Gradska glazba Virovitica već desetljećima je više od orkestra – postala je drugi dom mladim glazbenicima koji svoje snove izražavaju notama te mjesto gdje pronalaze svoj glas i svoju priču – ali to nije sve. Gradska glazba posljednjih je godina postala pravi „rasadnik“ mladih talenata. Njeni članovi ne sviraju samo iz ljubavi prema glazbi – već svojim talentom i predanošću otvaraju vrata najuglednijih glazbenih akademija i srednjih škola u Hrvatskoj i svijetu.

Iza uspjeha Gradske glazbe Virovitica stoje imena koja ćemo, bez sumnje, u godinama koje dolaze sve češće viđati na svjetskim koncertnim pozornicama i u glazbenim dvoranama. Prva među njima je mlada Virovitičanka Mia Prka (15), članica Gradske glazbe Virovitica od 2020., koja je svoju ljubav prema ne tako tipičnom instrumentu – rogu, uzdigla do razine upisa prestižne zagrebačke srednje Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, i to na poziv eminentnog profesora roga.

UČILA SVIRATI POMOĆU – VIDEOZAPISA

– Od malena volim i slušam glazbu, a otac je bio taj koji je došao na ideju da sviram rog, rijedak instrument koji ne svira puno ljudi na našem području. Kako u virovitičkoj Glazbenoj školi ne postoji smjer rog, s instrumentom sam se upoznala gledajući videozapise, a potom i odlaskom na seminar kod profesora koji me učio svirati. U međuvremenu me taj isti profesor pozvao u Zagreb jer je bio zadovoljan onime što čuje. Tako sam došla do zagrebačke GŠ Vatroslava Lisinskog – prepričava nam Mia.

Dora Jagarinec

Glazba im je u krvi, kaže – brat svira saksofon, a otac, nekadašnji član Gradske glazbe Virovitica, svirao je tubu i svoju je kćer često vodio sa sobom na probe. Danas, kada je i sama članica tog društva, veseli se odlasku u metropolu i novim glazbenim iskustvima.

– Iako sam se u početku bojala odlaska iz Virovitice, veselim se promjeni, novim iskustvima i novim ljudima. No, o odlasku iz Gradske glazbe ne razmišljam – dodaje Mia.

JEDAN OD DVOJICE U CIJELOJ ZEMLJI

Uz Miu, nova iskustva čekaju i Filipa Krznarića (18), vrsnog virovitičkog klarinetista, koji je nakon godina sviranja u Gradskoj glazbi Virovitica nedavno upisao Muzičku akademiju Sveučilišta u Zagrebu, najveću i najstariju visokoškolsku glazbenu ustanovu u Hrvatskoj. Time je postao jedan od dvojice upisanih na ljetnom roku, ostavljajući još samo jedno mjesto na jesenskim upisima.

Njegov glazbeni put započeo je u GŠ Jan Vlašimsky Virovitica, gdje je prvotno razmišljao o upisu violine. Ipak, njegove planove promijenila je profesorica klarineta, zahvaljujući kojoj se zaljubio u zvuk tog instrumenta.

Dora Jagarinec

– Iako klarinet nije tako učestali instrument, ova je generacija iznjedrila zaista dobre klarinetiste. Dosta njih je upisalo akademije diljem Europe, pokazujući koliku širinu i ljepotu sviranja ovaj instrument ima – od klasike i jazza, pa sve do narodne i popularne glazbe. Drago mi je što ću nastaviti razvijati svoje znanje u akademskom svijetu i veselim se svim koncertima, novim poznanstvima i neprestanom sviranju. Što se strahova tiče, trenutno ne razmišljam o tome – otkriva nam Filip.

Sviranje u Gradskoj glazbi Virovitica pomoglo mu je stvoriti samopouzdanje u sviranju, kao i poznanstva za cijeli život. Dobio je tu opuštenost u sviranju, kaže.

„STUDIRANJE GLAZBE ME PROMIJENILO”

Uz Miu i Filipa, tu je i saksofonist Marko Raič (19), lice viđeno na gotovo svim važnijim nastupima Gradske glazbe Virovitica. Marko, za razliku od prethodno spomenutih kolega, nema tremu prije odlaska na studij jer je svoje školovanje na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu započeo još prošle godine. Ipak, ono što ima jesu savjeti za mlađe naraštaje koji se pripremaju za ulazak u akademski svijet glazbe.  

– Vježba, vježba i što više vježbe, sve ostalo će već nekako doći – govori Raič.

– Iskustvo studiranja glazbe promijenilo me i kao glazbenika i kao osobu. Stvorio sam puno novih prijateljstava i otvorilo mi se puno prostora za napredovanje. Sviram u dosta bendova i orkestara koji nisu usko vezani za moj Konzervatorij, a sve to donijelo mi je neki novi pogled na glazbu – dodaje ovaj saksofonist, jedan od trojice sretnika koji su upisali poznati talijanski Konzervatorij – i prvi na upisnoj listi.

