Sve građane Hrvatske zasigurno je obradovala vijest da su grčke vlasti, uhitile u ponedjeljak, 27. lipnja državljanina Srbije kojeg Hrvatska traži zbog sumnje u počinjenje ratnih zločina. Uhićen je nakon što je prešao granicu iz Makedonije na putu prema ljetovalištu u sjevernoj Grčkoj, kamo je išao sa suprugom i kćeri.
Nedugo poslije saznalo se da je uhićenik Jovica Cvetić, rođen u Virovitici 1963. godine, a sve do 1989. živio je u Donjim Meljanima, da bi poslije toga preselio u Inđiju u Srbiji.
Republika Hrvatska, naime, tereti Cvetića da je rušio infrastrukturu i ubijao civile u naseljima Voćin i Hum, te je optužen za kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava protiv civilnog stanovništva. Da podsjetimo, srpski vojnici su tog kobnog 13. prosinca 1991. godine pobili 47 mještana i 3 zarobljena branitelja. Neke od žrtava su ustrijeljene, a veliki dio ih je stradao na najstrašnije načine.
Prema knjizi „Slatinska kronika Domovinskog rata“, autor, dr. Miljenko Brekalo između ostalog navodi:
“Prilikom povlačenja Borivoje Radosavljević, Rajko Bojčić, Borivoje Lukić, Zoran Miščević, Marinko Ergarac, Mile Crnobrnja, Mitar Simić, Ljubiško Novaković, Zoran Jorgić, Milenko Bogatić, Jovan Cvetić, Milorad Ergarac, Rajko Vučković, Radisav Jokić, Đuro Vukojević, Đuro Đurić, Richard Glušac, Zoran Jovakarić, Stevo Šimić, Milorad Grkinić, Predrag Bosanac, Krsto Tomašević, Borislav Tomašević, Davor Bosanac, Veselko Petrušić, Ranko Lukić, Rade Ivanović, Milenko Ivanović i Milutin Popović su u vremenskom razdoblju od 12. do 14. prosinca 1991. u Voćinu i okolnim mjestima zajedno s još nekim neidentificiranim osobama raspoređeni u grupe ili pojedinačno lišili života sljedeće civilne osobe…“, a u nastavku se navodi o kojim je osobama riječ, što naša javnost vrlo dobro zna jer se svake godine u Voćinu obilježava obljetnica sjećanja na ovaj stravični zločin i hrvatske žrtve, među kojima je i zaklana 61-godišnja nepokretna žena.
– Pravda je spora, ali dostižna – komentirao je uhićenje Cvetića, na 31. obljetnici osnutka 50. samostalnog bataljuna Virovitica, saborski zastupnik, predsjednik HVIDRA-e RH i predsjednik Saborskog odbora za ratne veterane Josip Đakić, a s time se zasigurno slaže i većina naših građana koji su dočekali ovu vijest koja im je dala nadu da će svi krivci ovog stravičnog zločina biti kažnjeni.
Naselje Donji Meljani koje pripada Gradu Slatini mirno je mjesto koje je ovu vijest dočekalo s osmijehom na licu, ali i nevjericom jer tko bi rekao da je jedan od njihovih mještana osumnjičen za zločin u Voćinu i Humu.
Tragom toga otišli smo u Donje Meljane, zaustavili se na sredini sela gdje je s desne strane bila jedina seoska krčma „Kod Mite“ koju je vlasnik Jovan Cvetić nazvao po imenu svog oca, a nakon Domovinskog rata ta je krčma promijenila vlasnika i zvala se „Marlboro“. Već duže vrijeme tu nema ničega, osim sjećanja na prijeratna i rana poslijeratna vremena.
Njegov prvi susjed, Franjo Perkovac, dobro se sjeća Cvetića.
