Od buketa koji majka na poklon dobije za rođenje djeteta do vijenca kojim se od voljenih osoba opraštamo posljednjim „zbogom“, cvijet je cijelog života univerzalan i prepoznatljiv simbol prisutnosti, podrške i razumijevanja.
A upravo se cvijećem i to cijeli radni vijek bavi Sanja Mikolčić, vlasnica cvjećarskog obrta „Latica“ u blizini Gradske tržnice. Sanja iza sebe ima 27 godina rada u vlastitom obrtu (koji je otvorila 1. travnja 1998. godine), a posebno se ističe u segmentu obrazovanja, gdje je dugi niz godina predsjednica komisije za polaganje ispita stručnog osposobljavanja za zanimanje cvjećar-aranžer. Također je članica Skupštine Udruženja obrtnika u više mandata i draga osoba koje Virovitičani i žitelji naše županije rado susreću, neovisno o životnoj prilici ili povodu koji ih je uputio na prag njene biljne oaze u srcu Virovitice.
Grad Virovitica ove godine nagrađuje je Zahvalnicom za promociju obrtništva i svoje struke, u koju je ušla inspirirana djedom.
– Još dok sam bila dijete, prvi put sam se susrela s ovim poslom zahvaljujući djedu koji je radio vijence, one stare, od ruskusa. Ruskus bi brali, zatim bojali, dodavali umjetno cvijeće, a on bi vijence vozio na kolima po selima. I mama je kasnije radila slične stvari: izrađivala je krizanteme od papira, imala je spravicu kojom ih je stiskala i oblikovala, bile su prekrasne. Radila je s puno ljubavi, a meni je sve bilo zanimljivo te sam se odlučila na taj put – ističe Sanja Mikolčić.
Nakon dvogodišnje škole u Virovitici, nastavila je obrazovanje na poljoprivrednoj školi u Zagrebu. Bila je to zahtjevna škola, sjeća se: predavači su bili profesori s fakulteta, od polaznika se tražilo puno, od stručnih predmeta, do prakse u rasadnicima i staklenicima.
– Nudili su mi i da ostanem raditi u Zagrebu jer sam se pokazala, bila sam odličan učenik, ali srce me vuklo natrag. Ovo volim, to sam izabrala – i tu sam već 37 godina – kaže Sanja koja je danas među rijetkim cvjećarima u Virovitici.
VLASTITI OBRT I 13 RADNIH SATI DNEVNO
San o vlastitom obrtu nije došao preko noći niti se ostvario lako, govori ova iskusna cvjećarka, potičući mlade koji se odlučuju na ovo zanimanje da ne odustanu od želje za vlastitim kruhom u rukama, unatoč početnim teškoćama.
– Deset godina sam radila za druge prije nego što sam skupila hrabrost otvoriti svoj obrt. Početak nije bio lak. Sama sam radila šest, sedam godina, svaki dan od 7 ujutro do 20 sati navečer. Nije bilo moguće odmah platiti radnike, lokal, troškove, ali nisam se bojala posla, volim to što radim, suprug je puno pomagao i unatrag 8 godina imam zaposlene djelatnice, više nisam sama.
Mladima kažem: u ovom poslu se neće nitko obogatiti, pogotovo ne preko noći. Treba puno rada, odricanja i ljubavi prema onome što radiš. Ali ako ustraješ, isplati se. U obrtu se vrlo brzo vidi tko je za nešto, a tko je pogriješio u izboru svog životnog zvanja, u koje je zalutao – poručuje S. Mikolčić.
Zahvalnicu Grada, koju će ove godine primiti u ime zajednice, doživjela je kao iskreno i veliko iznenađenje.
– Iskreno, jako sam iznenađena. Za mene zahvalnica znači da je moj dugogodišnji rad prepoznat i da se struka cvjećarstva uistinu cijeni te mi je poticaj za budućnost.
Naravno, svjesna sam da među nama ima još mnogo vrijednih i predanih obrtnika koji jednako zaslužuju ovakvo priznanje. Zato veliko hvala svima koji su u mom radu prepoznali trud, ljubav prema poslu i želju da kroz cvijeće i biljke ostavim trajan, osoban trag – zaključuje S. Mikolčić, za koju treba reći i kako joj je uz cvijeće i biljke jako velika ljubav – sport te je, uz radne uspjehe, po kondiciji i disciplini također primjer mlađim generacijama,
(icv.hr, mlo)
