Humanost i plemenitost su neosporno najljepše i najvrijednije ljudske osobine, a oni koji svaki dan pomažu ljudima u potrebi zasigurno su najveći među nama. I sam nekadašnji političar i jedan od najvećih svjetskih mirotvoraca Mahatma Gandhi rekao je u jednom od svojih najpoznatijih citata; “Čovjek postaje velikan shodno stupnju na kojem radi za dobrobit drugih ljudi”.
To je ujedno i glavna nit vodilja službi koje rade za dobrobit ljudi i čovječanstva uopće, a jedni od onih kojima je to svakodnevni lajtmotiv je i Gradsko društvo Crvenog križa Virovitica.
Da bi proširili svoje humane usluge, od 2020. godine u sklopu projekta “Mobilnost za samostalnost” surađuju s GDCK iz Križevaca, Valpova, Daruvara, ali i s općinama Suhopolje, Lukač, Pitomača, Špišić Bukovica i Gradina. S obzirom da se radi o projektu koji traje dvije godine, zanimalo nas je kakvi su njihovi dojmovi, ali i planovi za budućnost. Posjetili smo Dnevni boravak Crvenog križa u Suhopolju koji se nalazi unutar prostorija Udruge matice hrvatskih umirovljenika općine Suhopolje.
Voditelj Dnevnog boravka GDCK-a Virovitica u Suhopolju Hrvoje Reder ovu lijepu priču započeo je s nekoliko korisnika. U ovoj veseloj skupini sada ih je oko 40.
– Mahom se tu radi o umirovljenicima, članovima suhopoljske udruge, ali imamo i neke ljude koji nisu u udruzi. Svi su dobrodošli, neovisno odakle su i koliko godina imaju. Zbog svih njih i onih koji će tek doći, toplo se nadamo da će se ovaj projekt nastaviti i dalje. Naime, s obzirom da je započeo u srpnju 2020. godine, a financiran je sredstvima EU, tijekom srpnja ove godine ta priča, što se tiče EU, staje, no u pomoć nam je odmah priskočila Općina Suhopolje koja ga je automatski produžila do 31. prosinca ove godine, a također će ga i financirati. Naravno prije toga smo se prijavili i na natječaj. Zahvaljujemo Općini Suhopolje na čelu s načelnikom Sinišom Horvatom koji od početaka prati naš rad i pomaže gdje god je to potrebno, kao što i inače pomaže udrugama s našeg područja – zahvalio je Hrvoje Reder, te potom napravio kraći rezime rada ove vesele družine unazad dvije godine.
NOVI DAN, NOVA ZANIMACIJA
Dnevni boravak je na ovim prostorima bio novina, no korisnici Dnevnog boravka i članovi Udruge matice, budući da dijele prostor i interese, vrlo brzo se povezali.
– Većina naših članova su ujedno i članovi Udruge, a predsjednica Udruge Tugomila Reder zadužena je i za vođenje kreativne radionice Dnevnog boravka u Suhopolju. Osim toga, gospođa Reder je i predsjednica suhopoljskog ogranka Crvenog križa te suhopoljskog Caritasa. Krenuli smo hrabro i s voljom, s raznolikim sadržajima – ističe H. Reder.
No, tada je došla korona. Prestala su druženja, događaja nije bilo.
– Rad je bio „po mjerama“, sveden na najpotrebnije i s velikom nadom da će korona što prije završiti tako da možemo slobodno nastaviti sa svim zacrtanim planovima i aktivnostima – sjeća se naš sugovornik.
Inače, Dnevni boravak radi svakog radnog dana od 9 do 12 sati i ima različit program.
Ponedjeljak je kao prvi dan nakon vikenda rezerviran za smijeh.
– Svakog ponedjeljka imamo popularnu i rado posjećenu vicoteku. Za tu prigodu korisnici sami pričaju viceve ili se vicevi, ali i šale, kratke humoristične priče, aforizmi i dosjetke čitaju – objašnjava.
U utorak na red dolaze kartaši, a najomiljenija kartaška igra je belot, uz naravno šnaps koji se također ponekad zaigra.
