Virovitičko-podravska županija obiluje bogatom kulturnom baštinom koju gaje narodi različitih nacionalnosti, ali svi sa istim nastojanjem, da nematerijalna kulturna baština nikad ne padne u zaborav. Istina je da biološki sat čini svoje i da oni koji su živjeli upravo po tim starim i dobrim običajima lagano odlaze, ali ohrabrujuća je činjenica da ima i onih mlađih koji ne dopuštaju da to narodno blago ne ode u nepovrat.
Jedna od njih je i Miroslava Kokorić iz Sopja koja jedva da je napunila četvrto desetljeće svoga života, ali prednjači u svemu što se odnosi na čuvanje starina, neovisno radi li se o stvarima ili običajima.
Miroslava i njen suprug Miroslav upoznali su se u KUD-u „Podravac” iz Sopja i ta ljubav između njih dvoje, ali i prema starim običajima ostali su i do dan danas. Kao „šlag na torti”, Miroslava je sa suprugom otvorila kućni muzej starina u Sopju, točno preko puta obiteljske kuće u kojoj žive s četvero djece, tri kćeri i sinom.
– U toj staroj kući gdje je sada muzej, živjele smo za vrijeme mog djetinjstva moja baka Marija i ja. Baka je bila totalno predana tkanju, štrikanju, vezenju starih nošnji, ali također i pripremi starih jela, čuvanju starih predmeta i sl. To sam upravo od nje naslijedila i sada ustvari nastavljam gdje je ona stala. Tim povodom htjela sam sve to objediniti pod jednim krovom. Unutar te stare kuće nalaze se četiri prostorije, a gotovo sve stvari u njima su miraz od moje bake i prabake, dakle uglavnom stvari iz 1950. i 1925. godine – rekla nam je Miroslava koja nas je i provela kroz prostorije muzeja gdje smo mogli vidjeti starinski namještaj, slike, razne alate i naravno s ljubavlju vezenu i tkaninu, od raznih đerdana, posteljine i presvlaka, do različitih detalja za narodne nošnje.
– Potrebno je puno ljubavi i znanja da se to napravi. Neki ljudi su škrti u prenošenju tog znanja, ali ja nisam i tim poslovima obučila sam nekoliko žena, a to nastojim i dalje. Imam dobru suradnju sa KUD-ovima, pa tako i sa matičnim KUD-om „Podravac” iz Sopja. Na žalost vremena se mijenjaju i stari se običaji zaboravljaju, tako da sada rijetko možete vidjeti neku svadbenu proslavu i slične prigode u narodnim nošnjama i nakitima svog kraja. Moja svadba, iako spadam u relativno mlađu generaciju, bila je u starinskom stilu, a i da sada priređujem neku veliku svečanost, inzistirala bi da sve bude „po starinski”. Općina Sopje ima uistinu bogatu i lijepu tradiciju koju ne smijemo zaboraviti. Na svu sreću još postoje KUD-ovi i mali broj pojedinaca koji se trude da ovo kulturno bogatstvo sasvim ne padne u zavorav – rekla nam je Miroslava koja se zajedno sa svojim suprugom bavi poljoprivredom, točnije uzgojem žitarica unutar OPG-a Kokorić.
– Imamo uistinu puno posla kojeg kao što znate valja raditi od jutra do mraka, a osim toga ima posla i doma. Imam tri školarca i jednog studenta, točnije studenticu Doru. No srećom moj mali muzej starina mi je preko puta kuće i svako malo navratim tamo, malo počistim i provjetrim prostorije, a potom tamo sjednem i razmišljam o novim idejama za moju misiju čuvanja starina. Trudim se i govoriti „po sopjanski”, kuhati na stari način i koliko god mogu živjeti i razmišljati onako kako sam naučena. Držim da ljubav prema Bogu, Domovini i obitelji treba biti temelj svačijeg života, a u ruralnim sredinama postoje i uvjeti za bolju povezanost ljudi. Na žalost sve ide „k svome” i pitanje je kako će biti poslije, no i suprug i ja trudimo se da te stare i dobre običaje prenesemo i na našu djecu, ali i na naše prijatelje i suseljane. Sve to čini jednu harmoniju koja je krajnje neophodna u ovom stresnom životu isprepletenom, glađu, elementarnim nepogodama, ratovima i kriminalom. Gajenjem tradicije činimo dobro i sebi i drugima, uvjerena sam u to, a ako sumnjate dođite u naš mali muzej u bilo koje doba dana da malo razgledate starine te da sjednete zajedno s nama i uz kavicu „prodivanimo” o svemu onom što nas čini sretnima – rekla nam je ova uistinu posebna osoba Miroslava Kokorić.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)
