Uz prisjećanje na predavanja, profesore, ispite, slobodno vrijeme, mladenačke snove, ali i uz misao na one kojih više nema, nekadašnji učenici virovitičke Gimnazije, generacija od 1971. do 1975. godine, proslavili su 31. svibnja svojih 50 godina mature. Zlatni jubilej ispunili su emocijama, smijehom i zahvalnošću.
Dan su započeli na dostojanstven način, paljenjem svijeća i odavanjem počasti kolegama i profesorima koji su ih kroz godine napustili. Nakon toga, okupljanje ispred voljene Gimnazije donijelo je val radosti i nostalgije. Susret nakon deset godina, prvi nakon pandemije, bio je više od običnog okupljanja. Bio je to susret srca, pogleda i osmijeha koji brišu godine i vraćaju duh mladosti.
– Naš razrednik bio je pokojni Ivan Pavoković, svi smo ga zvali Bimbo. Predavao nam je latinski i povijest, bio je pravi profesor i čovjek, kojega smo iskreno poštovali. U to doba, profesori su za nas bili autoritet. Nije dolazilo u obzir da ih se pogleda krivo, a kamoli da im se proturječi. Pravila su vrijedila za sve.
Djevojke nisu smjele bojati kosu, a oni koji su pušili, činili su to kriomice, negdje u parku. Profesori su bili strogi, ali pravedni, i vjerujem da nas je upravo taj pristup oblikovao u dobre i sposobne ljude – rekao je Mirko Boljevčan, nekadašnji učenik 3.c razreda, kojeg cijela generacija zove „Razrednik“, a koji je nakon završenog fakulteta kao inženjer elektrotehnike radio u virovitičkom HEP-u, a posljednje tri godine do mirovine bio i na mjestu direktora.
Marija LovrencPrisjetio se i kako se nekad učilo: s puno pažnje, koncentracije i vlastitih bilješki.
– Knjige su bile rijetkost, pa smo većinu gradiva nastojali zapamtiti slušajući profesore. Bilježili smo sve što su govorili i diktirali. Bili smo prisutni, fokusirani, morali smo sami razumjeti, „prožvakati“ ono što učimo. Taj nas je način učenja naučio kako razmišljati, kako se snalaziti. Gotovo svi koji su nastavili školovanje, fakultete su uspješno završili – kaže M. Boljevčan, ponosan na generaciju uspješnih i ostvarenih ljudi.
Prisjetili su se i tadašnjih zabava. Bile su jednostavnije, ali jednako dragocjene.
– Najviše smo se družili na plesnjacima, u Omladincu, koji je bio glavno mjesto okupljanja mladih, a odlazili smo i na seoske plesnjake. No, sve je imalo svoje granice. Djevojke su morale kući već oko 23 sata, pa bi tada i dečki zaključili večer. Bili su to neki drugačiji dani, s puno reda, poštovanja i odgoja – naglašava Boljevčan.
Posebno je istaknuo kako je odgoj imao ključnu ulogu u oblikovanju njihovih generacija.
– Odgoj nije počinjao u školi, nego kod kuće. U Gimnaziju su dolazila već odgojena djeca. Nažalost, danas svjedočimo drugačijoj stvarnosti. Mediji su puni priča o problemima u školama jer učenici imaju gotovo sva prava, a profesori sve manje. To nije dobro ni za jedne ni za druge. Vrijeme je da se ponovno vratimo temeljnim vrijednostima – zaključuje.
Nakon prisjećanja na mladenačke dane, anegdote, dogodovštine i sve ono što čini zlatne stranice uspomena, veseli su maturanti nastavili druženje u jednom virovitičkom restoranu. Dogovorili su i nešto važno: neće dozvoliti predugu pauzu između susreta pa će se od sada viđati svake godine.
(icv.hr, mlo)
