Ivica Pavin, predsjednik TO UHDDR Bakić kroz djelovanje udruge okuplja ljude i nastoji doprinijeti razvitku sela

Sjeverozapadno od Slatine, uz cestu prema Novakima nalazi se malo, ali simpatično mjesto od 500-tinjak stanovnika. Kako to obično biva u malim mjestima, svatko svakoga poznaje i sve se o svima zna, a posebno kada u selu postoji onaj „pokretač“ koji se trudi svojim primjerom, radom i zalaganjem doprinijeti boljitku sela. Na samom ulazu u Bakić, nailazimo na mještane zaokupljene svojim svakodnevnim aktivnostima koji nas upućuju na kućni broj 15.

Prvo što vidimo nasmijana su lica supružnika Pavin koji stanuju na ovoj adresi. Topla i srdačna dobrodošlica, miris svježe pečenih kiflica i na stolu pripremljenih domaćih proizvoda, osmijeh te topla riječ upućuju na to da ste na ovu adresu dobrodošli. Ivica Pavin, svima dobro znan kao predsjednik Temeljnog ogranka Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Bakić, inače rodom iz Podravske Moslavine, u Bakić je, kaže, došao zbog ljubavi.

Još 1983. godine, šali se na svoj račun, priženio se ovdje, a nikada zbog toga nije požalio. Iako ga život nije “mazio” i unatoč nekim teškim životnim situacijama, ovaj 60-godišnjak s entuzijazmom vodi udrugu i njome okuplja brojne mještane. Još je ratnih 90-ih pokazao da je „pokretač“ sela s početka priče, kada je u svom Fići dovezao prvo naoružanje, a onda uz pomoć sumještana oružjem opskrbio i cijelo selo Bakić.

IMG 3441 Custom

Sa žarom u očima priča nam o aktivnostima koje kroz udrugu provode, a sve to dokumentira „crno na bijelo“ u svojim bilješkama. Ponosno ističe kako su kroz udrugu za četiri godine djelovanja odradili 41 radnu akciju u kojima je sudjelovalo ukupno 620 ljudi, a prosjek na svakoj akciji je 15 ljudi s čime se teško koja udruga može pohvaliti.

Ništa od toga ne bi bilo da nije ljudi, mještana Bakića o kojima nam Ivica priča ne štedeći riječi hvale za njih. Supruga nam kroz šalu dobacuje kako Ivica više voli udrugu nego nju, s obzirom na vrijeme koje provodi radeći za boljitak sela.

– Vi ne možete niti jednu udrugu voditi, a da niste na čelu kolone. Primjerice, kada mi kosimo park vi možete vidjeti plavi traktor s malčerom da je prvi u koloni, a to sam ja i onda se oni svi okupljaju oko mene – odgovara Ivica opravdavajući svoju funkciju.

Naravno, sve ove akcije ne bi bile odrađene da nije bilo onih koji se odazovu pozivu pa zbog toga Ivica ne štedi na riječima hvale kada priča o svojim sumještanima.

Pavin 2

Zbog nedostatka prostorija za održavanje sastanaka, udruga je bila podstanar kod lovaca, kod ribiča, uskakali su im i nogometaši jer drugog prostora u Bakiću, kažu, nema. Još jedan problem leži u činjenici da mjesni odbor ne postoji, a tome u prilog govori i to da se izbori provode u školi. Navodi Ivica još neke probleme koji se povlače godinama, a koji pate mještane Bakića, primjerice mrtvačnica koja nema adekvatne stolce, a takvih problema ima još. Upravo zbog toga brojne se aktivnosti provode kroz udrugu.

Sam Ivica po struci je zidar, a to mu zanimanje dobro dođe kada obavljaju radove kojih je prema evidencijama koje on vodi u svojim bilježnicama, uistinu puno. Uz njega se okupe i ostali, svatko doprinese na svoj način i onoliko koliko može. Veliki je, kaže, problem bio okupiti ljude, no danas to nije tako. Na radnim akcijama okupi se i do tridesetak osoba, a poslije radne akcije, priča nam Ivica, uglavnom se nastavlja druženje. Sada na sveopće zadovoljstvo, udruga ima svoju prostoriju pa je lakše okupiti ljude i provesti ideje u djelo. Kontejner koji su dobili na korištenje, pretvorili su u svoju „oazu“ dodajući mu nadstrešnicu i još 30-ak kvadrata koje danas koriste za svoje potrebe.

Nije uvijek bilo lako, prisjećaju se Ivica i supruga. Oboje su radeći na svojim poslovima zarađivali za život te odgajali dvoje djece. A onda je 2003. nastupila kriza te su oboje ostali bez posla. U to vrijeme sin je bio na fakultetu, kćer je tek trebala krenuti pa šanse za odustajanjem nije bilo. Bavili su se poljoprivredom te od toga živjeli i dok često slušamo o negodovanju onih koji žive od poljoprivrede, Ivica skromno dodaje „Ne treba sira na pogači tražiti“ aludirajući na to da za onoga tko želi raditi, posla uvijek ima.

Iako je prošle godine otišao u zasluženu mirovinu, aktivni umirovljenik Ivica ne staje s planovima, pred njim i njegovom „ekipom“ još je puno radnih akcija, druženja i aktivnosti udruge, a sve s ciljem ljepšeg i ugodnijeg života u Bakiću.

(www.icv.hr, iv; foto: I. Vidas, arhiv)

- PROMO -

 

 

Povezane vijesti

Skip to content