Župa sv. Josipa u Đurđenovcu jedna je od deset župa Našičkoga dekanata Požeške biskupije. Obuhvaća jezgru Đurđenovca i šest od ukupno 14 naselja u općini. Točnije, naselja Đurđenovac, Našičko Novo Selo, Teodorovac, Ličko Novo Selo, Gabrilovac i Krčevine.
Na čelu od oko 3.000 vjernika u toj župi stoji upravitelj Župe sv. Josipa, župnik fra Tonio Vučemilović koji tu dužnost u Đurđenovcu obavlja već pet godina. S obzirom da smo čuli lijepa svjedočenja o njemu i o samoj đurđenovačkoj župi, pozvonili smo mu na vrata u nadi da ćemo saznati nešto više o njemu. Dočekao nas je naravno fra Tonio ili pater Tonio kako ga oslovljavaju njegovi župljani.
– Dobro došli i ugodno se osjećajte u našoj maloj župi – rekao nam je fra Tonio koji se pomalo bliži svojoj 50. godini i kojeg je put služenja vodio od Beograda pa sve do Sidneya u Australiji.
– Rođen sam u Beogradu i tamo sam prvi put upoznao franjevce u crkvi u Zemunu, a posebno vojvođanskog franjevca fra Marka Kuralta, o kojemu je, zbog iznimnih zasluga u svojoj službi, napisana knjiga, a nedavno je snimljen i dokumentarni film. Osim toga njegovo ime nose stube koje vode prema crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru i Vukovarska knjižnica. Razlog tome su Kuraltove iznimne zasluge u spašavanju velikog broja ljudi od agresora u Domovinskom ratu. S ponosom ističem da o tome mogu i osobno svjedočiti s obzirom da sam služio kao ministrant u Zemunskoj crkvi. Naime, fra Marko Kuralt je nakon pada Vukovara skupio hrabrost da osobno ode kod agresorskog vodstva te pregovara s njima da se na slobodu puste zatočeni franjevci, te da se iz porušenih katoličkih objekata spase vrijedne stvari, umjetnine, literatura i ostalo. Zahvaljujući svojoj odlučnosti i hrabrosti te sposobnosti da i u onom najlošijem čovjeku vidi ono dobro, u tome je i uspio. Kao tadašnji ministrant sudjelovao sam u svemu tome i moram priznati da je to bio najveći pokretač u mom daljnjem službovanju. Nakon Beograda, 1992. godine sam se preselio u Split, radio u crkvi u Samoboru i Trsatu, a teološki fakultet završio sam u Zagrebu – rekao nam je, a mi Virovitičani upoznali smo ga krajem devedesetih godina, pola godine službovao kao đakon u crkvi sv. Roka u Virovitici.
– Rado se sjećam tih dana. Virovitica je lijep grad, upoznao sam mnoge ljude, a s nekima od njih sklopio i prijateljstva. No u Virovitici sam se kratko zadržao jer put me odveo u Sidney u Australiju gdje sam u jednoj od tamošnjih katoličkih crkvi radio punih devet godina. Nakon toga sam došao ponovo u Hrvatsku, točnije Karlovac gdje sam radio kao kapelan, a poslije toga u Bjelovar gdje sam bio gvardijan i župnik u crkvi sv. Antuna od 2011. do 2017. Pošto mi je tada istekao mandat došao sam u Đurđenovac – ispričao nam je svoj uistinu put fra Tonio koji je osim svog posla i duhovnog poziva i veliki ljubitelj životinja, posebno belgijskih ovčara, tako da u posebno uređenom prostoru odgaja dva takva psa.
– Možda će nekima to zvučati nevjerojatno, ali moja sklonost prema uzgoju te vrste doprinijela je da se započne s renoviranjem crkve sv. Josipa u Đurđenovcu koja je tih godina bila u vrlo derutnom stanju. Naime gradnja crkve je počela 1936. godine, a podizali su je našički franjevci uz pomoć mještana. Točno 26. kolovoza 1937. nadbiskup Alojzije Stepinac blagoslovio je crkvu i predložio da u naselju bude uspostavljena samostalna župa. Župa je osnovana 8. siječnja 1939. nakon što je u međuvremenu uz crkvu podignuta kuća za pastoralno osoblje u župi. Ta je kuća povećana 1967. godine. Šetajući kroz dvorište crkve sa zabrinutošću sam gledao krov crkve koji je bio u vrlo derutnom stanju i težio je ka obnovi. Novca nije bilo i za pomoć sam zamolio i našeg zaštitnika sv. Josipa. Nakon toga počele su se događati pozitivne stvari i tu dolazimo o priči o mojem tadašnjem belgijskom ovčaru čiju sam fotografiju i podatke objavio na facebook stranici. Nedugo poslije javio mi se čovjek iz Tenesseea u SAD-u koji je pod svaku cijenu htio kupiti tog psa. Priznajem da sam se nećkao, ali trebao nam je novac za obnovu crkve. Psa sam prodao za 10.000 eura, a idući novac za obnovu stigao je i od općine Đurđenovac i načelnika Hrvoja Topalovića koji nam je za tu namjenu odobrio 350.000 kuna i kao „šećer na kraju“, jedna naša župljanka koja je na radu u inozemstvu, našoj crkvi donirala je 44.000 eura. Sve to bilo je dostatno da se crkva lijepo obnovi i zbog čega smo zahvalni svim donatorima i naravno Božjoj providnosti našem zaštitniku sv. Josipu – rekao nam je fra Tonio Vučemilović koji o svojim župljanima ima vrlo lijepo mišljenje.
– Đurđenovački kraj je vrlo specifičan. Nekada je ovdje djelovala vrlo jaka industrija koja je također povezivala ljude u neku svoju koloniju. I nakon vrlo teškog razdoblja za ovu općinu, povezanost među ljudima je ostala i traje i dan danas, što itekako vidim na svim našim vjerskim okupljanjima s raznim povodima. Na žalost dosta ljudi je otišlo na rad u druge zemlje, ali ja se eto nadam da će nam se jednog dana vratiti i da ćemo moći još bolje i složnije djelovati. Do tada se valja strpiti i pouzdati u Boga, jer eto kako nam je pomogao da se udružimo i izgradimo našu crkvu, tako će nam uz našu volju i upornost zasigurno pomagati i ubuduće – rekao nam je na kraju našeg razgovora župnik crkve sv. Josipa u Đurđenovcu, fra Tonio Vučemilović.
(www.icv.hr, bs; Foto: B. Sokele)
no images were found