Župa sv. Roka Virovitica već godinama aktivno u online prostoru progovara o aktualnim temama koje zanimaju vjernike, kroz objave o događanjima, molitve, promišljanja, ispite savjesti, ali i poticaje za svaki dan. 

Kako bi zainteresiranima omogućili postaviti i “škakljiva” pitanja ili ona koja izazivaju dilemu, pokrenuli su i posebnu rubriku naziva “Halo, fratre”, u kojoj im se ljudi obraćaju sa potrebom za razjašnjenjem neke problematične situacije, savjetom u konkretnom problemu ili pitanjem na koje ne mogu naći odgovor u svojem svakodnevnom vjerničkom životu. 

Jedno je pitanje ovih dana, kada traje sezona godišnjih odmora posebno zanimljivo, a utječe na duhovni život: što je sa svetom misom na ljetovanju/moru? Što ako ljetujemo na području koje nema svetu misu nedjeljom? 

Konkretno, jedan je čitatelj postavio ovo pitanje: “Fratre, realno — ako idem na ljetovanje negdje gdje nema mise, i već unaprijed znam da ju neću moći pohoditi jer sam to mjesto sam izabrao… je l’ to grijeh? Nije mi namjera izbjegavati misu, ali ne mogu fizički do nje. Znam da neki ljudi žive gdje nema crkve, ali ja sam si to ljetovanje sam složio. Trebam li to ispovjediti? I vrijedi li onda molitva koju uputim Bogu taj dan kao neka zamjena?” 

Fratar, odnosno Frak je odgovorio sljedeće, zahvalivši na iskrenom i promišljenom pitanju koje je “dokaz da srce traži Boga i želi živjeti vjeru autentično, što je samo po sebi već milost.”:  

“Crkva nas uči da je nedjeljna misa sveta obveza za svakog katolika (Katekizam Katoličke Crkve, br. 2180–2181). To nije samo dužnost, već izraz ljubavi prema Bogu i zajedništvu s Kristovim Tijelom — Crkvom. Nedjeljna Euharistija je središte našeg kršćanskog života, jer u njoj susrećemo živog Gospodina.

Međutim, Crkva također razumije ljudsku stvarnost. Ako netko zbog ozbiljnog razloga ne može sudjelovati na misi — primjerice zbog bolesti, brige za druge ili fizičke nemogućnosti dolaska — tada nije riječ o teškom grijehu. Katekizam (br. 2181) jasno kaže da se obveza ne odnosi na one koji su opravdano spriječeni.

U tvom slučaju, ako si svjesno izabrao mjesto za odmor gdje znaš da nema mise, to ipak traži iskreno razmatranje. Nije isto kao kad netko živi u udaljenom kraju bez crkve. Ako si mogao birati, a nisi pokušao pronaći način da sudjeluješ u misi, onda je to propust koji je dobro donijeti pred Boga u ispovijedi — ne iz straha, nego iz želje da budeš bliže Njemu.

I da — molitva koju uputiš Bogu taj dan ima vrijednost. Ako s iskrenim srcem moliš, razmatraš Božju riječ i čezneš za Euharistijom, Bog to vidi. Katekizam (br. 2183) potiče vjernike da u takvim situacijama provedu vrijeme u osobnoj ili obiteljskoj molitvi.

Dakle, nije sve izgubljeno. Važno je ne opravdavati se olako, nego s ljubavlju tražiti ono što je Bogu milo. A ako osjetiš da si mogao učiniti više — Bog je milosrdan, i ispovijed je prostor gdje se srce čisti i obnavlja.

Neka ti Gospodin bude blizu na svakom putovanju — i neka tvoje ljetovanje bude i duhovni odmor.”

(icv.hr, Frak – Župa sv. Roka Virovitica)