Bila je nedjelja 13. svibnja. Lucija (10), Franjo (9) i Jacinta (8) nakon što su se vratili s rane mise, uputili su se sa svojim stadima u Irijsku dolinu. Poslije molitve krunice pastirima se ukazala iznad česmine “divna Gospođa, sva od svjetla, sjajnija od sunca”. Zamolila ih je da tu dolaze svakog 13. u mjesecu sve do listopada.
Prvo su opazili dva svjetla, poput bljeska, a zatim Gospu. Lucija je ovako opisala: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.”
Gospa je razgovarala s Lucijom. Prvo je poručila da se ne boje i da im ništa neće napraviti. Zamolila ih je da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog u mjesecu u isto to vrijeme šest mjeseci zaredom. Gospa: “Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?” Lucija: “Da, hoćemo.”
Gospa je pomacima ruku rasula prema njima jako svjetlo, koje im je prodrlo do najskrovitijih dijelova duša, pa su vidjeli sebe u Bogu jasnije nego da su se promatrali u najboljem ogledalu.
Nakon nekoliko trenutaka Gospa je nadodala: “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.
U svim ukazanjima Gospa je zahtijevala pokoru te da se molitvom, osobito krunice, izmoli mir u svijetu.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)