– Malo me je začudilo da mu je prezime Cvetić, jer prije rata se ovdje predstavljao kao Cvijetić. No to je sad najmanje bitno, a bitno je da ako mu se utvrde zločini, primjereno odgovara pred sudom. Ukratko, nisam s njim bio prijatelj, ali znao sam navratiti u krčmu. U ono prijeratno vrijeme nismo imali nikakvih problema, ekscesa ni slično na nacionalnoj bazi, tako da nitko nije mogao pretpostaviti da će dotični biti osumnjičen za najstrašniji zločin u Domovinskom ratu na našim prostorima – rekao nam je njegov nekadašnji susjed Franjo Perkovac.
Slično nam je potvrdio i jedan od njegovih tada dobrih prijatelja, sadašnji predsjednik Vijeća MO Donji Meljani Zlatko Borovec.
– Cvetića poznajem od 1980. kada sam iz Cabune doselio u Meljane. Suvišno je i reći da se tih godina nacionalizam nije osjetio u životu naših mještana. Čak što više, išli smo jedni drugima na vjerske blagdane, katoličke i pravoslavne, veselili se, slali čestitke. Suživot je, bar smo mi tako smatrali, u to vrijeme bio na dobrom nivou. Svi smo se družili, išli na utakmice, a ja sam zajedno s Cvetićem čak i igrao nogomet u NK Donji Meljani. S obzirom da je držao krčmu, to je bio još razlog više da se kod njega sastajemo i kao i svi drugi mladi ljudi zezamo, provodimo, idemo skupa u školu, na zabave i ostalo. Čak ni dijelom 1989. godine nismo sumnjali da će se naši prvi susjedi okrenuti protiv nas, a ta godina je bila ujedno i zadnja kada sam vidio Cvetića. Naime, te godine je u Meljanima slavljen jedan pravoslavni blagdan i ovdje je dolazilo puno ljudi sa strane. U cijeloj toj gužvi nismo ni primijetili da Cvetića nema, a nedugo poslije smo saznali da je sa suprugom Svjetlanom Perkovac odselio u Srbiju, točnije u Inđiju. Tih godina prije rata bilo je više takvih slučajeva u Hrvatskoj, pa nismo tome davali posebnu važnost. Mislili smo, a šta, Srbin je, više mu se sviđa tamo i ok. Tko bi onda mogao i sumnjati da su se oni pripremali puno ranije, te da je on već te godine bio mobiliziran u redove srpske ili kakve god vojske – ispričao nam je njegov tadašnji prijatelj Zlatko Borovec koji je za vrijeme Domovinskog rata obnašao dužnost zapovjednika voda unutar 136. brigade HV Slatina.
– Kad je krenuo rat nije bilo vremena za razmišljati tko je gdje nego braniti Hrvatsku, što smo i činili. Za prezime Cvetić ponovno sam čuo puno kasnije kada je objavljeno da je on jedan od osumnjičenih pripadnika „Belih orlova“ koji su učinili masakr u Voćinu i Humu. Tada sam bio ogorčen, tim više što sam tog čovjeka smatrao za prijatelja, no ako mu se dokaže krivnja onda ću biti među prvima koji će dići ruku da ga se primjereno kazni – rekao nam je Zlatko Borovec.
Tako mislimo mi u Hrvatskoj, no u medijima čitamo da srpska strana ne dijeli s nama isto mišljenje. Dio njih poput predsjednika srpske Koalicije udruženja izbjeglica Miodraga Linte koji smatra da „Hrvatsko pravosuđe ponižava i progoni bivše pripadnike oružanih snaga SFRJ, te vojske i policije Srpske Krajine“, pa je pozvao i srpsko Ministarstvo pravde da uputi prosvjednu notu hrvatskom pravosuđu.
Bilo kako bilo vjerujemo da će se uskoro saznati cijela istina i da će to biti dobar početak da se oni kojima se dokaže krivnja zbog pokolja u Voćinu i Humu, primjereno kazne.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele, Facebook, arhiv)