Postoje stvari koje nas dijele kao društvo – glazbeni ukus, omiljeni klub, stavovi o politici. Ali jedno pitanje iz kuhinje podiže obrve i izaziva žustre rasprave: pijete li sok koji ostane od salate?
Za neke, to je svetogrđe. Za druge, sveta tradicija.
Na dnu zdjele od salate često ostane gusti, aromatični ostatak – mješavina ulja, octa, soli, papra i možda malo češnjaka. Ponekad i trag soka od rajčice ili mladog luka. Taj sok nije slučajnost. To je kulinarski biser koji zaslužuje pažnju.
U mnogim kućama, pogotovo onima gdje se njeguje duh “ništa se ne baca”, taj sok se ritualno posrče žlicom ili – u pravim trenucima slabosti – direktno iz zdjele. Neki ga brišu koricom kruha, drugi ga piju kao digestiv. Poneki čak tvrde da u tom soku ima više okusa nego u cijeloj salati.
Znanstveno gledano, taj “sok” je pun antioksidansa, zdravih masnoća i ostataka vitamina. Emocionalno gledano – to je povratak u djetinjstvo, gdje je baka rekla: “Ajde, popij to, dobro je za tebe.”
Naravno, postoje i oni koji se zgražaju pri samoj pomisli. Za njih je sok od salate otpadak, nešto što treba otići niz odvod, a ne niz grlo. I to je u redu. Sloboda izbora je temelj kuhinjske demokracije.
Ali jedno je sigurno – tko nikad nije zagrabio salatni sok kruhom, propustio je mali, ali važan dio kulinarske intime.
(icv.hr, žđl)
