Ružmarin je stoljećima neizostavan dio hrvatskih svadbi. Svatovi se tradicionalno kite njegovim grančicama, ukrašenima vrpcama – često i trobojnicom – dok mladenka nekad nosi vijenac od ružmarina. Osim što uljepšava svečanost, ovaj običaj ima duboko simbolično značenje.
U narodnoj tradiciji, ružmarin simbolizira ljubav, vjernost i sreću. Kao zimzelena biljka, on označava plodnost i novi početak. Vjerovalo se i da štiti mladence od uroka i zlih sila, a njegov miris trebao je ostati kao trajna uspomena na vjenčanje.
Grančice ružmarina uzgajale su se posebno za svadbe, a djevojke iz sela često su ih kitile i dijelile svatovima. Običaj je bio i da se za kiticu daruje simboličan novac. Danas se ovaj običaj sve rjeđe prakticira, iako ga neki mladenci oživljavaju u modernim oblicima – kao dekoraciju na stolu, torti ili u kombinaciji sa svježim cvijećem.
U Dalmaciji, gdje ružmarin prirodno raste, običaj je dugo bio snažan. U Slavoniji su se grančice nerijetko dopremale iz primorskih krajeva. U Zagorju i sjevernim dijelovima Hrvatske kitice su bile važan dio ceremonije odlaska mladenaca u crkvu. Detalji su se razlikovali, ali simbolika je bila ista – zajedništvo, sreća i blagoslov.
(icv.hr, žđl)