– Naši šahisti su za svoj dan odabrali srijedu, a četvrtak je dan čitanja. Literatura se bira po volji korisnika, a najčešće se radi o klasičnoj literaturi, naravno i uz neizostavnu beletristiku – kaže H. Reder.
Kao „glavni“ dan umirovljenici izdvajaju – petak. Dan je to za kreativne radionice.
– Na njima uglavnom sudjeluju žene budući da se radi o tehnikama za koje većina muškaraca nema volje ni znanja. Gospođa Reder je umirovljena nastavnica likovne kulture, članica Likovnog kluba i autorica mnogih lijepih uradaka. To svoje iskustvo, znanje i kreativnost dijelom je prenijela i na naše korisnike pa se tu uistinu nađe mnogo uspješnih radova izrađenih raznim likovnim tehnikama – govori nam voditelj, dodajući kako najuspješniji radovi krase prostorije i sudjeluju na raznim izložbama.
DOBRODOŠLA PROMJENA SREDINE
Svestrana Tugomila potvrđuje i pokazuje radove vrijednih korisnika.
– Radionice su samo dio onoga što je ljudima, posebice treće životne dobi najpotrebnije, a to je druženje sa svojim vršnjacima. I sami znamo da naši korisnici dolaze iz radnih sredina, onih gdje žive zajedno sa svojim ukućanima, ali i onih gdje žive sami. I jednima i drugima koristi promjena sredine koja znatno utječe na njihovo raspoloženje, tim više što se ovdje radi o sredini u kojoj se uvijek nešto zanimljivo događa – ističe Tugomila.
Uz ugodnu atmosferu, zelenilo u dvorištu, korisnici u miru popiju kavu, uz čašicu razgovora podijele pokoji dobar recept za kuhanje ili pravljenje kolača.
– Većinom smo žene, ali ima i muškaraca, a pod našom brajdom uvijek se može naći zajednički jezik. Oni mogu uz naše recepte naučiti kuhati, a mi od njih naučiti kartati ili obaviti neki kućni posao – rekla nam je uvijek nasmijana i dobro raspoložena Tugomila Reder.
Kata Šantovec iz Suhopolja članica je Udruge umirovljenika 20 godina, a u Dnevnom boravku je od samog početka.
– Imam brojnu obitelj, sina, kćer i njihove supružnike te sedmero unučadi. No, potrebno se družiti i sa svojim vršnjacima. Dobro se razumijemo jer smo sličnih godina, a i interesi su nam slični. Mi žene uglavnom se zanimamo za ženske poslove, a kreativne radionice koje se ovdje održavaju napravljene su baš po „našoj mjeri“. Znam da ima i mlađih osoba koje zanima izrada ukrasnih predmeta, pa bih voljela da nam se i oni pridruže. Bit će nam još ljepše i veselije – pozvala je sve zainteresirane Kata Šantovec.
NEMA LIMITA NA GODINE I IDEJE
Njena prijateljica Zdenka Butinović pridružila se pozivu i kaže da limita na godine – nema.
– Korisnik može biti svatko tko to želi, a do sada se pokazalo da sve to jako dobro utječe na nas. Svoj radni vijek provela sam kao nastavnica u OŠ Suhopolje, sada živim sama i druženje u ovim prostorima me u potpunosti ispuni i jako dobro mi dođe. Obnašala sam i dužnost tajnice Udruge umirovljenika, što mi je pomoglo da naučim neke administrativne poslove, pa ako zatreba, mogu i na taj način pomoći – ističe.
Kaže kako i sam prostor dobro utječe na korisnike, ovdje su opušteni i osjećaju se sigurno, pogotovo jer su u krugu osoba od povjerenja i stručnosti.
Dnevni boravak može pružiti i stručnu pomoć.
– Osim što sam kao djelatnik GDCK-a i trener fitnesa osposobljen za pružanje pomoći, također sam i posrednik između našeg Dnevnog boravka i GDCK-a Virovitica za sve potrebe naših korisnika. Upućujemo ih na različite institucije, pomažemo savjetima i toplom riječi koja je potrebna svakom čovjeku, a posebno našim građanima treće životne dobi – zaključuje voditelj Hrvoje Reder.
(www.icv.hr, bs, foto: B. Sokele)