Gradski muzej Virovitica osvojio je glavnu nagradu ŽIVA za najbolji slavenski muzej i tako postao prvi muzej iz Hrvatske koji je dobio ovo vrijedno priznanje. Bio je to više nego dobar povod da u našem Kulturnom mozaiku ugostimo ravnateljicu Gradskog muzeja Virovitica, čestitamo joj na to vrijednoj nagradi i iz prve ruke saznamo kako je bilo na dodjeli i kakvi su prvi dojmovi.
– Radi se o strukovnoj nagradi koju dodjeljuje Forum slavenskih kultura koji obuhvaća sve slavenske zemlje od Slovenije preko Češke, Poljske, Slovačke, Ukrajine i Bugarske do Sjeverne Makedonije, BiH, Srbije i Crne Gore, a osnovan je 2004. godine. Ove godine Konferencija svih muzeja održana je u Brežicama, Slovenija, od 15. do 19. studenog gdje je domaćin bio Posavski muzej Brežice, a za nagradu ŽIVA nominirano je 34 muzeja. U takvoj konkurenciji Gradski muzej Virovitica osvojio je glavnu nagradu za najbolji slavenski muzej. Među nominiranima iz Hrvatske našli su se i Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Muzej Apoksiomena Lošinj te Aquatika Karlovac (nominacija za baštinsku lokaciju), a od ostalih muzeja treba istaknuti da su uglavnom bili nominirani muzeji nacionalnog tipa, što još više naglašava vrijednost nagrade za Gradski muzej Virovitica – istaknula je Mihaela Kulej.
Nominirani su tijekom konferencije u tematskim panelima predstavili svoje muzeje u različitim kategorijama (stručni rad, rad s posjetiteljima, kreativnost, vodstvo, suradnja s lokalnom zajednicom i slično), na Marketplaceu su predstavili sav rad muzeja i sve muzejske proizvode, a 18. studenog na svečanoj dodjeli objavljena su priznanja za poseban doprinos muzejskoj djelatnosti i završno – glavna nagrada ŽIVA 2022. – za najbolji slavenski muzej koju je s ushićenjem primio Gradski muzej Virovitica. Na konferenciji i dodjeli nagrade u Brežicama Gradski muzej Virovitica predstavljala je ravnateljica Mihaela Kulej s kolegama Ivanom Borbašem, marketing i odnosi s javnošću i Jasnom Poljak, restauratorica tehničarka.
A što to sada znači za naš muzej, pojasnila je M. Kulej.
– Ova nagrada doprinosi vidljivosti grada Virovitice i ogromnom turističkom potencijalu grada u kojem kao najbitniju stvar treba istaknuti Gradski muzej Virovitica. Zašto? Jer osim što imamo najljepši dvorac u svemiru, imamo i najbolji muzej u Hrvatskoj, a to se od 2020. godine i kontinuirano potvrđuje. Te godine smo dobili nagradu Hrvatskog muzejskog društva za najbolji muzej, a 2021. smo kao jedini predstavnik Hrvatske nominirani kao najbolji europski muzej. Sada smo, u konkurenciji 34 muzeja, baš mi dobili glavnu nagradu Foruma slavenskih kultura. To je ogroman uspjeh. Osim Gradu Virovitici moram zahvaliti i svojim djelatnicima koji su jedan divan mladi tim, koji znaju što rade i jako puno i dobro rade i koji su uistinu zaslužili ovu nagradu – rekla je Mihaela Kulej, te pojasnila zašto je zapravo baš Gradski muzej Virovitica osvojio ovogodišnju ŽIVA nagradu.
– Nagradu smo dobili jer smo bili jako hrabri, odnosno napravili smo sasvim drugačiji muzejski postav. Nitko u Hrvatskoj nema postav kakav mi imamo, nitko nema stalni tematski postav. Istaknuli smo drvo kao bitnu sastavnicu. Nije ono prepoznato samo u Virovitici ali ga je virovitički muzej prvi prihvatio i poentirao kao glavnu temu svog stalnog postava. To niti jedan muzej nema, ne samo u Hrvatskoj već i Europi, a to je naša prednost – objasnila je ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej.
Osim što nosi veliki značaj za Gradski muzej Virovitica, grad Viroviticu i Hrvatsku, nagrada ŽIVA je i direktna nominacija Gradskog muzeja Virovitica za prestižnu nagradu Europske muzejske akademije.