Dora Jagarinec

Unatoč studiranju u Italiji, iz Gradske glazbe nikada nije otišao. Dapače, jednom prilikom je prijatelj iz Glazbe došao po njega čak u Trst kako bi ga odvezao na koncert. Taj je socijalni aspekt u ovom društvu snažno izražen, kaže.

– U Gradskoj glazbi sam otprilike sedam godina i ovdje sam stvorio prijateljstva koja me vežu za cijeli život. Mislim da su za toliki broj izvrsnih glazbenika u Virovitici zaslužne upravo Gradska Glazba Virovitica i virovitička Glazbena škola Jan Vlašimsky – zaključuje Marko.

TROMBON ZAMIJENIO PRAVOM

U čitavoj priči ne smijemo zaboraviti ni Filipa Petraša (22), najstarijeg među njima, koji je uspio upisati Kunstuniversität u Grazu gdje je dvije godine studirao trombon kod eminentnog glazbenika i profesora Wolfganga Strassera, poznatog u čitavoj Austriji. No, njegova je priča nešto drugačija, a akademski studij prekinut je zbog, rekli bismo, „obiteljskog naslijeđa“ bavljenja pravom.

– U Graz sam došao na preporuku prijatelja Renata Mlinarića, koji je par godina ranije ondje upisao tubu. Ipak, u Grazu nisam ostao – jednostavno mi se dogodio neki „preobražaj“, svidio mi se studij prava i shvatio sam da se nisam posve pronašao u glazbenom svijetu, točnije da mi glazba nije primarna stvar u životu – objašnjava razlog prekida šestogodišnjeg studija, od kojega je odradio dvije.

Filipov otac ima dugogodišnje iskustvo u odvjetništvu i sudstvu, a svakodnevno rastući uz pravnika zavolio je taj način razmišljanja i života, kaže. Ipak, ljubav prema glazbi i dalje ima svoje čari.

Dora Jagarinec

– Ono što bih istaknuo kao izazov koji, ako ste dovoljno uporni, možete i morate prebroditi jest svakodnevno sviranje jedne te iste stvari, kako bi glazbenik stvorio rutinu. Jednom kada mladi muzičar stvori rutinu, počinje svirati po toj rutini i tada sve postaje pomalo monotono. Međutim, izvođenjem samih skladbi ta se monotonija gubi i tada se otkrivaju prave čari glazbe – ističe Filip, jedan od dvojice koji su tada uspješno upisali studij u Grazu – od njih čak 22.

Osvrnuvši se na mane, istaknuo je i prednosti akademskog studiranja glazbe, a to je – učenje od najboljih, stvaranje „svježe“ slike o instrumentu i usvajanje novih načina vježbanja. Za kraj, uputio je savjet onima koji su tek na početku.

– Prije svega, potrebna vam je dobra organizacija i ustrajnost. Tada se uspješno savladava spomenuta monotonija – dodaje Petraš, dugogodišnji član Gradske glazbe Virovitica i odnedavno novi predsjednik iste.

NIJE SVE TAKO BAJNO

Uspjeh naših sugovornika nije slučajnost, već rezultat strasti, discipline i zajedništva koje se ne uči samo iz udžbenika – već na svakom taktu i nastupu koji su zajedno odsvirali, govori Silvio Paloš, dugogodišnji dirigent u Gradskoj glazbi Virovitica.

– Uspjeh ovih mladih ljudi znači da Virovitica može odahnuti jer ima siguran nastavak dugogodišnje tradicije, znači to da će Gradska glazba i orkestar opstati, te da se naše neprekidno trajanje u jednom trenutku neće ugasiti. Ovi mladi glazbenici su velika vrijednost našeg grada i tu vrijednost treba čuvati i njegovati. Ipak, to nije jednostavno i iziskuje puno truda i energije – govori Paloš.

Dora Jagarinec

– Trudim se tim mladim ljudima prenijeti ljubav prema, prvenstveno njima, ali i prema glazbi, naučiti ih kako uživati kao ekipa u samom orkestru. U Glazbenoj školi uče teoriju, a u Gradskoj glazbi usvajaju praksu i oni su budućnost našeg orkestra. No, uvjeti za rad nas ponekad ograničavaju – prvenstveno prostorni čimbenik. Nadamo se da će se u budućnosti pronaći neko bolje rješenje za prostorije Gradske glazbe jer, koliko nam je taj prostor dobar, toliko je i pretijesan, imamo problema s akustikom i zvuk je dosta loš – osvrnuo se na izazove u radu.

Ipak, unatoč svim problemima, Gradska glazba Virovitica nastavlja biti plodno tlo novim naraštajima glazbenika, održavati kontinuitet muziciranja u malom gradu i bilježiti uspjehe poput ulaska svojih članova u akademski svijet glazbe – na neke veće, svjetske pozornice.

Među nabrojanima, svakako ne treba zaboraviti i ostale članove Glazbe koji su svoj talent podigli na više, akademske razine – Dorian Hercigonja i Mario Puzović diplomirali su trombon na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Renato Mlinarić tubu na prethodnom spomenutom Kunstuniversität u Grazu te Dorijan Molnar, student završne godine na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.

(icv.hr, dj)