Područje Virovitice i bivše općine Virovitica prepoznatljivo je po bogatoj pčelarskoj tradiciji te iznimnoj kvaliteti meda, a potvrda tomu su i brojni uspjesi domaćih, ali i selećih pčelara na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima. Uz pčelare, ovo područje obiluje i pčelinjim ispašama na koje dolaze seleći pčelari iz raznih krajeva Hrvatske. Kako smo saznali od zamjenika predsjednika Udruge pčelara Virovitica i pašnog povjerenika Dubravka Milanovića, ova Udruga pokriva površinu od 655 kvadratnih kilometara, odnosno područje grada Virovitica te općina Lukač, Gradina, Špišić Bukovica i Suhopolje.
Prema podacima na području koje pokriva Udruga, prošle je godine evidentirano 13.103 pčelinjih zajednica u 244 pčelinjaka kod 169 pčelara.
-Najviše otpada na grad Viroviticu gdje se nalazi 106 pčelara i 7.325 pčelinjih zajednica. Suhopolje ima 30 pčelara i 4.100 pčelinjih zajednica. Općina Gradina ima 11 pčelara i 734 pčelinje zajednice. Špišić Bukovica ima 9 pčelara i 384 pčelinje zajednice, a Lukač 8 pčelara s 560 pčelinjih zajednica. Do 10 pčelinjih zajednica ima 22 pčelara, do 30 pčelinjih zajednica ima 35 pčelara, od 31 košnice do 50 ima 34 pčelara, do 100 košnica ima 76 pčelara, do 200 ima 26 pčelara i više od 200 košnica njih 12 – predočio je tom prigodom analizu članstva Dubravko Milanović.
Bruno SokeleKao potvrdu kvaliteti ovog mednog područja dodao je i zanimljiv podatak o selećim pčelarima koji već četiri i pol desetljeća dolaze redovno na pčelinju ispašu.
-Najčešći seleći pčelari na našoj ispaši su oni iz Ludbrega, Varaždina, Čakovca, Osijeka i Đakova, a na našem području koji obiluje bagremom, lipom, suncokretom i uljanom repicom, ipak su im najzanimljiviji bagrem i posebno lipa. Naime, za dobre prinose meda bitna je gustoća lipe, a područje Bilogore oko Virovitice je jedno od najvećih koncentracija lipe u Hrvatskoj. Dokaz da su naše ispaše kvalitetne, dokazali su domaći pčelari, ali također i seleći. Tome u prilog govori i podatak da su pčelari iz Ludbrega dali med na svjetsko ocjenjivanje u London, a med od lipe zbog svojih karakteristika i kvalitete s ovih područja osvojio je zlatno odličje – rekao nam je Milanović, a mi smo odmah potom pohrlili cestom prema jugu, da bi skrenuli na područje oko retencije Svinjčina, odnosno betonskog nasipa uz glavnu cestu preko puta Virovitičkih jezera jer smo čuli da je tamo pokraj svojih košnica jedan od nagrađenih selećih pčelara Josip Kotišćak (45) iz Ludbrega koji je kod svojih košnica došao zajedno sa suprugom Ivanom.
Josip je profesionalni pčelar, uz to se bavi i poljoprivredom, a na ova mjesta dolazi već gotovo 30 godina.
-Na ovo podruje počeli smo s pčelama dolaziti odmah nakon Domovinskog rata, a na ovo mjesto na kojem se trenutno nalazimo dolazim s pčelama već 10 godina – rekao nam je Josip.
Bruno SokelePčelarstvom se bavi od malih nogu, a nije ni čudo jer je pripadnik četvrte obiteljske generacije koja se bavi tim poslom.
-Ljubav prema pčelama i ovom poslu prenose se s generacije na generaciju i vjerujem da će tako biti i dalje. Moj prvi roj pčela imao sam još u osnovnoj školi, a ubrzo nakon toga, na poklon sam dobio i jednu poluprikolicu šlepu sa 110 košnica, a kasnije i drugu koja je ovdje i ima 54 košnice, od kojih su 44 pune – istaknuo je Josip koji je obukao pčelarsko odijelo jer “pčele su nam htjele izraziti dobrodošlicu”, ali razgovor smo, radi nas koji nismo imali pčelarska odijela, nastavili ipak dvadesetak metara od košnica.
Košnice su sada, zajedno sa svojim stanovnicama, ovdje zbog lipe, ali ovisno o sezoni sele i na uljanu repicu i bagrem na područje Varaždina i Ludbrega pa na amorfu u Lonjsko polje, zatim na kesten u Banovinu pa opet na Lonjsko polje na ispašu metvice.
-Selimo se i po šest puta u tijeku godine, ali nismo jedini, a seleće pčelarenje vrlo je bitno za konačan uspjeh. Na primjer, na vašem području ima još uvijek dosta lipe jer na ostalim područjima lipa je posječena, a pogled na statistiku govori da je ima za skoro 50 posto manje nego prije. Upravo zbog toga, a i zbog kvalitete vaše lipe za čiji med dobivamo brojne nagrade u Hrvatskoj i Europi, dolazit ćemo i dalje. Veliku zaslugu za to imaju i vaši pčelari i građani pa smo s mnogima od njih i dobri prijatelji, a kako i ne bi kad smo ovdje već desetljećima i kao da smo domaći – rekao nam je Josip kojega smo potom ostavili da uživa u onome što najviše voli – u društvu svojih pčela.
(icv.hr, bs)