SPOJ MATEMATIKE I TRADICIJE
A kada smo već kod muzeja, odlučili smo vam predstaviti i jednu edukativnu izložbu koja je postavljena upravo u Gradskom muzeju Virovitica, a koja spaja naočigled nespojivo – matematiku i tradiciju. Priča o stolnjaku Katarine Cirkvenec iz Novigrada Podravskog, obiteljskoj ostavštini bakine sestre autorice ove izložbe, priča je o ženskom ručnom radu koji su djevojčice, osim u školi na nastavi, odmalena učile ukrašavati vezom u svojim obiteljima, sa svojim majkama i bakama. Usto, to je i priča o raznim matematičkim pojmovima, od kvadrata, preko pravilnih mnogokuta, do rotacije i translacije jer je poznavanje geometrijskih likova bilo važno za izradu ručnih radova koji su imali uporabnu vrijednost.
Upravo to je sadržaj neobične edukativne izložbe pod nazivom „Matematika i vez – vidiš li ti što i ja?“ autorice Ljiljane Peretin, profesorica matematike u Osnovnoj školi Josipa Kozarca u Slatini.
Izložbu koja spaja naizgled nespojive stvari – matematiku i narodno tradicijsko tekstilno rukotvorstvo predstavila je ukratko viša kustosica etnografske zbirke virovitičkog muzeja Jasmina Jurković Petras, a kako je došla na ideju jedne ovakve izložbe, pojasnila nam je sama autorica Ljiljana Peretin:
– Prije stotinjak godina, bakine sestre su išle u školu nakon osnovne škole. Mi u šali volimo reći da je to škola za one djevojke koje su se trebale malo bolje udati. U toj domaćinskoj školi su radili takve ručne radove. Između ostalog, on je i završni rad te moje tete koja ga je izložila u Koprivnici na izložbi prije osamdesetak godina. Mi smo svi uvijek bili jako ponosni na to. Mislim da treba čuvati tradiciju i uspomenu na drage ljude. Također, htjela sam iz mog kuta, onog profesora matematike i učitelja u osnovnoj školi, pokazati da je jedan predmet dovoljan da se stvori priča koja povezuje naizgled nespojivo – istaknula je autorica.
Uzevši u obzir da je izložba spoj tradicije i modernog, na pitanje kakva je reakcija mladih na ovaj “nespojivi” spoj tradicije i matematike autorica odgovara.
– Ovo je nešto što, kad približavate djeci, možete sa suvremenom tehnologijom kao učitelj pokazati i napraviti “gifove” pomoću kojih oni mogu vidjeti ta preslikavanja. Možete u PowerPoint prezentacijama isto pokazati jedan povijesni dio. Dječja igra “Minecraft” je idealna za dati im predložak da ga oni pokušaju složiti. Na neki način ih zainteresirati da u svojoj okolini, u svojim ormarima ili ormarima njihovih baka pronađu neke predmete na kojima će pronaći nešto što bi isto tako mogli sami kreirati, a na taj način se i pobuđuje mašta i sve ono što bi željeli da mladi ljudi rade, a to je da misle svojom glavom, a ne da samo uzimaju ono što im se da – zaključila je Ljiljana Peretin.
BIBLIOGRAFIJA HRVATSKE KOŠARKE PEROM ROBERTA FRITZA
Posljednjeg dana obilježavanja ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica predstavljena je „Bibliografija hrvatske košarke do 2020. godine“, autora Roberta Fritza, ravnatelja virovitičke knjižnice. Radi se o knjizi, čiji cilj je sistematizirati kompletan korpus stručne, stručno-znanstvene, djelomično i popularne literature, odnosno publicistike i publicističkih izdanja o košarci od ranih ’30-ih godina prošlog stoljeća pa do 2020. godine.
Rođeni Daruvarčanin i veliki zaljubljenik u košarku, osnivač i trener Ženskog košarkaškog kluba Virovitica Robert Fritz otkrio je da je bibliografija, s obzirom da okuplja svu građu hrvatskih autora, građu izdanu na području Republike Hrvatske, građu s temama hrvatske košarke i/ili građu na hrvatskom jeziku, od nacionalnog značaja te da je nastajala 18 mjeseci.
– Bilo je to 18 mjeseci poprilično žestokog i intenzivnog rada. Radi se o tome da je ona načinjena od 10 poglavlja, osam poglavlja plus dva dodatka koji su uređeni na način da budu sistematični i organizirani i uređeni po svim kriterijima za izradu nacionalne bibliografije. Iscrpna je. Moj pokušaj i nastojanje je bilo obuhvatiti svu građu dostupnu u knjižničnim katalozima, drugim bibliografijama i svim sekundarnim izvorima literature koji su bili dostupni – zaključio je Robert Fritz.
(www.icv.hr, rtk)