Mladi Virovitičanin, student koji završava sveučilišni diplomski studij glazbene pedagogije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, već sada može suvereno voditi orkestre i zborove bez ijednog rekvizita, oslanjajući se samo na izražajnost svojih ruku i osjećaj za ritam – riječ je o Dorijanu Molnaru (24), odnedavno dirigentu, iskusnom flautistu i saksofonistu, članu Gradske glazbe Virovitica i Osječkog puhačkog orkestra te nekadašnjem učeniku virovitičke Glazbene škole Jan Vlašimsky.

UMJESTO KLAVIRA, OTIŠAO U SVIJET PUHAČA

Dorijan je još jedan u nizu iznimnih primjera kako i u manjem gradu poput Virovitice rastu veliki glazbeni talenti. Spajajući mladenačku energiju s ozbiljnošću klasične glazbe, u vremenu kada se mladi rijetko odlučuju za taj put, on bira upravo to – stajati ispred glazbenika i stvarati jedinstvenu glazbenu priču.

– Ljubav prema glazbi je tu otkako znam za sebe. Vjerujem da je riječ i o obiteljskoj, nasljednoj stvari – baka je radila u virovitičkoj Glazbenoj školi, predavala je klavir i harmoniku, a roditelji su se također pobrinuli da sam od malih nogu izložen glazbi – uvodno nam objašnjava Dorijan.

Ustupljene fotografije

Unatoč tome što im je u obiteljskoj kući prostor ispunjavao zvuk klavira, prvi instrument koji je ovaj mladi Virovitičanin odabrao bila je flauta, a potom i saksofon.

– Glazba je u našim obiteljima zaista dugi niz godina i nije bilo iznenađenje kada je Dorijan krenuo tim putem. Ipak, iznenađujuća je bila činjenica kada nam je rekao „ja želim svirati flautu“, s obzirom da smo ga još kao bebu držali za klavirom koji smo imali u kući. Moram priznati da tada nismo nešto previše slušali puhačke instrumente i orkestre – prisjeća se Dorijanova majka, Ivana Molnar.

– Potom, kada je završio 2. razred osnovne Glazbene škole, došao je kući i rekao „želim svirati saksofon“. Svojevrsni „krivac“ za to je dugogodišnji dirigent Gradske glazbe Virovitica, Silvio Paloš, koji mu je prvi put dao saksofon u ruke – našalila se Ivana.

Ustupljene fotografije

DIRIGENTSKI ŠTAPIĆ ILI VLASTITA RUKA?

Upravo je taj svijet puhačkih instrumenata, koji u samim početcima nisu mogli niti zamisliti, danas Dorijanu donio uspjehe kojima se ne može pohvaliti baš svaki 24-godišnjak. Jedan od njih je i dirigentska pozicija.

– Ljubav prema dirigiranju pojavila se tek na Akademiji, kroz četiri godine kolegija dirigiranja i zbora koje je vodila odlična profesorica Antoaneta Radočaj-Jerković, koja me prvi put uputila u taj svijet i vodila kroz početke, osnove, pa sve do danas kada mogu efektivno dirigirati orkestrom ili zborom – otkriva nam Dorijan.

– Iako se nekima čini lako, dirigiranje nije tako jednostavno. Kada se prvi put upoznajem sa skladbom, treba mi vremena da je što bolje svladam, dobijem ideju kako ću to prenijeti orkestru i voditi čitavu probu, da bi to na samom kraju ispalo što bolje. Jedan od najvećih izazova mi je upravo to što sam početnik i do prije godinu i pol dirigirao sam samo kroz redovan program na akademiji. Morao sam tražiti načine koji su najefektivniji za vođenje proba i orkestra – pronaći svoj stil dirigiranja – dodaje.

Dora Jagarinec

Opisujući vlastiti dirigentski stil, Molnar nam otkriva jedan zanimljiv detalj – koji isključuje možda i najveće sredstvo prepoznavanja osoba koje predvode orkestar.  

