Puhački orkestar Dobrovoljnog vatrogasnog društva Orahovica postoji i uspješno radi 52 godine i to već dugi niz godina kao jedini vatrogasni orkestar u Virovitičko-podravskoj županiji. Od te 52 godine, 30 punih godina orkestar vodi kapelnik Zoran Vlajnić, rođeni Orahovčanin. Kao stanovnik Našica već 1994. u Orahovicu je došao poslovno i tada zahvaljujući dana, nažalost pokojnom matičaru, a tadašnjem pročelniku Puhačkog orkestra, Danku Vrkiću, postao kapelnik i ispisao jednu lijepu kulturnu povijest grada.
– Došao sam u orkestar i počeo slagati jednu lijepu glazbenu priču koja je i mene iz godine u godinu činila sretnim. Budući da sam rođeni Orahovčanin, jako volim ovaj grad i sretan sam i ponosan što sam baš ovdje proveo tolike godine i odgojio mnoge glazbenike u ovom orkestru. Moram naglasiti da sam uvijek imao odličnu podršku od svih gradonačelnika i gradskih vlasti, nisam politički aktivan, moja politika je uvijek bila glazba i za nju sam se uvijek borio – započeo je Vlajnić koji je uvijek bio poznat kao iznimno stručan, temeljit i pedantan kapelnik koji je uz glazbeno savršenstvo najviše težio tome da njegovi glazbenici prije svega budu pošteni i odgovorni ljudi.
– Moj način rada je bio da uvijek budemo primjer svima, da glazbenici osim što odlično sviraju i kao orkestar su uvijek ponos svoga grada i županije, moraju svojim ponašanjem biti primjer i oličenje poštenja, kulture i odgovornosti. Gdje god smo bili, po cijeloj Hrvatskoj i susjednim zemljama uvijek smo ostavljali odličan dojam u svim sferama jer osim što sam sve ove godine kapelnik, morao sam biti i pedagog jer tu je riječ o stotinama djece i različitih karaktera i nije lako to sve posložiti u jedno. Ipak, zajedno smo to uz dogovor i uzajamno poštovanje napravili na najbolji mogući način – nastavlja Vlajnić.
U njegovom orkestru uvijek je vladala disciplina i red, jer kako kaže, ako želiš postići nešto u životu pa tako i u glazbi, moraš biti uporan i redovno raditi.
– Znate kako kažu kod sportaša, talent je 30 posto, a sve ostalo je trening. Tako je i u glazbi, vježba i probe su sve, od one osnove od koje kreneš do daljnjeg usavršavanja, bez probe nema ništa. Mi smo svoje probe uvijek, a tako je i danas, održavali dva puta tjedno. Uvijek sam izlazio u susret studentima i učenicima koji su išli dalje u školu pa kao i danas ubacivao dodatni termin subotom kako bi mogli uvježbati svoju dionicu. Upravo zbog takvog rada mojih glazbenika je naš orkestar već godinama ponos svoga društva, grada i županije – kaže kapelnik Vlajnić na čiju inicijativu je u Orahovici otvoren Područni odjel Glazbene škole u Orahovici.
– Inzistirao sam tada da se otvori Glazbena škola u Orahovici za koju sam smatrao da će donijeti jednu novu dimenziju kulture i glazbe u gradu što i je, no međutim izgubila se suradnja s nama kao orkestrom i ja bih volio da ona bude puno bolja i čvršća jer jedni drugima itekako možemo pomoći, a posebno zajedno najviše možemo pomoći djeci glazbenicima. Npr. u orkestru radim paralelno s 10-15 instrumenata i u svakom trenutku moram znati što svira klarinet ili kako ispraviti grešku na saksofonu ili trubi i to mora biti stručan i pravi odgovor kakav djeca zaslužuju dobiti – nastavlja Vlajnić čiji rad je poznat i priznat ne samo u Orahovici nego širom Slavonije, a ponajviše se to potvrđuje baš u orahovačkom orkestru gdje se njegovi učenici vraćaju u orkestar kao odrasle osobe i danas pomažu i sviraju.
– Volio bih da se svi oni vrate. Svi su oni ostavili na orkestar i na mene dubok trag i jako sam sretan kada vidim da se netko vrati i ponovno svira s nama. Znam da su to danas sve obiteljski ljudi i teško je očekivati da ih puno dođe, ali sigurno ću pamtiti sve svoje glazbenike i uvijek biti sretan ako bilo tko od njih ponovno uzme svoje instrument u ruke kao neki koji su danas kao povratnici ponovno u orkestru. Najvažnije mi je da sam kroz sve ove godine imao povjerenje roditelja, puno smo putovali, bilo je u orkestru male djece, ali nikada niti jedan roditelj nije rekao da njegovo dijete ne može ići i to je meni veliki ponos što sam imao punu podršku roditelja jer su znali i znaju kako radim – riječi su Zorana Vlajnića koji je napunivši 65 godina prije nekoliko dana otišao u više nego zasluženu mirovinu, a kaže da i kao umirovljenik i dalje želi voditi orkestar u Orahovici, ali uz određene uvjete.
– Možda to i nisu uvjeti nego jednostavno moja želja da pomognem djeci. Naime, jako bih volio puno bolju suradnju s Glazbenom školom u kojoj djeca nemaju skupno muziciranje s puhačkim instrumentima, a to je krucijalno važno u njihovom glazbenom razvoju. Zato bih volio da djeca koja se opredijele za puhačke instrumente dođu u naš orkestar gdje će sigurno napredovati. To moraju i roditelji te djece podržati i onda možemo zajedno jako puno napraviti. Teška su vremena, djeca su stalno na ulici ili uz mobitele i računala i jako ih je teško privući nečemu pa je tako i s glazbom. Zato moramo naporno raditi i pokazati toj djeci da biti u odori Puhačkog orkestra je velika čast, a kroz sve svoje godine rada u glazbi svjedok sam činjenice da glazba u svakom čovjeku ima svoje veliko terapijsko značenje. Ja imam recimo djece čiji su roditelji rastavljeni i baš ovdje kroz glazbu i orkestar daju svoju najveću emociju. Mi ovdje u orkestru pomažemo jedni drugima oko škole, težimo da naša djeca budu odlični učenici i zato je ovaj kolektiv u našem društvu posebno zdrav i poželjan za svakoga – zaključio je Zoran Vlajnić.
(icv.hr, vg, Foto: V. Grgurić)
