikola Teskera rodom iz Luga Gradinskog koji u Virovitici živi od 1968. godine, a na Brekinji uživa plodove svog rada, tamo negdje od kraja 70-ih.

IMG 20220113 134847

– Kao klinca me vinogradarstvo uopće nije zanimalo, ali zahvaljujući ocu, malo po malo sam ga zavolio. Sada mogu reći da sam ovisnik o vinogradu eto, već četiri desetljeća. Velike zasluge za to što sam ovdje gdje jesam ima i moj dugogodišnji mentor, pokojni vinski znalac Ivan Slamić koji mi je pomogao da napredujem i proširim vinograd, koji je ispočetka bio mali, s nekih 350 panjeva vinove loze. Svake godine smo napredovali i proširivali se, tako da sada imamo posađenih oko 1100 panjeva, pola „bijeli francuz“, pola graševina i frankovka te nešto malo drugih vrsta. Osim toga imamo ovdje i lijepu malu vikendicu i manji voćnjak, a ako Bog da otkupiti ćemo još nešto susjedne zemlje koja se trenutno ne uređuje. Vidjet ćemo, ma da time će se više baviti moj sin Ivan koji ima više energije i znatno manje godina nego ja – kroz smijeh nam je rekao uvijek raspoloženi Nikola ili kako ga neki prijatelji zovu Nikica. Dobro je znan u vinogradarskim krugovima jer se dugo time bavi, član je Udruge vinogradara i voćara „Sveti Vinko“ iz Virovitice, ali je sveprisutan i kod drugih vinogradara, ako treba nešto pomoći ili dati neki koristan savjet.

– Ma imam vremena za sve i svakog. Nekad kada sam radio u Tvinu, pa potom i angažiranošću u Hrvatskoj vojsci u Domovinskom ratu, za to nisam imao toliko vremena. No sada sam na raspolaganju i rado ću se odazvati svima onima kojima je potrebna pomoć oko vinograda – rekao je Nikola, a dok smo razgovarali, njegov sin Ivan već je pripremio malo „logistike“, da ne pričamo na „prazan želudac“. Dok smo lagano „napikavali“ domaću slaninu, sir i kobasicu, 30-godišnji Ivan pričao nam je o strasti prema vinogradarstvu i vinarstvu koju, uz oca, gaji već deset godina.

IMG 20220113 135116

– Ljubav prema vinogradu seže od mladih dana kada sam pomagao ocu, no to me zainteresiralo i nisam želio biti samo pomagač nego dati veći obol ovoj mojoj sad najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu pa je tako i krenulo i dan danas traje, s tim da sam sada ja preuzeo veći dio posla – priznao nam je Ivan koji je inače već deset godina zaposlen kao medicinski tehničar na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu Opće bolnice Virovitica.

– Volim svoj posao i ne bih ga mijenjao ni za jedan drugi, no nekad može biti i prilično stresan, a za stres nema boljeg lijeka nego vinogradarstvo. To je valjda i razlog da sam se približno u isto vrijeme počeo baviti i jednim i drugim, i odgovorno tvrdim da nisam požalio. Vinogradarstvo i vinarstvo je nešto što se najčešće prenosi s koljena na koljeno, jer da bi se ovime bavio, uistinu to moraš voljeti. Kada je riječ o manjim površinama poput naše, tu se ne može govoriti o nekakvom privrednom vinarstvu, ali to nije toliko ni važno. Imamo svoja vina mješavinu bijelih sorata, vino od višnje, frankovku, rose, a za njih smo zaslužili i zlatna te srebrna odličja. Uživamo u njima, a uživa i naša obitelj, rodbina, te tatini i moji prijatelji. Čak je i moja zaručnica Anabela zavoljela ovu moju strast i koliko god može sudjeluje u našim vinskim aktivnostima, jer osim što imamo vinograd, u obiteljskoj kući u Vinogradskoj ulici u Virovitici imamo i lijepi vinski podrum u kojemu, kada su bačve ispunjene „do vrha“, ima između 2000 i 2.500 litara vina – rekao nam je ovaj mladi i perspektivni vinogradar i vinar Ivan Teskera. Potom su Teskerini priredili generalnu probu za Vincekovo, objesili kobasice na trs, iznijeli vino pa zapjevali onu kojom će ovog vikenda odzvanjati vinogradi: “Kolko kaplic, tolko let…“.

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)

- PROMO -

 

 

Povezane vijesti

Skip to content