Sveti Matija, apostol koji je ušao u apostolski zbor namjesto Jude Iškariotskoga, slavi se 14. svibnja, a iako o njemu imamo tek šture vjerodostojne podatke, činjenica da je, po Božjem naumu, postao jedan od prvaka Crkve, govori o kakvom se duhovno snažnom čovjeku moralo raditi.
Sveto pismo nas kao Božja riječ uvijek upućuje na razumijevanje otajstava Božjeg otkupiteljskog djela, a u tom svjetlu valja promatrati i simboliku broja 12, koje se nije naodmet prisjetiti s obzirom na izbor apostola Matije. Tako se ponajprije valja vratiti u Stari zavjet i prisjetiti se 12 izraelskih plemena koji potječu od dvanestorice Jakovljevih sinova, a kao takvi predstavljaju stupove očuvanja vjere u Boga, snagu prenošenja te iste vjere te očuvanje svijesti da iz loze jednog od njih treba proizići Mesija. Stoga je i bilo važno za Židove da se njihov autoritet ogleda u apostolima, kao i u tome da također njih treba biti dvanaestorica. Dvanaestorica apostola tako su stupovi Crkve, svjedoci da je Isus Krist, dugo iščekivani Mesija na kojem se ispunilo proroštvo, te oni na temelju čijeg svjedočenja raste zajednica Kristovih vjernika.
U tom svjetlu možemo Matiju gledati kao dvanaestog, a ne trinaestog apostola, kako bi to bilo da ga se promatra samo u kronološkom i brojčanom smislu. U svakom slučaju, čini se da je prvoj Crkvi bilo jako važno da apostolski zbor nakon Judinog samoubojstva ne ostane okrnjen, nego popunjen drugim svjedokom Kristova uskrsnuća.
O svetom Matiji imamo vrlo malo pouzdanih podataka jer se on spominje samo u Djelima apostolskim, i to tek na jednom mjestu u kojem se opisuje kako je apostolski prvak Petar progovorio okupljenoj braći o Judinoj izdaji i smrti te o potrebi da se njegovo mjesto popuni. Iz toga možemo vidjeti tu povezanost starozavjetnih i novozavjetnih čuvara i prenositelja vjere, vidljivih u simbolici broja 12.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)