Danas se sve manje mladih odlučuje pokrenuti nešto svoje, osobito u ovo vrijeme “korone”. Dok su mnogi tijekom pandemije stavili ključ u bravu, 26-godišnji Ivan Bertić iz Starog Graca započeo je svoju poslovnu priču i prošle godine otvorio OPG za uzgoj gljiva.
Iako je tek krenuo u posao, ima velike ambicije i planove za budućnost, no ipak treba krenuti polako, jer, kako kaže, rijetko tko se bavi uzgojem gljiva, a i oni koji se time bave, rijetko otkrivaju tajne proizvodnje pa mu je bilo teško doći do potrebnih informacija i savjeta.
– Nisam više htio raditi kao konobar i u tom periodu sam na Instagramu vidio sliku prekrasnih gljiva bukovača te mi je tada sinula ideja da bih ih mogao uzgajati. Počeo sam se malo po malo informirati o svemu i krenuo u proizvodnju – rekao nam je Ivan te dodao kako se opredijelio za bukovače zbog mame koja ih obožava.
Da je svaki početak lak, nije, ističe Ivan. Trebao je mnogo doznati o samom uzgoju, koji iako možda izgleda lak, ipak zahtjeva određena znanja i vještine. Najvažnije je gljivama osigurati dobre uvjete: dovoljno vlage, optimalnu temperaturu, kvalitetan micelij i supstrat te prozračivanje.
– Gljive moraju imati vlagu od 80 do 95 posto, a temperatura od 10 do 15 stupnjeva im je idealna. Slama koja se stavlja u vreće se kuha na 80 stupnjeva, kad je gotova i kada se ohladi odnosno kad njezina temperatura padne ispod 25 stupnjeva tada punimo vreće – objašnjava Ivan te kaže kako za uzgoj koristi posebne vreće po narudžbi.
– U vreće se stavlja red slame, red micelija i tako naizmjenično. Kada je vreća puna, stavlja se na temperaturu od 20 do 25 stupnjeva dok micelij ne popuni cijelu vreću, odnosno dok vreća ne postane bijela. Tada se premješta na temperaturu od 6, 7 stupnjeva, da doživi “temperaturni šok” te se potom temperaturu treba polako podići, a nakon 10-ak dana s rastom kreću prve gljive – otkriva Ivan.
Još toliko im je potrebno da izrastu do veličine za branje, a nakon berbe kroz istu rupu na vreći rastu nove gljive.
– Najbolje je ubrati gljivu kada je klobuk ravan. Beru se okretanjem u smjeru suprotnom kazaljkama na satu. Iz jedne rupe na vreći gljive kvalitetno mogu roditi do tri puta. Po svakoj vreći najviše dobijem tri kilograma, odnosno jedna berba iznosi dva, a druga jedan kilogram. Naravno, moguće je i više, no svaka berba nakon prve je sve manja. Ono što je zanimljivo kod zimskog micelija je to da je obrnuto, prva berba je slaba, dok je druga puno jača – objašnjava Ivan.
Prostorija u kojoj se uzgajaju gljive mora biti dezinficirana, jer su vrlo osjetljive.
– U početku sam uzgajao u podrumu, ali nisam mogao izaći na kraj sa štetnicima pa sam napravio posebne prostorije gdje uzgajam – kaže nam naš sugovornik koji se može pohvaliti uzgojem gljiva odlične kvalitete koju prepoznaju i sami kupci.
– Trenutno imam sto vreća u kojima uzgajam bukovače, a svaki tjedan punim oko 100 do 200 vreća pa tako kontinuirano ima uroda. Kao mali proizvođač mislim da imam realnu cijenu za kilogram gljiva, jer su stvarno iz domaćeg uzgoja – ističe Ivan te kaže kako su on i brat Valentino planirali zajedno pokrenuti posao, on uzgoj gljiva, a brat bravarski obrt, no nisu uspjeli dobiti sredstva za pokretanje posla.
Ivan tako vlastitim sredstvima polako stvara svoje “carstvo”. U planu ima urediti još dvije prostorije u kojima bi uzgajao dvije nove vrste – shiitake i lavlju grivu.
(www.icv.hr, ib; foto: I. Barčan)