Dok svjetla kazališnih reflektora obasjavaju lica glumaca na sceni, jedan čovjek ostaje skriven iza zavjese. On ne nosi kostime, ne čita tekstove i ne dobiva pljesak publike – ali bez njegovih ruku ne bi bilo ni kulisa, ni scene, ni toliko potrebnog mjesta radnje u svakoj predstavi.

Riječ je o stolaru Kazališta Virovitica, službeno „majstoru pozornice“  – Dariju Pšihistalu, koji vlastitim rukama izrađuje temelje svake predstave. Redatelji, scenografi, glumci – svi ovise o njegovoj preciznosti, snalažljivosti i osjećaju za stolarski zanat koji u kazališnom svijetu poprima nešto drugačije obrise.

– Riječ je o pomalo specifičnom, ali vrlo zanimljivom opisu posla. Naime, nemam klasično radno vrijeme „od sedam do tri“, već nekada dolazim rano ujutro, prije svih, a nekada radim cijelu noć kako bih završio s farbanjem scenografije na vrijeme. Ukratko, posao stolara u kazalištu izgleda tako da radite prema uputama scenografa. Svaka predstava započinje čitaćim probama, potom dolazi scenograf koji vam daje nacrte, objašnjava najbitnije i polako krećete s izradom scenografije po činovima – uvodno nam objašnjava Dario Pšihistal, stolar sa 17 godina iskustva u virovitičkom Kazalištu.

Dora Jagarinec

Svako kazalište zahtijeva i krojača i bravara i stolara, govori Pšihistal. Stolar je taj koji više-manje brine da sama scenografija bude drvena i lagana za premještanje, ali i postavljena prema unaprijed dogovorenom rasporedu.  

– Period izrade scenografije ovisi od predstave do predstave. Nije to dugotrajan proces, najčešće dva do tri tjedna, ukoliko sve ide prema dogovoru. Međutim, ako se izrađuje nešto specifično, poput stola koji je sve samo ne klasičan, već služi za izlaz ili prolaz glumaca, onda se radi na prilagođavanju samom scenariju. Bilo je situacija kada se stol morao „na klik“ srušiti, a takve su se izrade znale otegnuti i po mjesec dana – ističe Pšihistal, dodavši kako virovitički glumci najčešće „u opticaju“ imaju 6-7 predstava.

– Kada je riječ o oslikavanju scenografije, spomenuo sam da je to noćni rad. Probe počinju u 10 ujutro i traju do kasnog popodneva. Potom glumci odlaze na pauzu, kada ne stignete ništa ofarbati, i vraćaju se oko 18 sati vježbajući do kasno navečer. Tada nastupam ja (smijeh), gdje do kasnih noćnih sati, odnosno ranojutarnjih, farbam kako bi se sve na vrijeme osušilo. Nije to ništa teško, pustiš si glazbu i lakše prođe noć – govori o radu u kazališnoj radionici, koja ujedno služi i kao skladište za kulise te ostalu opremu „koja više ne igra“.

KULISA ZA SNIMANJE SPOTA

Govoreći o materijalima korištenim za izradu svih tih „kazališnih prostorija“, suhoj stolarskoj građi, Pšihistal objašnjava kako se vrlo često recikliraju namještaj i kulise predstava koje se više ne koriste. Prisjetio se i situacije kada je jedna posebna kulisa poslužila za videospot poznatoj virovitičkoj grupi.

– Scenografija koju pamtim kao jednu od većih i težih za izraditi je ona za predstavu „Mali princ“. Radnja se odvijala na planetu oko kojega se okretao prsten, a na sceni su bile čak 2 tone pijeska. Riječ je o ogromnoj scenografiji za čiji je prijevoz bio potreban šleper. Ona je ujedno izvrsno poslužila kao kulisa u Vatrinom spotu za pjesmu „Saturn“ – prisjeća se.

Facebook/Vatra

Na izmijeni scenografije rade gotovo svi – od scenskih radnika, rekvizitera, majstora pozornice, pa sve do samih glumaca. Uvježban je to proces koji, kaže nam ovaj stolar, u tren oka na sceni može pretvoriti jednu prostoriju u sasvim drugačiju.

NEVIDLJIVI STUP SCENE

Jedan od stolarovih najbližih suradnika u kazalištu je prethodno spomenuti scenograf. Krešimir Tomac, scenograf, kostimograf i oblikovatelj lutaka u Kazalištu Virovitica, u svakodnevnoj je komunikaciji s našim sugovornikom, daje mu ideje, ali ima i određene zahtjeve kako bi čitava scenografija izgledala još bolje. Obostrana stručnost i dobra komunikacija ključ su izvrsne suradnje, zaključuju ova dva djelatnika Kazališta Virovitica.

– Dario je dugo godina u stolarskoj struci, a njegova spretnost, brzina i iskustvo uvelike pomažu u čitavom procesu izrade scenografije. Sve te ogromne kulise koje vidite na sceni, iza njih stoji jedan čovjek, Dario – o Pšihistalovom ručnom radu govori Krešimir Tomac.

Dora Jagarinec

– U našem je Kazalištu važna svaka „grana“ djelatnosti, od čistačice do ravnatelja. Dobra organizacija, stručnost i komunikacija ključ su uspjeha. Nikada nije idealno, ali kada se sve posloži na vrijeme, predstava mora biti dobra – dodaje Pšihistal.

Naposljetku, upitavši ovog spretnog stolara virovitičkog Kazališta na što je u svom radu najponosniji, skromno odgovara:

– Ne mogu reći da sam ponosan na bilo koju scenografiju jer nisam ja taj koji ju je osmislio, već samo izradio. U konačnici mi je samo bitno da predstava bude odlična, kao i scenografija. Sve su mi podjednako drage i u knjižici piše da ih je izradio „majstor pozornice“ – to mi je dovoljno – završava Pšihistal.

(icv.hr, dj)