– Iako se mnogi dirigenti bolje osjećaju kada dirigiraju dirigentskim štapićem, meni je osobno puno prirodnije dirigirati rukom, kako sam učio na akademiji – ističe.

Isto tako, jedan od izazova u čitavom procesu jest postavljanje autoriteta – gotovo nemoguće početku kao što je on. Ipak, kako i sam voli opušteniju radnu atmosferu, trudi se balansirati zabavu i efektivnost u radu, kaže.

PRVO PREDVOĐENJE ORKESTRA

Uz profesoricu Radočaj-Jerković, veliku zaslugu za njegovo dirigiranje ima i glavni dirigent Osječkog puhačkog orkestra, Domagoj Pećar, koji mu je pružio priliku da prvi put dobije pravo iskustvo dirigiranja istom tom orkestru, bio mu podrška, pomogao brojnim i konkretnim savjetima, dopustio vođenje probi, izvođenje vlastitog aranžmana s orkestrom i naposljetku – nekoliko nastupa.

– Prvo pravo dirigiranje dogodilo se u Donjem Miholjcu na Smotri Saveza amaterskih puhačkih orkestara Slavonije i Baranje. Bilo je, naravno, i treme i panike, ali u trenutku kada sam počeo dirigirati i slušati glazbu, u potpunosti sam se posvetio tom događaju i toj glazbi, tako da nisam ni stigao razmišljati o panici. Prošlo je zaista super, zadovoljan sam nastupom i uživao sam u svakom trenutku – objašnjava Dorijan, uputivši svoju zahvalu svima koji su zaslužni da doživi upravo taj trenutak – od mentora do članova orkestra.

Ustupljena fotografija

Osim dirigiranja, kroz akademsko obrazovanje imao je i predmet „priređivanje za ansamble“ gdje je uz pomoć profesora stekao iskustvo i u aranžiranju. Za svoj prvi aranžman odabrao je glazbu iz videoigre Undertale koju je skladao Toby Fox, a na temelju koje je ovaj mladi glazbenik napisao aranžman za puhački orkestar, točnije izbor skladbi u trajanju od 40 minuta. Ista je adaptirana i vremenski prilagođena za osječki orkestar i izvedena početkom lipnja u Osijeku, na dan Gradske četvrti Jug II.

GLAZBA JE OGROMAN DIO NJEGOVOG ŽIVOTA

Govoreći o planovima za budućnost, ovaj mladić ne odbacuje povratak u rodnu Viroviticu – dapače, tome se i nada. Kako kaže, Virovitica ima neopisivo dugu tradiciju glazbe i dobro je glazbeno potkovana. Dokaz tome su upravo Glazbena škola Jan Vlašimsky Virovitica, Gradska glazba Virovitica i Hrvatsko pjevačko društvo “Rodoljub” – prve odskočne stepenice mladim virovitičkim talentima.

– Uz dirigenta Osječkog puhačkog orkestra, Domagoja Pećara, inspiracija, koje se i danas često sjetim, mi je već spomenuti Silvio Paloš. On me naučio kako jedan dirigent uspijeva održati dobru atmosferu na probama. Ne sjećam se niti jedne probe Gradske glazbe koja je bila stresna ili da je vladala loša atmosfera. Užitak je biti dijelom te ekipe – govori nam Dorijan, inače dugogodišnji član ovog virovitičkog društva.

Dora Jagarinec

Iako današnji adolescenti imaju dosta neutralan osjećaj prema klasičnoj glazbi, Molnar od ove umjetnosti ne može i ne želi pobjeći.

– Glazba je ogroman dio mog života i vidim ju kao nešto veće od nas samih – nešto što nas ljude čini ljudima i dijeli nas od ostalih vrsta. Uvijek sam znao da ću nastaviti s glazbom i to je jedna od rijetkih stvari za koje sam siguran da mi donekle dobro ide – skromno zaključuje za kraj.

(icv.hr, dj)